Kruh naš svagdašnji

Odumire proizvodnja kućanskih aparata u “Končaru”

Ne možemo sve temeljiti samo na uvozu. Moramo imati barem minimum samo dostatnosti u industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji. Posebno u energetici. Danas imamo »žilet žicu za ljude«, tko kaže da u polariziranom svijetu sutra »žilet žica« neće biti postavljena na dalekovode, plinovode i naftovode

dr. sc. Viktor Simončič

“Za mene je laž ne htjeti vidjeti nešto što se vidi, ne htjeti nešto vidjeti onako kako se vidi: nije važno zbiva li se laž pred svjedocima ili bez svjedoka. Najuobičajenija je laž ona kojom čovjek sam sebi laže; laganje drugima razmjerno je rijetko.” (Friedrich Nietzsche)

Jutro je. Na TV-u pratim prilog o izradi ni manje, ni više nego – nakurnjaka, kojeg je voditelj nazvao nešto u stilu »muške intimne čarape«. Usput čitam kako odumire proizvodnja kućanskih aparata u »Končaru«. Meni ništa nova. Pisao sam kako smo se i s 800 kuna subvencije za uvoz stranih kućanskih aparata zabili jedan od zadnji čavala u taj dio industrijskog lijesa. Nije me razveselila ta vijest, iako bi mi čak trebala goditi, jer ispadam neki Nostradamus. Iako biti Nostradamus u Hrvatskoj i nije baš neka mudrost. Naše političke i poslovne elite, one koje su u naslijeđe dobile velike tvrtke izgrađene za vrijeme samoupravljanja, do sada nisu stvorile dodanu (industrijsku) vrijednost. I dalje kao da smo društvo umanjene vrijednosti. Sigurno je da postoji niz vanjskih faktora koji su doveli do ovog stanja u industriji, ali postoji još veći broj onih naših razloga, »kao 800 kuna subvencije za uvoz«…

To što se »Končar« odrekao proizvodnje kućanskih aparata većina ni ne primjećuje. Njih par stotina nema posla, država je izgubila prihode, a barem je jedna nevladina udruga »zelenih« sretna da je okoliš postao čišći. Od nekadašnjih 20 000 končarevaca, preostalim 3 700 još ide dobro. Posebno onima koji su postali vlasnici nekadašnjeg društvenog vlasništva. No na isti način kako se odreklo proizvodnje kućanskih aparata, zašto se ne može dogoditi da se uskoro ne isplatiti više niti proizvodnja transformatora i drugih glavnih paradnih končarevih proizvoda?

»Končar« na svjetskom tržištu veliki dio poslova dobiva na objektima gdje je ranije bio isporučilac opreme. Do kada će ti objekti biti u funkciji? A svjetsko tržište za nove mogućnosti je nemilosrdno. Kolika je još »Končareva« prednost u znanju i učinkovitosti proizvodnje da pobjeđuje u nemilosrdnoj konkurenciji na svjetskom tržištu? Stvara li s 3 700 sadašnjih radnika stvara potrebnu zalihu dodanih vrijednosti ili su opstali na tržištu zahvaljujući zalihama dodane vrijednosti koju je 20 000 radnika stvorilo u ona stara vremena?

U Hrvatskoj vlada »protuindustrijsko« raspoloženje. Prolaze oni koji su »protiv«. Biti protiv neke investicije, ma kako dobra bila, najlakši je put do medija i položaja pa čak i do mjesta u Saboru. Zato za »Konačar«, kao i onaj mali ostatak industrije, kod nas nema i neće biti mjesta, ispune li se nakane da se ne grade hidrocentrale, termoelektrane, dovodi u pitanje rad cementara, rafinerija,…

Dolaskom novog ministra okoliša profesora Slavena Dobrovića opet je iz boce izašao duh gospodina Piršića. Nakon nekog okruglog stola o klimatskim promjenama izjavio je nešto u stilu »da je ministar Dobrović nešto najbolje što se moglo dogoditi«. Valjda ga je zanijela ministrova izjava, nešto u stilu, »kako treba preispitati izgradnju termoelektrane Plomin C«. Valjda je on shvatio da se radi o obustavi izgradnje zbog utjecaja na okoliš i prelaska (samo) na alternativne izvore energije. Ja sam izjavu ministra shvatio više u duhu njenog blagog preispitivanja glede nekih mogućih novih svjetskih energetskih trendova.

Protiv hidroelektrana, protiv golf igrališta, protiv…

Siguran sam da i ministar zna kako problem izgradnje termoelektrana na ugljen danas nije »zdravstveni«. Jer je tako, onda sigurno ne bi bile moguće investicije, kao što je to nedavno proširenje dječjeg vrtića u Offebachu, kraj Frankfurta, preko puta termoelektrane – toplane na ugljen.

Vidim javila se i inicijativa Srđ je naš. Imaju podatke za ministra Dobrovića o »primjeru nevjerodostojne i nestručne studije« za golf na Srđu, HE Ombla, neko hotelsko naselje … i da su spremni ministra »uputiti u propuste i nezakonitosti«. S velikom rezervom uzimam njihove navode. Vezano za HE Ombla slušao sam i razloge investitora. Njihovi »za« su mi bili daleko logičniji od onih »protiv«. Što se tiče utjecaja na okoliš golfa na Srđu, propust je napravljen jer je uopće rađena studija, koja se prema praksi EU za golf igrališta ne treba izrađivati. Čak se ne preporuča niti državama da u svoje zakonodavstvu propišu izradu procjene utjecaja na okoliš za golf igrališta. Kod nas smo to propisali. Imao sam priliku, na zahtjev investitora, u toku najveće kampanje »protiv«, pogledati Studiju. Investitor je htio provjeriti da ne radi nešto krivo. Moja ocjene je da je Studija izrađena profesionalno čak i puno šire no što je uobičajeno i potrebno za donošenje ocjene, ali kada već postoji može poslužiti kao priručnik za učenje.

Drago mi je da je uz ministra Dobrovića, profesora na Fakultetu strojarstva i brodogradnje pomoćnicom ministra postala docentica na Odsjeku za politehniku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci gospođa Lidija Runko Luttenberger. Radi se o inženjerima i vjerujem da će imati više razumijevanja za industriju i da zaštitu okoliša razumiju na pravi način, a ne samo na zabranama. Vjerujem da je su konačno i industrija i proizvodnja kod nas dobili nekoga tko se razumije u taj sektor i da će se ministarstvo znati izboriti (i) za interese onih koji proizvode. Mislim da bi im jedan od prvih zadaće trebala biti i preispitivanje sudske odluke kojom je Upravni sud u Splitu srušio »dva rješenja Ministarstva zaštite okoliša koja su solinskoj tvornici omogućila da prijeđe na kontroverznu tehnologiju protiv koje su bili i Grad Kaštela, i splitska Županija te Udruga Sunce«.

Za Grad Kaštela, splitsku Županiju, Udrugu Sunce i Upravni sud eto radi se o kontraverznoj tehnologiji. Inženjeri i oni koji se bave okolišem šire od slogana više cvijeća – manje smeća znaju da je kontraverzna tehnologija, »planetarno priznato službeno najbolje raspoloživo stanje tehnike«. Prihvaćena svugdje izvan »Balkana«, pri čemu ne mislim na geografski već na mentalni pojam. U slučaju ove tehnologije »Balkan« mentalno počinje ispod linije Koromačno – Našice. Čak je niže od Kaknja i Lukavca u Bosni i Hercegovini i Beočina u Srbiji. Ne da mi se provjeravati da nije linija još niže i da i na Kosovu i u Makedoniji već koriste kontraverznu tehnologiju. Tom i takvom kontraverznom tehnologijom njemačke i austrijske i ine cementare, zamjenjuju do 65 % fosilnog goriva i daju doprinos smanjenju emisija koje izazivaju klimatske promjene, a pomažu i lokalnoj zajednici da riješi dio problema postupanja s komunalnim otpadom.

Ptice znaju s vjetroelektranama

Svakako će jedan od zadaća biti i najnovija odluka Upravnog suda u Splitu koji je poništio rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti izgradnje vjetroelektrane Bila Ploča na Pelješcu. Ministarstvo je izgradnju vjetroelektrane ocijenilo prihvatljivom za okoliš i eko mrežu, bez obzira na važan koridor preleta ptica. Ova presuda bi mogla u cijelosti obustaviti izgradnju vjetroelektrana, jer ptice svuda lete. Da su vejtroelektrane inače na takvim koridorima realnost u najrazvijenijim državama, dobro je znana činjenica. Dobro, možda su ptice tamo malo školovanije pa znaju s vjetroelektranama.

Šalu na stranu. Ne dovedu li se u pitanje, ako je potrebno i školovanjem sudaca za rad u području okoliša, ovakve presude uskoro u Hrvatskoj neće biti dozvoljeno ništa. Očekujem prvu tužbu protiv izgradnje fotonaponskih panela. Nekom može pasti ideja kako se ptice na njima mogu poskliznuti. A onda se stvarno može ispuniti obećanje »Domoljubnog mosta« kako ćemo postati važan energetski igrač u susjedstvu: bez termoelektrana, bez hidroelektrana, bez vjetroelektrana, bez istraživanja nafte i plina… Možda bi se moglo »na šibice«, ali smo Tvornicu žigica »Drava« iz Osijeka poodavno zatvorili.

Na nekoj drugoj TV, s žarom u očima, predsjednik Zelene akcije Bernard Ivčić govori protiv Plomina C. Argumenti na razini vrtića. Cijenim napore »zelenih«. I sam sam sudjelovao u mnogim akcijama. Ali većina naših »zelenih« je nedozrela. Vjerujem da će odgovorni prestati podilaziti svakom njihovom »protiv« i da će konačno prestati praksa da samo oni odlučuju o našim sudbinama po principu »sindrom BANANA« – Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything – ne gradi ništa, nikada i nigdje.

Hrvatska se ne može odreći svega. Ne možemo sve temeljiti samo na uvozu. Moramo imati barem minimum samo dostatnosti u industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji. Posebno u energetici. Danas imamo »žilet žicu za ljude«, tko kaže da u polariziranom svijetu sutra »žilet žica« neće biti postavljena na dalekovode, plinovode i naftovode.

Sam sebi postajem smiješan jer se brinem o stvarima koje većinu ostavlja ravnodušnima. Ma što to meni treba. Idem si po nakurnjak!