Libuša Kirac: Kulturna baština Primorja je nepresušni izvor umjetničke inspiracije

“Kod nas su se pojavili mnogi mladi talentirani umjetnici. Ali pojave se, i zatim tišina, pa praznina. Mnogi renomirani umjetnici koji su imali kontinuitet slave, su umrli, i potrebno je javnost podsjećati na njihovo stvaralaštvo kao da ih i nije bilo”

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Libuša Kirac, akademska slikarica-grafičarka, suvremena je hrvatska likovna umjetnica. Autorica je zapaženih slikarskih i skulptorskih ciklusa. Izlagala je samostalno u domovini i inozemstvu.

Gospođo Kirac, i dalje vas zanimaju raznovrsni motivi u vašem atelijeru – i slikarski i kiparski?

Još od akademije, iako sam studirala na odjelu grafike, privlačilo me je i modeliranje. Tako sam fakultativno upisala i kiparstvo kod kipara, profesora Branka Ružića, koji nam je otkrio svijet kiparenja. Profesor Ružić poticao nas je i ohrabrivao da eksperimentiramo u različitim tehnikama.

Tako je nastao ciklus gipseva, oslikanih reljefa u boji. Te radove, izložila sam na ALU, Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. godine, i bio je to presedan, jer studenti tada nisu smjeli izlagati prije diplome. Bila je to prva studentska izložba u prostoru akademije.

Kasnije sam modelirala u glini, i pekla keramiku u terakoti. Pokušala sam obrađivati i kamen, jer me kamen kao materijal fascinira.

Posebno vas zanimaju prizori manjih gradova na obali. Što je u njima tako privlačno?

Primorski gradovi i mjesta imaju svoju povijest pisanu u kamenu. Ima u njima toliko intimnih  netaknutih motiva da jednostavno ne znate što bi prije prikazali. Ali imaju i svoje sakralne objekte, gradine, kaštele prepune snage i povijesti, dok pak neka mjesta su izrazito vezana uz glagoljicu.

Naša sakralna i svjetovna kulturna baština Primorja je nepresušni izvor inspiracije. Što god dotaknete pretvara se u neko ostvarenje… akvarel, crtež, fresku, svjetlosni objekt ili reljef. Tako su nastali ciklusi “Kameni cvjetovi” i “U kamenu piše povijest” te “Glagoljica” i “Putevi Frankopana”.

Koliko je more kao motiv prisutno u vašem opusu?

More je za mene izvanvremenska kategorija. Sveprisutno kad je u pejsažu. Osjećam veliko poštovanje prema njemu. Danas ga više ne slikam. To sam činila u mladosti. Sve dok nisam shvatila da ga se ne može naslikati… Može se zabilježiti trenutak, koji nestaje, jer svakog trenutka je mijena prikaza. Konstantna promjena.

Danas, volim više promatrati more… i promišljati i uočavati te promjene u cjelini. Fokusiram na sve ono što se izdiže iznad mora, njegovu obalu, arhitekturu i kamen.

Realizirali ste niz okruglih, jajolikih skulptura.

Inspiracija za njih je naišla spontano, kada sam otkrila ljepotu strukture i oblika ljuske nojevog jajeta. Tvrda je i uglačana poput kamena. A forma joj je ovalna i vrlo harmonična. I na njima je nastao ciklus  kulturne baštine i glagoljice. U početku sam na njih prenosila motive, koje sam izrađivala na freskama, a kasnije sam prenosila najzanimljivije detalje neke cjeline. 

Rezbarene su i pjeskarene. U konačnici su vrlo zanimljiv spoj same strukture površine i vanjske forme.  

Neke od skulptura su i osvijetljene.

Da. U procesu rada, sam shvatila da ih moram nekako osvijetliti. Da iz njih mora izbijati svjetlo. Svjetlo koje bi se reflektiralo, i na okolni prostor skulpture. Da su to zapravo mala svetišta .I da glagoljica na njima, šalje direktniju poruku tada. Poseban ugođaj nastaje kada nema dnevne svjetlosti.

U suradnji s Mirom Mavrićem, osvijetlili smo nojeva jaja, i postavili smo ih na kameni  postament. Svako postolje je prilagođeno temi prikaza na skulpturi. Naknadno smo osvijetlili sve skulpture, i taj ciklus koji je nastao u tom procesu se zove “Svjetlosni objekti”.

Na čemu trenutno radite?

Trenutno dovršavam jedan svjetlosni objekt, koji je bio predviđen, za manifestaciju “Kotor calling 2021.”, a radilo se tematski o revitalizaciji starog naselja iznad Crikvenice. Ovaj objekt nisam stigla dovršiti do održane izložbe. I mi slikari ponekad kasnimo. Postupak rezbarenja ljuske nojevog jajeta diktira vrijeme izrade, jer ako se forsira ono jednostavno pukne iako je velike čvrstoće.

Što mislite o suvremenoj slikarskoj i kiparskoj produkciji?

Mislite o hiperprodukciji? Pratim događanja u suvremenoj umjetnosti. Više pratim događanja kod nas. Sve je drugačije nego prije pedesetak godina. Vremena se odražavaju i na umjetnost. Ovo su teška vremena. Nema više, kako je rekao češki pisac Kundera, lakoće postojanja…..

Kod nas su se pojavili mnogi mladi talentirani umjetnici. Ali pojave se, i zatim tišina, pa praznina. Mnogi renomirani umjetnici koji su imali kontinuitet slave, su umrli, i potrebno je javnost podsjećati na njihovo stvaralaštvo kao da ih i nije bilo. Ista sudbina čeka mlade umjetnike ako se neće boriti za svoju poziciju u našoj, nadam se, kulturnoj sredini.

Planovi, izložbe, monografije…?

Nemam ih trenutno. Možda izložiti na nekoj recentnoj skupnoj izložbi. I vidjeti što će kreativan proces donijeti. Ovi sadašnji ciklusi su zaokruženi, ali uvijek se ih može dorađivati i razrađivati.

Za samostalnu izložbu bih voljela pripremiti neki novi ciklus. Ciklus koji je pozitivan i optimističan, i daje nadu da sve prolazi, i ono loše….

Žao mi je da do sada nisam imala priliku realizirati svoju monografiju. Vjerojatno se okolnosti nisu poklopile za njeno ostvarenje. Ali voljela bih zaokružiti četrdeset godina stvaralaštva u nekoj budućoj monografiji. To bih mogla nazvati planom… Poradit ću na njemu!