Leonardo da Vinci u očima Dimitrija Popovića

Leonardo da Vinci u očima Dimitrija Popovića

»Naslov izložbe sam bazirao na suprotstavljenim percepcijama Leonardove složene osobnosti. Božansko – tvorac savršene ljepote, apologet ljubavi, afirmator slobode, pronalazač, konstruktor. Demonsko – optužen za sodomiju, seciranje leševa, mizantrop…«

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Akademski slikar Dimitrije Popović, istaknuto je ime suvremene domaće i europske likovne produkcije. U povodu najnovije zagrebačke samostalne izložbe razgovaramo s autorom.

Gospodine Popoviću, 7. prosinca predstavili ste se s novom samostalnom izložbom, posvećenu velikoj obljetnici, 500. godina smrti Leonarda da Vincija. Izlažete u Studiju Moderne galerije »Josip Račić«. Š to ste izložili?

Izložba posvećena Leonardovom jubileju koncipirana je u dva dijela. Prvi dio čine nekoliko starih radova iz ciklusa Omaggio a Leonardo nastalih početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ti su radovi izlagani u zagrebačkoj Galeriji Shira, u milanskom Palazzo Sormani povodom jubileja Leonardo a Milano 1482 – 1982, te u rimskoj galeriji Studio »S« arte conteporanea. Drugi dio čine recentni radovi među kojima je poseban akcent stavljen na dvije majstorove kompozicije, na Bitku kod Anghiaria i na Posljednju večeru.

U radovima inspiriranim spomenutim djelima želio sam na suvremen likovni izraz istaći Leonardovu sposobnost da je podjednako superiorno moga izraziti violentnost ratničkog sukoba, kroz žestinu pokreta što je vidljivo u Bitci kod Angiarija i izražavanju klasične uzvišenosti, »mirne uznemirenosti« u instalaciji koju sam naslovio Tajna posljednje večere. Za otvorenje izložbe osmislio sam performans Leonardova majka, koju je utjelovila manekenka Ivana Majstorović. Performans je zasnovan na frojdističkom ključu kompleksne da Vincijeve personalnosti, odnosno na njegovoj zabilješci iz djetinjstava kad je, dok je ležao u kolijevci, jedan jastreb sletio otvorio mu usta i – nekoliko puta prošao repom između usana.

Do kada izložba ostaje otvorena i kakvi radovi na njoj prevladavaju?

Izložba ostaje otvorena do 5. siječnja. Na izložbi dominiraju crteži kombinirani s akrilikom. Izložio sam već spomenutu instalaciju Tajna posljednje večere, zatim jedan objekt i jedan asamblaž. Dakle na izložbi su zastupljeni klasični i moderni mediji. Izbor medija određivao je karakter motiva kao što je to uobičajeno u mom stvaralaštvu uopće.

Izložbi ste dali naslov Božansko i demonsko u Leonarda da Vincija. Možete li to prokomentirati?

Naslov izložbe sam bazirao na suprotstavljenim percepcijama Leonardove složene osobnosti. Božansko – tvorac savršene ljepote, apologet ljubavi, afirmator slobode, pronalazač, konstruktor. Demonsko – optužen za sodomiju, za seciranje preko trideset leševa, mizantrop, filozofiju pretpostavljao kršćanstvu.

Koliko i danas renesansa utječe na suvremeno vrijeme?

Renesansu možemo vidjeti u kontekstu značenja njene onovremene pojave, dakle u razvoju humanističkih i tehničkih znanosti, u fokusiranju za važnost i sposobnost ljudskog bića, za potpunu afirmaciju čovjeka kao mjere svih stvari. Baveći se sobom čovjek pokušava prodrijeti u tajnu vlastitog postojanja. Razvoj i ekspanzija filozofsko-znanstvene misli, raznih tehničkih otkrića, početkom XX. stoljeća te oslobođenje kreativne umjetničke energije, kao i položaj i samosvijest umjetnika, neke su od odlika koje možemo povezati s kulturno-umjetničkom klimom XV. i XVI. stoljeća poglavito u Italiji.

Leonardo je odavno prisutan u vašem djelu.

Točno. Leonardovo djelo je prisutno još u mojim ranim radovima, u nadrealističkim kompozicijama kolaža, objekata i asamlaža koje sam radio početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i u kojima sam koristio reprodukcije da Vincijevih djela – Mona Lise Gioconde, Ginevre de’ Benci

ili Portret neznanke. Kasnije, u osamdesetim godinama nastao je spomenuti ciklus radova naslovljen Omaggio a Leonardo. Zanimao me spoj onog nespojivog o kojem je pisao Leonardo, o suprotnosti lijepog i ružnog koje jedno drugo ističu, što je odgovaralo mom senzibilitetu za nadrealizam. Tu je, naravno, Leonardov interes za ljudsko tijelo, za anatomiju, što je posebno važno za način mog izražavanja. Upravo ova izložba s recentnim radovima inspiriranim renesansnim genijem potvrđuje koliko je Leonardo aktualan i sa svojom kompliciranom, nedokučivom, osobnošću višestruko inspirativan.

Što je novo u atelijeru?

Radim na ciklusu Mit mode kojeg sam započeo prije tri godine. Nadam se da ću ga dovršiti sljedeće godine.

Planovi, izložbe, knjige…?

Što se tiče pisanja radim na rukopisima eseja za buduću knjigu pod radnim naslovom Mržnja u slikarstvu. To će biti izbor radova od klasičnih djela slikarstva i skulpture do dadaizma. U izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u pripremi je izdanje moje monografije Mit o ženi. Radi se o izboru radova motiva s ženskim likovima od mitskih kao na primjer Medeje i Meduze do Marilyn Monroe ili Brigitte Bardot. Što se tiče izložbi, u planu je da se moja izložba održana krajem svibnja u Rimu organizira 2020. godine u Parizu.