“Leptir”

Sjediš zamišljeno na klupi
Rukama miluješ jaglac procvali.
Riječi ne izgovaraš
U oku tvome pogled sjetni.

Ja sjedim kraj tebe
Kosu ti milujem vjetrom
Usne dodirujem suncem
Misli tvoje otvorena su knjiga.

Okrećeš glavu, primjećujes me
Lagano pomiluješ moja krila.
Odjednom shvaćaš
U leptiru tome
Opet sam sa tobom bila.

Verica Herceg