Libanonski cedar danas

Libanonski cedar danas

Iako još uvijek postoje vrlo stara stabla libanonskog cedra, većina njegovih šuma odavno je iskrčena te je zbog intenzivnog tisućljetnog iskorištavanja cedrovine na planinama Libanona danas preostalo vrlo malo cedrovih šuma

Libanonski cedar je vazdazeleno stablo koje raste do 40 m u visinu, s promjerom debla do 2,5 m. Drevni narodi su se divili njegovoj impozantnoj veličini, vjerovali u njegovu snagu i magičnu moć i prinosili ga bogovima kao dar.

U raznim kulturama cedar su koristili kao miomiris i sastojak ljekovitih i kozmetičkih pripravaka. Mojsije je tako hebrejskim svećenicima naredio da koriste koru libanonskog cedra u liječenju gube.

Od njegovog mirisnog drveta izrađivala su se svetišta, kao npr. Solomonov hram, namještaj za kraljevske palače, sarkofazi i faraonski brodovi. Najstariji pronađeni žičani instrument, star više od 3500 godina, izrađen je od cedrovine u Egiptu.

Iako još uvijek postoje vrlo stara stabla libanonskog cedra, većina njegovih šuma odavno je iskrčena te je zbog intenzivnog tisućljetnog iskorištavanja cedrovine na planinama Libanona danas preostalo vrlo malo cedrovih šuma. One rijetke kao da svjedoče živućim naraštajima o prošlim vremenima i vrijednostima.

Sudbinska povezanost stanovnika povijesnih prostora na kojima raste cedar simbolizirana je i libanonskom zastavom u čijem se središtu nalazi njegova slika. Crvene pruge simboliziraju prolivenu krv za slobodu zemlje, a bijela mir i snijeg na Libanonskim planinama. Zeleni cedar (Cedrus libani) simbolizira besmrtnost i postojanost.

Cedar se često spominje i u Bibliji, najčešće kao metafora snage, ljepote, dostojanstva, uzvišenosti, plemenitosti, ustrajnosti, i sl. U Knjizi Ezekijelovoj faraon se uspoređuje s cedrom libanonskim: Vrh mu do oblaka seže. Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bijaše mu po ljepoti ravno.

U Pjesmi nad pjesmama zaručnica opisuje svog zaručnika: Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. Zaručnik kaže zaručnici: Miris je haljina tvojih kao miris libanski… Drugdje se opet navodi: Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga.

Stoljećima su Egipćani, Babilonci, Perzijanci i drugi susjedni i daleki narodi slali ekspedicije na Libanonsko gorje radi cedrove drvne građe, njegova ulja i smole.

Božji cedrovi (arapski: أرز الربّ, Horš Arz el-Rab) u Libanonu su posljednja šuma cedrova koji su nekada prekrivali cijelu planinu Libanon. Sastoji od stabala od kojih su neka starija od 3000 godina. Zbog toga je, zajedno s obližnjom svetom Dolinom Kadiša, upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1998. godine. (Foto: Jerzy Strzelecki, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3356425)

Umjesto zaključka:

Proljeće (…) s potocima pjeva pjesme

Hebrejske i himne Salomonove,

S libanonskim cedrovima poziva

Sjećanja na znamenitost

Neprolaznu.

(Kahlil Gibran)

Priredio: Ivan Remeta (Johnny)