Kuda plovi hrvatski turizam?

Kuda plovi hrvatski turizam?

“Jednom i nikad više” postao je zaštitni znak posjetitelja u našim turističkim destinacijama što nam ne daju nadu u dugoročnu strategiju i viziju razvoja ove gospodarske grane

Žarko Delač

Žarko Delač

Nakon nekoliko godina putovao sam ovog vikenda autocestom do Županje i nazad i ostao zatečen stanjem sadržaja koji se nude putnicima na ovoj cestovnoj dionici. U prvom redu velika većina benzinskih pumpi u derutnom je stanju, ali ugostiteljska ponuda još je žalosnija. Zastavši nekoliko puta na kratak odmor pomislio sam kako će korištenje toaleta uz naplatu biti razlog za bolju ponudu. Nažalost, uz nedostatak papira, slomljene vješalice mogao sam samo osjetiti intenzivni smrad. Vjerojatno je ovo prva loša slika koji strani turisti primijete na 350 km dugačkoj dionici na putu kroz Hrvatsku.

Za nas domaće goste možda je to od manjeg značaja jer i onako smo još uvijek za ugostitelje i turističke radnike građani drugog reda. U tom odnosu neće ništa promijeniti niti smanjenje poreza na ugostiteljsku ponudu već će naprotiv bahatost i gramzivost privatnih poduzetnika biti još veća. Činjenica je kako smanjenjem poreza na hranu potrošači to nisu osjetili na cijeni prehrambenih proizvoda kao što niti zaposlenici u turizmu i ugostiteljstvu neće imati veće plaće zbog smanjenog PDV-a. Jedini korisnici bit će pojedinci koji će se i nadalje materijalno bogatiti izrabljivanjem zaposlenika i nekorektnim cijenama.

Neopravdano skupi restorani

Mnogi pri tome kažu kako su krivi turisti koji posjećuju neopravdano skupe restorane ili trash fast foodove, ali uglavnom se tu radi samo o jednokratnim, slučajnim posjetima. “Jednom i nikad više” postao je zaštitni znak posjetitelja u našim turističkim destinacijama što nam ne daju nadu u dugoročnu strategiju i viziju razvoja ove gospodarske grane. Otrcana je pri tome i fraza kako nudimo u priobalju uglavnom sunce i more, što je odavno postao zaostali oblik turističke ponude.

S druge stane raste broj uplovljavanja megakruzera i jahti koji su najveći zagađivači Jadrana i prave nam više štete od jednokratne financijske koristi! Što može država i matično ministarstvo pri tome učiniti često se postavlja pitanje? Prema sadašnjem odnosu snaga i stanju svijesti svih sudionika u pružanju turističko-ugostiteljske ponude mogli bi reći – vrlo malo ili nimalo. Jedini način poboljšane turističke ponude, konkurentnih cijena, uslužnih i ljubaznih turističkih radnika i bogate izvanpansionske ponude bit će lojalna konkurencija. Na to će nas prisiliti u prvom redu susjedne turističke zemlje i domaći kvalitetni menadžeri te sve veća trezvenost turista koji traže sve kvalitetniju uslugu za što manje novaca. Osobito pri tome izbjegavaju mjesta u kojima se osjećaju prevareni, izigrani i za svoje novce dobivenu nezadovoljavajuću ponudu.

Dobar glase daleko se čuje, a loš još i dalje

Imajući u vidu kako se dobar glas daleko čuje, a loš još dalje nema prevelikog razloga za optimizam našeg turističkog razvoja. No ponekad je potrebno da se dodirne dno kako bi se krenulo ispočetka što izgleda predstoji i našoj turističkoj industriji i svime onime s čime je ona povezana. To znači s prenamjenama zemljišta, devastiranjem pomorskog dobra, naplaćivanjem hladovine, rezerviranjem mjesta na plažama ručnicima, pljačkom taksi prijevoznika, prodajom patagonskih pod jadranskim lignjama i mnogobrojnim sličnim nepodopštinama.

Reći će neko kako su to sve sitnice, ali one ipak život znače za naše ugostitelje i turističke djelatnike. Dok to većina od njih ne shvati nakon ovogodišnjeg zastoja u turističkim brojkama uslijedit će strmoglavi pad. A tko će onda biti kriv našim jadnim ugostiteljima i hotelijerima ili gdje će lobirati da od države dobiju novu pomoć za sada je teško predvidjeti.