
Licemjeri, prestanite nositi cipele!
(Foto: Mabel Amber / Pixabay)
Istraživanja u Njemačkoj su pokazala da po stanovniku nastaje ukupno nešto ispod 3 kg onoga što stvara mikroplastiku. Najviše mikroplastike u okoliš dolazi trošenjem automobilskih guma (42,63 %), asfalta (7,91 %) te đonova s cipela (7,91 %)
Dr.-Ing. Viktor Simončić
Kod ljudi ograničenih sposobnosti skromnost je jednostavna iskrenost, ali kod onih s velikim talentom to je licemjerje. (Arthur Schopenhauer)
Ranih 80-ih prošlog stoljeća, na popularnim predavanjima o okolišu sam koristio podatak kako stanovnik Nepala potroši godišnje manje energije nego stanovnik SAD u jednom danu. No ta usporedba je po simbolici daleko manje upečatljivija od usporedbe potrošnje električne energije po stanovniku u nekim Afričkim državama s hladnjakom. Gotovo me zaprepastila činjenica da naš hladnjak troši više (električne) energije od dobrog dijela Afrikanaca.
Objavio sam sliku na dvije društvene grupe, sastavljene samo od visokorangiranih akademskih građana, gdje se pojedinci iz svojih kancelarija natječu kako što prije postići dekarbonizaciju. Onaj stupanj nekorištenja fosilnih goriva, po kome dobra polovica stanovnika svijet oduvijek živi. Na društvenim mrežama bezbroj akademsko-kancelarijskih prijedloga kako se već danas odreći čak i plina.
Posebno im smetaju kućni bojleri na plin, jer u Nizozemskoj planiraju (i) tu zabranu. Za takve sam objavio sliku s provokativnim komentarom: “Kako će izgledati svijet kada se siromašni odluče trošiti energije kao dva frižidera! Kako ih zaustaviti? Zabraniti im korištenje plina općenito ili samo bojlera na plin?“ Iznenadio me jedan odgovor, čini se ozbiljan: „Dovoljno prirodnoga plina još i za njih na svijetu nema. Morat će se snaći bez njega. Kao i mi.“
Licemjerstvo bogatih
Treba li slika bolji komentar za licemjerstvo bogatih? Gledajući sliku, zar se i vama ne čini kako su rezultati nedavne konferencije u Glasgowu, gdje je svatko tko drži do sebe došao privatnim avionom, farsa i dokaza licemjerstva. Posebno ona ponovno prolongirana obaveza razvijenih zemalja da će ekonomijama u razvoju davati 100 milijardi dolara godišnje ne bi li se lakše prilagodile klimatskim učincima.
Mikroplastika, ne samo u morima, je novi globalni problem. Ponovno se širi podatak kako je ukupna količina komunalnog otpada u Sjedinjenim Državama dva do osam puta veća nego u usporedivim zemljama i valjda 1000 puta veća nego u neusporedivim državama, neusporedivim jer tamo stanovnici godišnje troše manje električne energije od jednog hladnjaka. U SAD-u (navodno) nastaje godišnje oko 42 milijuna tona plastičnog otpada. To je više nego u svim državama članicama Europske unije zajedno i dvostruko više nego u Kini.
Po toj računici Amerikanac proizvede nekih 130 kilograma plastičnog otpada, a Kinez (samo) nekih 20 kilograma godišnje. Onaj koji troši manje energije od hladnjaka ne proizvede niti gram plastičnog otpada. Zbog neučinkovitog odlaganja otpada na odlagalištima godišnje, samo iz SAD -a u okoliš »iscuri« do 2,2 milijuna tona plastike, a u cijelom svijetu najmanje 8,8 milijuna tona plastičnog otpada uđe u mora.
Istraživanja u Njemačkoj su pokazala da po stanovniku nastaje ukupno nešto ispod 3 kg onoga što stvara mikroplastiku. Od tih 3 kilograma za više od 58 % krivi su promet i »hodanje«. Najviše mikroplastike u okoliš dolazi trošenjem automobilskih guma (42,63 %), asfalta (7,91 %), đonova s cipela (7,91 %) i signalizacijskih boja s prometnica (3,16 %). Ambalažni otpad je kriv za mikroplastiku dvostruko manje od habanja đonova (3,44 %), a plastične vrećice veće od 15 i manje od 50 µm i štapići za uha koja zabranjujemo, valjda postotak od tog postotka.
Brže trošenje guma na električnim automobilima
Iznenadio me podatak da električna vozila troše gume nekih 30 % brže od klasičnih automobila. Vjerujem da su u EU sve ovo znali, i prešutjeli iz meni nepoznatih razloga, kada su se odlučili na zabrane korištenje nekih jednokratnih proizvoda iz palstike. Da se kod nas znalo, ne vjerujem. Mi slijepo kopiramo što nam se naredi, licemjerno znajući da ćemo malo i ispuniti. Izuzev kada se radi o zabranama. Za zabrane ne trebaju niti mjere niti oprema i infrastruktura. I kako bi se smanjile količine plastičnog otpada u morima, u Hrvatskoj smo se, rigoroznije nego mnogi drugi, odlučili prestati koristiti plastične vrećice veće od 15 i manje od 50 µm. Doprinos te mjere na okoliš i mikroplastiku je na razini promilovog promila.
Eh, da nadležni ministar zadužen i za gospodarstvo i za okoliš (što je samo po sebi etički nespojivo i na taj način je postala jedinstvena praksa u svijetu da se vuku da čuvati ovce) kada ovo pročita, ukine zabranu korištenja plastičnih vrećica debljine veće od 15 µm i manje od 50 µm i proglas urbi et orbi:
»Plastične vrećice veće od 15 i manje od 50 µm zanemarivo doprinose unosu mikroplastike u okoliš, pa njihova zabrana nema okolišnog smisla. Kao ministru gospodarstva važan mi je napredak gospodarstva i očuvanje 800 radnih mjesta, posebno jer će se inkriminirane vrećice proizvoditi iz reciklata, od podilaženja EU i dijelu nevladinog sektora, pa ukidam planiranu zabranu njihovog korištenja«.
Zašto se mjera roditelj odgojitelj ne uvede diljem Lijepe Naše?
Eh, samo da ne razumije podatke u unosu mikroplastike u okoliš, pa nam zabrani korištenje cipela i natjera nas da hodamo bosi.
Ima li u Zagrebu ukinuta mjera roditelj odgojitelj veze s mikroplastikom? Nema s mikroplastikom, ali ima s licemjerjem, kojeg smo pokazali (i) kod zabrane plastičnih vrećica veći od 15 i manjih od 50 µm. Razumijem razloge ukidanja mjere roditelj odgojitelj, jer postoji jedino u Zagrebu, a u sebi nosi cijeli niz proturječnosti. Da odlučujem, dao bih onima koji ju koriste duži prelazni rok. Ono što ne razumijem je kritika oporbe. Ako su za tu mjeru, zašto ju HDZ ne uvede u cijeloj Hrvatskoj, a Most u Sinju, a Domovinski pokret u Vukovaru, gdje su na vlasti?
Imam osjećaj da državni HDZ zna nešto više od zagrebačkog HDZ-a, i da sinjski Most i vukovarski Domovinski pokret znaju nešto više od njihovih zagrebačkih ogranaka, zašto ta mjera nema smisla i da je borba za održavanje te mjere samo licemjerni argumenta, za stjecanje pokojeg birača u Zagrebu.
Nekako kao da baš ne volim licemjere… Pitam se zašto…