Leptirov poučak

Leptirov poučak

Ako želimo ispunjen život koji je u vezi sa svojim Izvorom i koji se prenosi u vječnost, potrebna nam je potpuna preobrazba. Možemo biti neugledna i neprimjetna gusjenica ili prekrasni leptir, no ako smo leptir, Božje stvorenje, onda otkrijmo svijetu puninu ljepote koju nosimo

Saša Zavrtnik

Priroda se budi, naravno, proljeće je, a mnoštvo uspavanih oblika i boja pokazuje se i pleše između zraka ugodnog proljetnog sunca. U ovo doba godine slavi se i najveći kršćanski blagdan, spomendan veličanstvene pobjede života nad smrti, dobra nad zlom, praštanja nad prokletstvom, mira nad nesmirajem. Promišljajući o važnosti tog događaja koji se slavi već dvije tisuće godina, konkretno, kulminacije života, djela, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista iz Nazareta, možemo se osvrnuti i osobno kontemplirati nad buđenjem života i životnim ciklusom po meni jednog od najposebnijih stvorenjca (barem što se šesteronožaca tiče) – leptira. Kao što je Isus u ulozi Božjega Sina svjedočio, a slično vidimo i kod leptira, u životu posebno mjesto zauzima preobrazba.

Preobrazba ili metamorfoza označava promjenu oblika. Odnosi se na preoblikovanje, pretvaranje, pretvorbu iz jednog oblika u drugi. Zašto je to zanimljivo? Možda zbog toga što od oko milijun nama danas poznatih vrsta kukaca, njih oko 700 tisuća prolazi kroz razvoj nazvan i okarakteriziran upravo metamorfozom, to jest potpunom preobrazbom. Ona se sastoji od četiri stadija. Prvi je jajašce, drugi stadij je ličinka ili larva, treći je kukuljica ili pupa i posljednji, četvrti stadij jest odrasla jedinka ili adult. Zanimljivo je i poučno razmotriti preobrazbu baš na primjeru leptira i pokušati pretočiti mudrost koja iza toga stoji na duhovne sfere preobrazbe čovjeka.

Kao što je već rečeno, životni proces kroz koji leptir prolazi započinje u jajašcu. Tu se nalazi zametak leptira. U jajašcu je pohranjena bit leptira. Ali otkud u jajašcu taj životni princip? Pa od leptirovih roditelja, reći ćemo. No vraćajući se, ne možemo to tvrditi u beskonačnost jer nekad i negdje je morao postojati prvi roditeljski par leptira. Jednom na ovoj Zemlji morali su postojati prvi mama i tata leptir. Ali kako? Nastali su spontano i slučajno? Jednom se nekako iz ničega stvorila informacija za čitavo savršeno ustrojstvo leptira? Ne. Francuski kemičar i biolog Louis Pasteur u drugoj je polovici devetnaestog stoljeća pokusima dokazao da život potječe jedino i samo od postojećeg života. On se prenosi s roditelja na potomstvo. Ne može nastati sam iz nežive tvari.

Nesavršenstvo gusjenice

Dobro, ali kako je onda započeo prvi život na Zemlji i otkud prvi roditeljski par leptira na našem predivnom plavozelenom planetu? Biblija nam nudi odgovor. U Novom zavjetu piše da je „Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje… on koji svima daje životni dah i sve ostalo… Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo… od njega potječemo.” (Djela apostolska 17:24,25,28). Svemogući i vječni Bog u jednom je trenutku odlučio da stvori sve što nas okružuje. On je izvor života i davalac života. Bog je neograničeno biće u kojem sav nama poznati i još uvijek nepoznati živi svijet nalazi svoje podrijetlo. Životna sila ima svoj početak u njemu. Isto je i s leptirićem i s čovjekom. U oplođenoj jajnoj stanici čovjeka također je zametak života, zametak ljudskog bića. Njegov nacrt. Tu je početak novog ljudskog bića.

Iz leptirova jajašca izlazi ličinka leptira – gusjenica. Iako i ona kao takva ima svojih čari, u usporedbi s leptirom ona je nesavršena. Ograničena je na usko područje u kojem se izlegla, na neku biljku, granu, grm ili drvo. Ondje prebiva, puzi, skriva se. Gusjenica je ovisna o toj svojoj biljčici, o grančici kojom se hrani i ona se za razliku od leptira ne može vinuti u nebo. Prizemna je, nezgrapna i često neugledna. Njezino se nesavršenstvo očituje i u tome što nema mogućnosti da prenese život koji je u njoj, da ga nastavi. Ona je stadij prije preobrazbe i upečatljiv je primjer ljudskog bića koje se ne drži izvora svojeg života. Čovjek koji se ne drži Boga, koji bez njega živi i za nj ne mari, otuđen je od same biti i smisla života. Biblija ga naziva „starim“ čovjekom. Pavao u jednoj od svojih poslanica piše: „Ovo sad velim i zaklinjem u Gospodinu da više ne provodite život kako ga provode i pogani, u ispraznosti svoga mišljenja, zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca… Velim i zaklinjem da sa sebe skinete i odložite staroga čovjeka koji pripada prijašnjem načinu života, čovjeka koji u varavim požudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obučete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti.” (Poslanica Efežanima 4:17-18, 22-24).

Stari čovjek zapravo označava osobu čiji je način života vezan, odnosno ovisan, baš kao u gusjenice, o prizemnim stvarima. Takav čovjek misli samo na materijalno brinući se za osobne, sebične požude. Tu sam gdje jesam, dobro mi je, dalje ne vidim niti me zanima. Samo da me nitko ne dira – ljudska gusjenica. Ovakvim načinom egzistencije nema iskustva istinskog života i to završava promašajem i propašću. Takav nesavršen čovjek ne iskorištava svoj potencijal, svoju predispoziciju da dosegne nebo i ne može imati odnos bliskosti i vječnosti sa savršenim Bogom.

Treći stadij preobrazbe

Međutim, postoji rješenje, postoji mogućnost promjene. Treći stadij preobrazbe – kukuljica. Gusjenica se u određenom trenutku začahuri. Ta čahura, to jest kukuljica, negdje visi, prilijepljena je – miruje. Čini se kao da se s njom ništa posebno ne događa. Ali iznutra se odvija temeljita i cjelovita promjena. U kukuljici se gusjeničini organi pretvaraju u neku vrst polutekuće mase iz koje se stvara novo biće s potpuno drugačijim ustrojstvom. Na potpunu preobrazbu poziva i Isus: „Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“ (Evanđelje po Ivanu 3:3). U svemu tome Bog obećava: „Očistit ću vas od svih vaših nečistoća… Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.“ (Ezekiel 36:25,26).

Preobrazbu čini Bog. On je ta životna sila koja mijenja čovjeka. Mijenja ljudsku ovozemaljsku nesavršenu, sebeljubnu, ograničenu i grešnu narav. Ipak, da bi se to moglo dogoditi, čovjek se mora sam prepustiti sili i snazi Boga i njegova Duha. Kada se to dogodi, u unutrašnjosti ljudskog bića započinje promjena. I ona, kao kod gusjenice, ne mora biti izvana vidljiva. No Bog radi. Treba biti strpljiv i pouzdati se u onoga koji je to djelo i započeo – u samoga Boga, u Isusa. Njemu je potrebno predati sve što sačinjava naš život jer on će to izvesti na dobro. „Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?” (Izaija 43:19). Vrlo važno je i to da je Bog pravovremen. Za sve ima svoje točno određeno vrijeme i „Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle…“ (2. Petrova poslanica 3:9).

Kroz knjigu Otkrivenja poručuje: „Evo sve činim novo.“ (Otkrivenje 21:5). Stvoritelj koji kroz Isusa Krista postaje i Spasitelj sve savršeno zna iako mi mnogo puta ne vidimo cijelu sliku. Ovo je vidljivo kroz izlazak leptira iz kukuljice. Naime, leptir iz svoje čahure izlazi polako i oprezno. On je nakon procesa preobrazbe posebno osjetljiv. Leptiru su krila smežurana i tek se trebaju rastegnuti, osušiti te očvrsnuti. Krv mora prokolati kroz žile na krilima – život mora poteći kroz njih. Isto je i s u duhu novorođenim čovjekom. Duh Sveti ga mora ispuniti. Bog novo duhovno biće mora očvrsnuti kako bi se poput leptira moglo vinuti u nebesa.

Prelazak u kompletno biće i potpuna preobrazba

Ovaj prijelaz iz kukuljice u kompletno biće posebno je delikatan. Ako ga se požuruje, u smislu da se leptira na silu i prije vremena pokuša osloboditi čahure, on će ostati nerazvijen i slabašan. Takav leptir nikad neće moći biti ono za što je stvoren – stanovnik nebeskih visina i neće letjeti, već će puzati. Ako ne damo Bogu da radi u njemu potrebnom vremenu i pokušavamo nešto svojim snagama i ograničenim uvidom u njegovu planu, novi čovjek bi isto tako mogao biti duhovno kržljav. Zato dopustimo Bogu da vodi i osnaži preobrazbu. On najbolje zna što i kada te zašto nam je potrebno. Imajmo povjerenja, predajmo i prepustimo mu svoje putove jer će ih on poravnati, kao leptirova krila, i sve će izvesti na dobro. „Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa.“ (Poslanica Filipljanima 1:6). Imajmo nadu i ne posustajmo bez obzira koliko teška bila pojedina faza naše promjene. Budimo strpljivi, sve će se dogoditi baš kad i kako treba.

Kad se napokon leptir osuši i očvrsne, on je za razliku od gusjenice potpuno drugačiji i novi stvor. Slobodan je od prijašnjeg načina života. Nije više ovisan o nekoj grančici, nego leti. Ima novi život i, što je najvažnije, može ga prenijeti dalje. Sada doseže nebeska prostranstva, obasjava i grije ga sunce. Hrani se nektarom. „Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo sve dolazi od Boga…“ (2. poslanica Korinćanima 5:17,18). Uistinu, novi čovjek u Kristu, kršćanin, slobodan je od okova prijašnjeg života i svega bremena koje ga je pritiskalo, vezalo i u krajnjoj analizi usmrćivalo. Novi Božji stvor dionik je Nebeskog kraljevstva i uživa u Božjoj blizini. Grije ga Božje svjetlo ljubavi, izmirenja i radosti. Više se ne zasićuje prizemnim i materijalnim, prolaznim stvarima i ne mogu ga nasititi sebični i egoistični porivi. Božje dijete se hrani duhovnom hranom Božje neiscrpne mudrosti iz Biblije. I ona mu je slatka poput nektara, poput meda na usnama. Ima nove principe, nove vrijednosti, nove stavove. Istina, i u novom životu i novim prostranstvima, nije uvijek lako i postoje poteškoće. Ali da bismo u potpunosti zasjali u ovom svijetu odražavajući onoga koji nas je nanovo stvorio, baš kao i leptir koji pod suncem leprša cvjetnim proplankom, potrebno nam je proći i kroz teška razdoblja.

Ako želimo ispunjen život koji je u vezi sa svojim Izvorom i koji se prenosi u vječnost, potrebna nam je potpuna preobrazba. Njome čovjek i ljudski život dobiva novi oblik i totalno se reorganizira prema božanskim principima. Možemo biti neugledna i neprimjetna gusjenica ili prekrasni leptir, no ako smo leptir, Božje stvorenje, onda otkrijmo svijetu puninu ljepote koju nosimo. Plijenimo pažnju svijeta u kojem živimo upravo divotom novog oblika kojoj nam svjedoči leptir odražavajući savršenstvo Stvoriteljeve kreativnosti „jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: riječju živoga i vječnog Boga.“ (1. Petrova poslanica 1:23). Stoga, u svjetlu onoga što je bit i poruka Uskrsa i novoga života, sretan Vam spomendan Kristova uskrsnuća, sretan Vam Život!


Izvorno objavljeno u knjizi „Stvoriteljeva ostavština – Božja objava u Knjizi Prirode“ autora Saše Zavrtnika, 2013. godine, pretisak: Redak, Split, 2018. godina, dostupno na: http://www.webknjizara.hr/knjige/religija-i-duhovnost/stvoriteljeva-ostavstina-bozja-objava-u-knjizi-prirode-sasa-zavrtnik

© Saša Zavrtnik, dr.med.vet., mag.theol.

Komentiraj

*