Lokalni moćnici često su barijera u povlačenju EU sredstava
U Zagrebu od jeseni započinje novi studij koji će stvoriti stručnjake za povlačenje sredstava iz Europske unije, a o problemima s kojim se Hrvatska suočava u takvim procesima i zašto nam je takav studij potreban razgovarali smo s voditeljem projekta Gojkom Bežovanom
Sveučilište u Zagrebu od nadolazeće akademske godine započinje sa studijem pod nazivom “Priprema i provedba EU projekata”. Radi se o interdisciplinarnom postdiplomskom specijalističkom studiju koji će trajati ukupno dva semestra, a partneri u izvođenju programa su Pravni, Ekonomski, Građevinski i Agronomski fakultet te Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u Zagrebu.
Uvjet za upis je prethodno završeni sveučilišni dodiplomski studij prema starom programu ili diplomski sveučilišni studij, a voditelj studija i redovni profesor na Pravnom fakultetu Gojko Bežovan smatra kako se radi o trenutno najperspektivnijem studiju koji omogućava stabilno i dobro plaćeno radno mjesto.
„U društvu postoji kriva predodžba da je Vlada kriva za skromno povlačenje sredstava iz EU, ona to značajnim dijelom i jest, no kriva je i lokalna vlast, privatni sektor i akademska zajednica. Razlog zbog kojeg Hrvatska dosad nije povukla očekivanu razinu sredstava je u prvom redu što nemamo dovoljno sposobnih ljudi za to. I tu ne mislim samo na ljude koji pišu projekte, to je samo 15% kompletnog procesa, već na provedbu i proizvodnju vrijednosti i dobara. Posao nije gotov kada se sredstva dobiju jer se bez realizacije projekta novci moraju vratiti, a o tome se ne razgovara“, objašnjava Bežovan.
Jedan od poticaja za stvaranje ovakvog studija, kako kaže profesor, su brojni „vikend tečajevi“ koji ne mogu dovoljno osposobiti pojedinca za kvalitetno realiziranje projekata jer fondovi nisu samo mogućnost, već sadržavaju i niz zamki zbog čega je potrebna edukacija i iskustvo za uspješnu realizaciju.
Tako će polaznici na novom studiju učiti o institucionalnim okvirima EU te financiranju razvojnih projekata, educirat će se o kohezijskim i regionalnim politikama, a s druge strane će stjecati vještine pisanja projekata.
„Bit će to praktični studij koji će uključivati ljude s terena i iz drugih zemalja koji imaju više iskustva, a na završetku studija polaznici će morati iznijeti prijedlog konkretnog projekta“, otkriva Bežovan.
Regionalna nejednakost
Hrvatska je periferna zemlja Europske unije s velikom regionalnom nejednakošću. Razlog produbljivanja razlika je i u tome što u siromašnijim sredinama ima sve manje sposobnih ljudi, većina ih je otišla u gradove, a to otvara mjesta za veću političku volju lokalnih moćnika i na taj se način sužava područje njihovog razvoja.
„Mnoge stvari oko EU fondova ovise o političkoj volji, pogotovo u lokalnim razinama. Naime, pri spremanju projekata politički moćnici ne mogu odrediti lokacije, izvođače radova ili svoje ljude, što im ne odgovara, pa je to jedan od razloga zašto ne postoji zainteresiranost za takve procese u nekim krajevima. Znamo da za europski novac sve mora biti transparentno, a to nerijetko predstavlja problem pojedincima na lokalnim razinama“, kaže Bežovan. Iako novi studij ne može promijeniti takvu situaciju, on to može naznačiti kao problem i otvoriti dijalog o njegovom rješavanju.
Poznato je da nismo iskoristili ono što nam se nudi, no ipak postoje pozitivni primjeri, koji se poklapaju s regionalnom razvijenošću pojedinih dijelova, poput Međimurske i Varaždinske županije koje su posložile svoje prioritete i prepoznale značaj europskog udruženja.
Isto je tako jasno da su zemlje, koje su prije Hrvatske pristupile Europskoj uniji, bile spremnije za povlačenje njihovih sredstava, no tada su kriteriji bili blaži te je EU bila u boljoj financijskoj situaciji. No mnogi su od tada nešto naučili i danas je situacija drugačija, a uvjeti rigidniji, smatra profesor.
„U okviru studija ponudit ćemo i studijski boravak u inozemstvu, istražit ćemo kakva su bila iskustva zemalja iz regije, kako su privukli novac i kako su projekti promijenili lica gradova poput Bratislave, Budimpešte i Ljubljane“, naveo je Bežovan.
Zainteresiranih za studij ima pa će se možda i povećati upisna kvota od 40 studenata, otkrivana profesor, a neki čak razmišljaju i o kreditu za školarinu koja iznosi 26 tisuća kuna.
Država koja uvozi tehnologiju odnosno pamet, kada istovremeno može koristiti svoje resurse i ljude je zemlja u velikim problemima, a ovaj bi studij mogao ispraviti takvu nelogičnost – domaći pojedinci moraju stvarati vrijednosti u svojem društvu, a za to im je prvenstveno potrebna edukacija, zaključuje Bežovan.
I.Conjar