Kurte i Murte svih boja, ujedinite se – smrdi

Podatak da smo izašli iz recesije, da nam nacionalni dohodak raste iznad očekivanog, da je na 1,2 %, svako spada u one pozitivne. Čak ni meni ne pada na pamet niti jedna cinična primjedba. No, pitanje je jesmo li izlaskom iz recesije izašli na ista vrata na koja smo u nju ušli. Kada smo ušli u recesiju, bili smo u liftu negdje na 12. katu. »Lift-boji« – »Kurte i Murte« – neuki za rukovanje dizalom (čitaj: državom) stisnuli su krivi gumb, pa smo umjesto prema gore otišli prema dolje

dr. sc. Viktor Simončič

Boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živjeti? Boj se svega, ne budi ono što jesi, ali do kada tako?” (Mehmed Meša Selimović)

Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja. (Buda)

Četvrti poučak sam počeo s pitanjem čujem li samo ja neke fine tonove indoktrinacije, koji nas vode stranputicom? Uvjeravam se da sam samo ja u zabludi, a mira mi ne da jedan stari vic. Boks meč. Svako malo borac dobije udarac, a u pauzama ga trener (čitaj: naši političari potpomognuti dodvorničkim medijima i analitičarima svih fela) hrabri (čitaj: građane) da je brz »kao sjena«, da ga suparnik nije nijednom pogodio. Neka samo nastavi tako. A ovaj jadnik, od udaraca sav u šljivama, konačno zamoli trenera: »Molim te, pripazi malo na suca, netko me u ringu stalno tuče!«

Pročitam i razveselim se, kako je u Hrvatskoj najniža razina nezaposlenosti još od 2009. godine. Samo 15,9 % ili nešto manje od 300 000 nezaposlenih. Kako je 23. siječnja 2013. godine, na dan kada sam u tisak predao knjigu Društvo umanjene vrijednosti bilo 370 371 nezaposlenih, za sadašnji broj nezapolsnih može se s radošću reći »samo«.

Kako oko mene stvarnost izgleda drugačije, pitam se što taj broj kazuje? Broj nezaposlenih je manji, ali je i manje radnih mjesta. Od početka 2008. godine broj zaposlenih je manji za oko 190 000. U realnom sektoru smo izgubili i više od ovih 190 000 radnih mjesta jer su se u ukupnoj sumi radnih mjesta povećavala samo ona u birokraciji. Uz silnu brigu za mlade, »Kurte i Murte« uspjele su postuići da danas radi manje 130 000 mlađih od 29 godina u odnosu na prije 7 godina.

Kad su izbori? (Nitko ne zna)

Ako su službeni podaci točni, ne treba mudrosti da se vidi kako je stanje zastrašujuće, a mi se i dalje igramo države. Slobodan sam upotrijebiti taj izraz, jer kako je moguće da 25 godina nakon osnivanja države, ne znamo kada trebaju biti parlamentarni izbori? Zakoni kao na »gumi lastiku«. Svatko rastegne koliko može. Nažalost, poznato je da svatko može kako hoće, ali nitko koliko bi htio.

Podatak da smo izašli iz recesije, da nam nacionalni dohodak raste iznad očekivanog, da je na 1,2 %, svako spada u one pozitivne. Čak ni meni ne pada na pamet niti jedna cinična primjedba. No, pitanje je jesmo li izlaskom iz recesije izašli na ista vrata na koja smo u nju ušli. Kada smo ušli u recesiju, bili smo u liftu negdje na 12. katu. »Lift-boji« – »Kurte i Murte« – neuki za rukovanje dizalom (čitaj: državom) stisnuli su krivi gumb, pa smo umjesto prema gore otišli prema dolje. Trenutno kao da smo u jednom od podruma. I kako god bila crna stvarnost, da je makar i slučajno pogođen pravi gumb i da se krećemo prema gore, dobra je vijest. Za sve osim »zna se« za koga. Čudim se ekonomskom genijalcu, liječniku koji je u zadnjoj HDZ Vladi bio zadužen za investicije, Domagoju Ivanu Miloševiću, kako mu se to čini malo. U njegovom mandatu, valjda zbog njegovog investicijskog dara, kada su mu dali da se igra s investicijama, pad nacionalnog dohotka od samo par postotaka ili kako bi ona skupina naših »sve-mikro-makro ekonomskih analitičara« (koja poslije sve zna bolje) rekla – za samo nekoliko indeksnih poena je smatran uspjehom.

Malo pojašnjenje izlaska iz recesije. Četiri godine HDZ-a i tri godine SDP-a smo »padali«, slobodno uzevši, po stopi od 2-3 %. Srećom zadnja dva kvartala rastemo po stopi od nekih 0,5 %, a zadnji čak za 1,2 %. Ako smo na primjer prije 7 godina imali nešto što je bilo 100 od nove društvene vrijednosti i ako smo u toj godini pali za 2 %, na kraju te godine smo imali još 98. Ako smo slijedeće godine opet pali za 2 % onda smo na kraju te godine imali 96,2 nečega. I pretpostavimo da sada od onih 100, nakon 7 godina mršavih krava imamo još samo 90. Ako smo sada, po izlasku iz recesije počeli rasti po stopi od 0,5 % pa sve do 1,2 %, na kraju ove godine ćemo imati između 90,45 do najviše 91 od onih 100. I tako, iako smo izašli iz recesije, izašli smo u većem neimanju nego kada smo ušli u recesiju. Koliko nam je od toga bacio u vjetar liječnik Domagoj Ivan Milošević je ipak stvar ekonomista, a ne nekog nadarenog djeteta, kojem su roditelji (čitaj: HDZ) dali da sjedne za volan automobila da se igra »Formule 1«. Ruku na srce, i današnji »Ivani« su od roditelja (čitaj: SDP) dobili istu igračku. Zaigraju se tako djeca pa stisnu krivi gumb i mi prema dolje.

Uz upotrebu biblijske metafore, unatrag zadnjih 7 godina »Kurta i Murta« su zaboravili hraniti krave. Poslodavci navode da smo prije 7 godina bili na razini Češke, Slovačke i drugih (čitaj: na jednom od gornjih katova), a danas smo na dnu među članicama EU (čitaj: u nekom od podruma). Možemo se uspoređivati još samo s Bugarskom i Rumunjskom. Pri tome ne treba zaboraviti da su te dvije države došle iz puno nezahvalnijeg okruženja i možda nas uskoro i one preteknu.

Ništa bez zdrave ekonomije

Kako izgleda budućnost s pothranjenim kravama? Broj nezaposlenosti će doduše padati jer će biti sve manje novih naraštaja. Sposobniji će i dalje odlaziti. Trend pada broja radnih mjesta će se polako zaustaviti, jer će polako nestati ostatak ostatka radnih mjesta u realnom sektoru. Ostat će uglavnom ona u birokraciji i društvenoj nadgradnji. Od kada je Kurte i Murte samo se njihov broj povećava. Povećavat će se i broj umirovljenika, sve dok svi ne odemo u penziju. Posljednjeg dana ožujka ove godine u deset od 21 hrvatske županije broj radnika bio je manji od broja umirovljenika, a na isti dan 2008. godine, takav je omjer zabilježen samo u Ličko-senjskoj županiji. U tom periodu se povećao broj umirovljenika za oko 90 000. Do kada će uopće još biti novca za mirovine?

Često čujem kako će kod nas, na način kako odlaze naši mladi u Zapadnu Europu, dolaziti radnici iz susjedstva. Nažalost, baš i ne. Prema prognozama nas će 2050. godine biti 15 % manje nego danas. U susjedstvu na Istočnom Balkanu (čitaj: Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija) još gore. U Srbiji će biti 17 % stanovnika manje, a u Bosni i Hercegovini čak 19,5 %. I tko će doći k nama? Mladi iz Istočnog Balkana sigurno će radije odlaziti u Zapadnu Europu nego na Zapadni Balkan (čitaj: Slovenija i Hrvatska). Volio bih da sam u krivu.

Biblijsko vrijeme mršavih krava će se po logici stvari, zbog nečinjenja, ne zbog nerada, jer po definiciji i kada spavate nešto radite, produžiti i nastaviti u nedogled.

Bez zdrave ekonomije ništa. I odjednom kao eto spasa. Gospodin Letica Predsjednici savjetuje nobelovce za ekonomske savjetnike. Da sam Predsjednica, iako to ne mogu biti, zbog spola bi eventualno mogao biti Predsjednik, prijedlog gospodina Letice ne bih ni pogledao. Ili bi ga pogledao s gađenjem. Onako, fuj! Naime, predlagati s visoka smiju oni koji su u životu posadili i uzgojili barem glavicu luka i podigli ovcu, a ne oni koji su na račun praznog savjetovanja pojeli godišnju produkciju paške janjetine. Ne netko tko cijeli život savjetuje »u ništa«. Ne smiju »učiti o plovidbi ti što nisu sidro digli«, kako pjeva Balašević.

Kada sam već podrugljivo napisao gornji odlomak, pročitam da je Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović donijela je Odluku kojom je osnovala Vijeće za gospodarska pitanja u kojemu je okupila čelnike važnih gospodarskih institucija, udruga, sveučilišta ali i medija. Pogledao sam popis. Nijedan od navedenih 19, ako nisam pogrešno zbrojio, nije iz realnog sektora. Sve i jedan iz sinekura. Plaća iz budžeta ili zakonom propisanih nameta – čitaj: harača. O luku i ovcama nemaju pojma. Jedino poveznica do luka je činjenica da je za većinu njih ekonomija jednostavna, kako narod kaže »kao luk i voda«. Da će zadržati sinekure i u novom ekonomskom čudu kojeg pripremaju, pa čak ih malo i ojačati, nema dvojbe.

Umjesto nobelovaca i onih kojima plaća stiže na vrijeme, koji ne moraju kao »Imunolovci« čekati mjesecima, bilo bi važno da Predsjednica sasluša i posluša – naglasak je na poslušati – nekog tko je pokazao da zna i pusti ga da to i napravi. Nekog tko uz naše »Kurte i Murte« uspijeva preživjeti. Za početak bi bilo najbolje da nasumce pozove par direktora iz Međimurja. Oni su pokazali da znaju jer napreduju usprkos savjetnicima – nobelovcima i dobro plaćenim sinekuristima.

»Fritz« i »John« savjetnici u Hrvatskoj

I HDZ je angažirao savjetnika svjetskog glasa, jednog od najrenomiranijih ekonomista Njemačke, gospodina Hans-Werner Sinna. Zna on za Njemačku, a za nas? Sumnjam! Ni s njim ni bez njega, teško ćemo mi do luka. Jedino je sigurno, s obećanjima koje za naše potrebe proizvedu stranci, ali i viđeniji i medijski promovirani sinekuristi, lakše je kod našeg naivnog naroda, doći na vlast. Oduvijek su ovdje više vrijedili Fritz i John, pa »prof – dr-mr-pfrrrr-brrr savjetnici«, od direktora iz Međimurja koji prodaju na tržištima Fritza i Johna. Direktori iz Međimurja spominju jednostavne male stvari koje treba napraviti. Samo treba htjeti.

Lakše je s Fritzom i Johnom i »prof – dr-mr-pfrrrr-brrr savjetnicima«. Oni govore što se želi čuti. Govore ono što bi po njihovom, naručitelji mogli kao razumjeti, ali baš možda i ne. A djeluje onako učeno da se ni ne zna što poslije učenosti. Iza njihovih priča nema dalje. Vidio sam da su nedavno »njemački« program, poslušali gospoda Karamarko, Brkići drugi koji se razumiju u ekonomiju, ali ne baš i u sadnju luka. Hajte pogodite jesu li razumjeli? Ma jesu, sigurno. Poslije sastanka je vođena rasprava. Sve u poznatom stilu kada Štef pita Jožu je li misli da je Zemlja okrugla kak’ lopta ili ravna kak’ plošča. Ovaj nakon razmišljanja odgovori: »Mislim da je«. A na to će onaj drugi: »Bogme imaš prav«. Zamišljam kako je rasprava o »njemačkom« ekonomskom programu za dolazak na vlast i uspon na stranačkim listama, išla nekako na način: »Jel’ da predsjedniče Karamarko da je dobar program?!« »Ja mislim da je moj Miljane, glavni tajniče!« »Joj gospon predsjednik kak’ se vi baš vse razmete!«

Sarkazam na stranu. Volio bi da se Kurta i Murta ujedine. Uz sve crnilo, jedino je u jedinstvu spas. Možda bi SMRAD iz Pule mogao biti nastavak ujedinjenja HDZ i SDP. Njihovi vijećnici su ujedinjeni napustili sjednicu Gradskog vijeća Pule jer IDS nije htio raspravu o uzroku vonja fekalija. Kako su fekalije ipak samo govna, ujedinjeni HDZ & SDP bi mogli početi upravo s njima. Ne bi imali potrebe u nadglasavanju i onom tko je bolji, jer se radi o smradu za kojeg su zajedno bili gori.

Kada bi SDP & HDZ riješili vonj fekalija u Puli, a tamo vonja još od kredita EBRD-a, onda bi shvatili da se može drugačije i u cijeloj državi. Narod kao da sve teže podnosi smrad. Imam osjećaj da bi onaj, koji se prvi na pravi način uhvati smradova mogao biti pobjednik. Inače nije lako s smradom. Zna se da riba smrdi od glave i čisti od repa. Repa sve manje, a čistiti treba.

(Ovo je 14. u nizu »Viktorovih poučaka«, a prethodni se može pročitati na ovoj poveznici.)

Prvi dio knjige Vikora Simončiča Društvo umanjene vrijednosti može se preuzeti ovdje (pdf).