Limitirani ljudski zakoni

Limitirani ljudski zakoni

Upravo pitanje rada nedjeljom otvara prostor za iskrenu borbu i zaštitu prava žena, a ne umjetno propisivanje koliko žena treba imati recimo na listama političkih stranaka

Žarko Delač

Žarko Delač

Povijesnim hodom vrlo je lako uvjeriti se kako je u svijetu bilo vrlo puno filozofa, mudraca, matematičara, astronoma, proroka… Pri tome odmah upada u oči kako je riječ o muškarcima i imenicama muškog roda koje predmnijevaju da su ova zanimanja rezervirana samo za osobe jačeg spola. Tako je nekada doista i bilo jer žene su bile u prvom redu majke i čuvarice obitelji tako da nisu imale vremena za druge životne aktivnosti. Stoga je feministički pokret ispravio ovu nepravdu i koliko toliko izjednačio prava i status žena iako na mnogim poljima to još i danas nije slučaj. Naime, promatrajući situaciju u Hrvatskoj zastupljenost žena u politici daleko je manja od čak i zakonski propisane, prosječne su plaće manje, rjeđe su na rukovodećim položajima i tako dalje.

Zanimljivo je to ako uzmemo u obzir da su djevojke češće bolji učenici i studenti, odgovornije su i savjesnije, a mnogi su znanstvenici dokazali kako nema velike razlike između inteligencije i spola. Ipak, možemo reći da za takvu situaciju postoji odgovor ili opravdanje i to vrlo jednostavno. Naime, žene su podređene obitelji i osobito djeci pa je to osnovni uzrok zbog kojeg dolazi do ograničenja u jednakopravnosti. Žene su u prvom redu kako to lijepo kažu i stihovi popularne pjesme majke i kraljice! Iz tog se razloga granice u jednakostima između spolova (ne uzimajući u obzir i tjelesne razlike) ne mogu u potpunosti izbrisati i prema svemu sudeći postigli smo maksimum u zakonskim rješenjima koje omogućuju ravnopravnost žena i muškaraca.

Pri tome trebamo biti vrlo zadovoljni što živimo u vremenu koje je omogućilo društvenu zaštitu udovica i razvedenih žena, osiguralo pravo glasa ili posve ukinulo praksu da su žene u najgorem slučaju bile samo objekti i predmeti robne razmjene.

Osim ovih najradikalnijih slučajeva potlačenosti žena na mnogim drugim poljima je postignuta ravnopravnost pa s položajem žena više ne bi trebali dodatno politizirati i postavljati iracionalne zahtjeve (poput žena svećenica) već sagledati i drugu stranu. A to je upravo u posljednje vrijeme sve veći nedostatak obiteljskog života i brige, prevelika zaokupljenost majki poslovnim obvezama i to ne samo radnim danima već radom i nedjeljom po čemu smo poznati u cijeloj Europi. Stoga je sada upravo na tim pitanjima prostor za iskrenu borbu i zaštitu prava žena, a ne umjetno propisivanje koliko žena treba imati recimo na listama političkih stranaka. Ili licemjerno omogućavanje očevima korištenja porodiljskog dopusta što je fiziološki i prirodno ograničeno jer otac ipak ne može zamijeniti ili nadomjestiti majku.

Toga trebaju biti svjesne u prvom redu i gorljive zaštitnice ženskih prava jer protiv prirodnih se zakona ne može boriti. Slično je i s pravima homoseksualaca, heteroseksualca, vjerskih fanatika ili liberalnih kozmopolita koja ne mogu biti neograničena i podložna samo tim skupinama. Teoretski se čak sve što se i zamisli može opravdavati, dokazivati i nametati, ali prilikom provedbe u djelo dolazi do problema. Dovoljno se podsjetiti na društveni komunistički sustav koji je svima trebao omogućiti jednakost, ravnopravnost i slobodu, a da bi u ime te ideje milijuni ljudi izgubili slobodu i živote. Toliko o teorijama, zakonima i pravima koje određuje čovjek, a koje nisu u suglasju s prirodom i božjim temeljima na kojima počiva svijet.

Komentari su zatvoreni

Ova stranica koristi kolačiće. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close