Kružno gospodarstvo traži drugačiji način razmišljanja i promjenu navika

Kružno gospodarstvo traži drugačiji način razmišljanja i promjenu navika

(Ilustracija: Koncept kružnog gospodarstva)

Nameće se potreba kvalitetnijih proizvoda i proizvoda čiji dijelovi mogu poslužiti za ponovnu proizvodnju novih. Time se smanjuje otpad, bez obzira može li se on reciklirati / Vjerojatno je industrija tekstila i odjeće najizrazitiji primjer što nas sve čeka i koje promjene izaziva.

prof. dr. Gojko Nikolić

Gojko Nikolić

U svakodnevnim izvješćima i tekstovima sve više dominiraju izrazi i novi pojmovi poput transhumanizma, digitalizacije, industrije 4.0 i 5.0, robotizacije, ekologije. Svi ti pojmovi i njihova rješenja logički su nastavak razvoja i mogućnosti koju pruža razvoj znanosti i tehnike. Sve više je učestaliji pojam kružno gospodarstvo (eng. Circular economy).

Njegova realizacija je vjerojatno do sada najzahtjevniji proces čije se ostvarenje očekuje u prihvatljivom roku. Ona u osnovi obuhvaća zaštitu prirodnih resursa zemlje i sprečavanje daljnjeg onečišćenja i devastacije prirode koje mogu ozbiljno utjecati na kvalitetu života, pa u nekim slučajevima i opstanak u ovakvom obliku na zemlji. To je neophodnost djelovanja koje još mnogi nisu ni svjesni što znači i koliko mijenja svakodnevni život i navike, projektiranje proizvoda i promjenu proizvodnih procesa.

Sve je podređeno zaštiti prirodnih resursa, jer sadašnja situacija ljudske nebrige prijeti promjenama koji bi mogle biti kobne za čovječanstvo. Ključni elementi kružnog gospodarstva odnose se prvenstveno na iskorištenje prirodnih izvora energije promjenljivog karaktera, poznatih kao obnovljivi izvori energije (sunce, vjetar, voda). Slijedi oporaba: mehaničko i kemijsko recikliranje te kompostiranje.

Sve je to ponovna upotreba materijala. Dio oporabe mora biti ipak pretvaranje otpada u energiju izgaranjem, bez zagađivanja prirode bilo zemljišta, zraka ili vode (rijeke, jezera, mora). To zahtjeva drugačije osmišljavanje proizvoda i procesa proizvodnje, nove modele ostvarivanja prihoda. Zaštita prirode je prvenstveni cilj.

U prirodi nema otpada koji se ne iskorištava

Sva razmišljanja i načela rada usmjeruju se prema uzorima u prirodi gdje sve ima svoj ciklus od nastanka (rađanja), rada (života), uništenja (umiranja) i potom oporabe za novi život. U prirodi nema otpada koji se ne iskorištava. Najefikasniji procesi i oni koji slijede te prirodne zakone strogog odabira, uspijevaju se održati i daje razvijati. Čovjek jedini u svojim postupcima remeti taj prirodni sklad.

Koncepat kružnog gospodarstva sažet je u četiri engleske riječi koje počinju s R zato je nazvan 4R. To su: Repair– popraviti, Reuse– ponovo upotrijebiti, Remanufacture– preraditi i ponovo proizvesti te Recycle – reciklirati. Ovome su, prije svega pod utjecaje „zelenih“, dodani pojmovi označeni s XR koje se odnose na promišljanje kupaca i njihovu promjena ponašanja. [1]

Kružno gospodarstvo je najzahtjevniji i najneizvjesniji, ali ujedno i najneophodniji korak koje čovječanstvo mora napraviti. Sve dosadašnje globalne aktivnosti u društvu i gospodarstvu poput digitalizacije, automatizacije, odnosno robotizacije, koncepta industrije 4.0 i 5.0, pa do svakog proizvoda koji postaje IoT (Internet stvari, engl. Internet of Things) predstavljaju korak napretka koji je omogućio razvoj tehnike i znanosti.

Kod toga su prisutni problemi u realizaciji, koje treba rješavati, ali svi su oni na tragu dosadašnjeg uhodanog načina razvoja društva. Kružno gospodarstvo, kao novi koncept, s rokovima koje EU određuje za njeno provođenje u sljedećih 10 do 30 godina, prvi put znatno utječe na dosadašnje ponašanje ljudi, kao i postojeća načela razvoja gospodarstva. Promjene su neophodne zbog potrebe i nužnosti odgovornijeg ponašanja prema prirodi i planetu na kojem živimo i čije se resurse mora zaštiti.

U pitanje dolazi odnos prema stvarima, prirodi, ali i profitu

Kružno gospodarstvo utječe na ono što je pokretač u većine društva i na što su najosjetljiviji. Dolazi u pitanje njegov odnos prema stvarima, prirodi, ali i profitu. Od ljudi se traže sustavnosno razmišljanje. Svi su akteri u gospodarstvu (poduzeće, osobe-zaposlenici) povezani i umreženi s drugim akterima. [2]

Ljudi trebaju promijeniti svoje ponašanje u pogledu smanjenja upotrebe proizvoda (Reduce), ponovne upotrebe proizvoda (Reuse). Ne bacati proizvod već ga popraviti i ponovo koristiti (Repair), prenamijeniti proizvod za neku drugu upotrebu (Repurpose), a nepotreban proizvod pokloniti nekome kome je potreban (Regift). Tu je još i niz sličnih zahtjeva koji ukazuju na promjenu u ponašanju.

Od tvrtki se traži osim energijske uštede i korištenje obnovljivih izvora energije, korištenje novih materijala za proizvode koji se mogu ponovo koristiti ili reciklirati. To znači i rekonstrukciju proizvoda. Nadalje zahtjeva se izrada, gdje god je to moguće, proizvoda modularnog tipa, kako bi se mogli jednostavnije popravljati, a pojedini dijelovi ponovo koristiti. Potrošač ima pravo vratiti proizvod proizvođaču nakon isteka garancije. To mijenja u mnogome postojeće poslovanje i proizvodnju. Model poslovanja koji proizlazi iz toga je ostvarivanje prihoda iznajmljivanjem, dok proizvođač ostaje trajnim vlasnikom proizvoda.

Nameće se potreba kvalitetnijih proizvoda i proizvoda čiji dijelovi mogu poslužiti za ponovnu proizvodnju novih. Time se smanjuje otpad, bez obzira može li se on reciklirati.

Utjecaj trajnijih proizvoda na radna mjesta

U prvi mah to ukazuje na mogućnost smanjenja broja zaposlenih u industriji. Međutim sve prognoze ukazuju suprotno. Računa se da će se moći stvoriti: jedno radno mjesto za svakih 10.000 t otpada koje se spaljuje, 36 radnih mjesta ako se otpad mehanički reciklira, a 296 ako se otpad ponovo iskorištava.

Postoji i naziv za ta radna mjesta: Green Jobs , Environmental Jobs. Prema podacima EU kružno gospodarstvo osiguralo bi gospodarski rast i godišnje donijeti oko 1,9 bilijuna eura. [3] Procjenjuje s da bi u EU do 2030. otvorilo 700.000 novih radnih mjesta. Uz to bi se osiguralo potrošačima kvalitetnije i dugotrajnije proizvode. [4]

Mnoge zemlje su napravile već važne iskorake na području kružnog gospodarstva. U tome prednjače Njemačka, Škotska i Švedska. Taj iskorak se mjeri gospodarenjem otpadom kao osnovnim preduvjetom uvođenja kružnog gospodarstva. Kao primjer se može ukazati na Švedsku koja oporabljuje više od 50 % ukupnog i oko 99 % kućnog otpada. [3]

U Hrvatskoj otpad završava na odlagalištima, često ilegalnima, a sadrži vrijedne sirovine i akumuliranu energiju. [5] Prema podatcima Eurostata prosječna količina komunalnog otpada po stanovniku EU iznosi 487 kg/po stanovniku, a u RH iznosi 416 kg. Prosjek oporabe komunalnog otpada u EU iznosi 46,4 %, a u RH svega 23,6 %. (izvor: Eurostat). [6] Europska unija je zacrtala da se do 2035. godine oporabi 65 % komunalnog otpada, a do 2030. godine 70 % ambalažnog otpada. [6] Koliko se kod nas posvećuje pozornosti gospodarenju otpadom, posredno ukazuje i podatak da su zemlje članice EU zajedno registrirale 338 patenata za zbrinjavanje otpadom, a RH niti jedan. [6]

Promjene u industriji tekstila

Vjerojatno je industrija tekstila i odjeće najizrazitiji primjer što nas sve čeka i koje promjene izaziva. U toj industriji su promjene i zahtjevi kružne ekonomije najuočljiviji, možda i najteže ostvarivi. Tekstilna industrija je treći najveći zagađivač okoliša, čak 75 % proizvedene odjeće završava na otpadu. U bliskoj prošlosti, koje se mnogi još sjećaju, ponuda odjeće nije bila velika. Bili smo i manjih financijskih mogućnosti te se manje kupovalo nove odjeće. Ona se popravljala ili prekrajala. Danas se i relativno nova odjeća baca jer više »nije u modi«. Otpad se gomila i uništava okoliš. [3]

Jedan od važnog pristupa u kružnom gospodarstvu proizvodnje odjeće je produljenje uporabe odjevnih proizvoda. Po potrebi se mogu popravljati od strane vještih majstora krojača. Modna industrija će sigurno biti poseban problem i stvarati razumljive otpore. Ona dva puta godišnje, plasira novu, sve jeftiniju i kratkotrajniju odjeću. Osim uzgojenih materijala, poput pamuka sve se više koriste umjetna vlakna. Rabe se već više od 65 % organskih polimera, plastike i gume. [7]

Elaborat Studija o sustavu sakupljanja, zbrinjavanja i oporabe tekstilnog otpada s prijedlozima početnih akcija u Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, iz 2013. pokazao je da u RH nema sustavnog prikupljanja tekstilnog otpada niti su za to postavljeni odgovarajući kontejneri. [8] Svjedoci smo da i danas nakon 8 godina nije ništa napravljeno na gospodarenju tekstilnim otpadom.

Tekstilna industrija u procesu rada je veliki potrošač vode. Godišnje se potroši 79 milijardi kubnih metara vode (podatak za 2015. godinu) koju poslije toga treba pročistiti. Kolika je to potrošnja najbolje govori i podatak da se za jednu pamučnu majicu kratkih rukava potroši 27000 litara vode, koliko popije prosječni čovjek u 3 godine. [9]

Plastični proizvodi postali sastavni dio života

U javnosti je stvoren dojam da na okoliš naviše utječe plastični otpad. Plastični proizvodi su postali sastavni dio života i bez nje nije moguće zamisliti svakodnevni život. Sva su nastojanja umjerena na smanjenje količine plastičnog otpada u svakodnevnom životu, ali ključni je pristup naći zamjenski materijal koji se jednostavno reciklira i u prirodi brzo razgrađuje. To je zahtjev Europskog parlamenta. Traže da do 2030. godine sva plastična ambalaža bude prikladna za recikliranje. Oko njih se vode bitke, određuju zabrane, ukazuje se na štetnost ne samo po okoliš već i po zdravlje ljudi.

Od 25 milijuna tona plastičnog otpada koja nastaje godišnje u EU samo se 30% prikuplja radi recikliranja. Ostalo završi na odlagalištima. Na plažama 85 % otpada čine plastični proizvodi. Zabranjuje se dodavanje mikroplastike u kozmetičke proizvode, deterdžente te proizvode za čišćenje, te predlažu oštrije mjere za proizvode od tekstila, guma, boja i filtera cigareta kako bi se smanjila količina mikroplastike. [10]

Ekolozi su nametnuli kao glavni problem zaštitu okoliša od svih materijala. Ističu plastiku, posebno mikroplastiku, veličine čestica od 1 do 1000 mikrometara, koja se ispušta u okoliš, koja putem otpadnih voda dolazi u more. Najveći udio mikroplastike, koja po EU uključuje i gumene čestice, potječe od plastičnih zaštitnih premaza brodova. Slijede čestice od pranja odjeće te čestice koje nastaju zbog abrazijskog trošenja, habanja gumenih pneumatika.

Pranjem npr. proizvoda od sintetičke tkanine nastaje pola milijuna tona mikroplastike, koja završava u moru. To je 35 % primarne mikroplastike ispuštene u okoliš (Izvor EEA-2019.; EPRS-2017.). [9] Te čestice, ali i one već do 5 mm koje se prema EU direktivi ubrajaju u mikročestice, pronađene su u tijelima morskih životinja. Putem njih prehranom mogu doći i u ljudski organizam. [10] Nema još rezultata istraživanja koji decidirano utvrđuje koliko i kako te čestice utječu na ljudsko zdravlje. Bolesti povezane s plastikom nazvane su plastoza. [11]


*Reference:

[1] Čatić I.: Proizvođači i kupci, dostupno na: https://zg-magazin.com.hr/proizvodaci-i-kupci/, objavljeno 23.4.2020.

[2] What is the definition of a circular economy?, dostupno na: https://kenniskaarten.hetgroenebrein.nl/en/knowledge-map-circular-economy/what-is-the-definition-a-circular-economy/, pristup 10.5.2021.

[3] Srića V.: Kružno gospodarstvo, Problemi i izazovi, časopis SmartInfoTrend 210/2018/Q1, strana 36-43 http://www.infotrend.hr/UserFiles/file/listanje/210/36/index.html#zoom=z

[4] Kružno gospodarstvo: Definicija, vrijednosti i korist, dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/economy/20151201STO05603/kruzno-gospodarstvo-definicija-vrijednosti-i-korist, objavljeno 16-02-2021

[5] Škrlec D.: Moramo se okrenuti kružnom gospodarstvu, dostupno na: https://zg-magazin.com.hr/moramo-se-okrenuti-kruznom-gospodarstvu/, objavljeno 26.1.2017.

[6] Bulić S.: Kružno gospodarstvo, Završni rad, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:117635, objavljeno 2019.

[7] Čatić I.: Stvarni uzroci klimatskih promjena, dostupno na: https://zg-magazin.com.hr/stvarni-uzroci-klimatskih-promjena/, objavljeno 12.6.2020.

[8] Hlupić-Dujmušić J.: Studija o sustavu sakupljanja, zbrinjavanja i oporabe tekstilnog otpada s prijedlozima početnih akcija u Republici Hrvatskoj, elaborat za Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, izrađen 2013.

[9] Utjecaj proizvodnje tekstila i tekstilnog otpada na okoliš (infografika), Vijesti Europski parlament dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/society/20201208STO93327/utjecaj-proizvodnje-tekstila-i-tekstilnog-otpada-na-okolis-infografika, objavljeno 16.2.2021.

[10] Mikroplastika u okolišu ogroman je problem: Znanstvenici su pronašli način da je uklone pomoću bakterija, dostupno na: https://www.jutarnji.hr/planet/mikroplastika-u-okolisu-ogroman-je-problem-znanstvenici-su-pronasli-nacin-da-je-uklone-pomocu-bakterija-15068839, objavljeno 28.4.2021.

[11] Čatić I., Mihajlović A.: Što je plastoza, SVET POLIMERA 24 (1) 3–9 (2021) dostupno na: http://www.ipg-society.org/Novosti/Sto%20je%20plastoza.pdf, objavljeno 2021.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni