Broj oboljelih moramo svesti na broj koji zdravstveni sistem može podnijeti kako jednog dana dodjela neophodne opreme – respiratora – ne bi ispala lutrija. Kupujemo vrijeme. Naš doprinos kupnji je u izolaciji
dr. sc. Viktor Simončič
Život živimo prema naprijed, ali ga razumijemo unatrag. (Søren Kierkegaard)
Viktor Simončič
Nema teme koja bi ovog trena bila primjerna »poučku«. Poštujem demokratski centralizam. Dogovor je pao. Više nema prostora za mudrovanja. Nema alternative. Moramo slušati krizni stožer. Moramo izbjegavati nepotrebne susrete. Svi moramo u neku vrstu samoizolacije. Koronavirus misli ozbiljno. Moramo dati mogućnost zdravstvenom sistemu da se dodatno priprema. Broj oboljelih moramo svesti na broj koji zdravstveni sistem može podnijeti kako jednog dana dodjela neophodne opreme – respiratora – ne bi ispala lutrija.
Kupujemo vrijeme. Naš doprinos kupnji je u izolaciji. Svatko od nas mora dati svoj doprinos. Još nikada pojedinac nije mogao napraviti više za zajednicu. Ne izlazite ako ne morate, ali izađite ako možete prošetati, sami ili samo s onim ukućanima s kojima ste stalno u kontaktu. Krizni štab smatra šetnju korisnom, ali ne i da se iskoristi za druženja. Nadam se da si vrijeme neće uzeti previše vremena.
Vrijeme izolacije kojeg će, bojim se, biti puno, može postati veliki teret, ali i izazov. Možda možemo posložiti neke kockice koje smo zbog nedostatka vremena ostavili u neredu.
Epidemija pokazuje ograničenja tržišne globalizacije
Koronavirus me podsjeća na ono kako snijeg ne pada da pokrije, već da otkrije tragove. Puno tekstova govori kako je koronavirus pokazao da je ovakva globalizacija i ovakav razvoj besmislen. Težnja za stalnim ekonomskim rastom, za sve većim trošenjem resursa u zatvorenom sistemu kakav je Zemlja pokazala se nemogućom. Dapače, pritisak bogatih dovodi siromašne u sve nepovoljniji položaj.
Elinor Olistrom (2009.)
Možda koronavirus da novi poticaj potrebnim promjenama kako je to ponudila prva žena dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju Elinor Ostrom. Ona je naglasila potrebu za iznalaženjem takvih oblika organizacije koji bi ljudi u interakciji s ekosustavima osigurali dugoročne održive prinose resursa. Razvila je okvir »socijalno-ekoloških sustava«, unutar kojeg se sada nalazi teorija zajedničkih resursa i kolektivne samouprave: https://zg-magazin.com.hr/kapitalizam-ne-moze-sprijeciti-klimatski-aparthejd/.
Nešto na tom tragu je izjava, danas možda i najznačajnijeg svjetskog filozofa Slavoja Žižeka, kako epidemija koronavirusa može dati komunizmu novi život. Naravno da nije mislio na klasični pojam komunizam. Povezao ga je uz poziv direktora WHO-a Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa na koordinirani, kolektivni pristup rješavanju probleme koronavirusa. Naglasio je kako epidemija koronavirusa pokazuje ne samo ograničenja tržišne globalizacije, već još više kobno ograničenje nacionalističkog populizma, koje inzistira na potpunom državnom suverenitetu: Amerika (ili bilo tko drugi) naprijed ili prije svih! Spominje da samo globalna koordinacija i suradnja mogu je riješiti problem koronavirusa.
Izostanak suradnje čak i među EU članicama
Nažalost. Globalna koordinacija i suradnja izostaje čak i između država EU članica. Svaka država provodi svoje mjere. Ne zna lijeva što radi desna. Zar nije apsurdno da je pomoć Italiji stigla iz Kine? Stiže iz Kube i Rusije, a izostala (da li još?) iz Njemačke, Francuske, Austrije… Koliko nas je koronavirsu udaljio od ideje: „Europa će biti iskovana na krizama, i biti će suma rješenja usvojenih za te krize“ (Jean Monet, jedan od kreatora poslije ratne integracije u Europi).
Koronavirus ostavlja (i) vrijeme za razmišljanje.
Da ostanem na plastici i otpadu, kako mi neki sugeriraju, možda je prilika za našeg zakonodavca, ali i one u Europskoj uniji da razmisle o upotrebi jednokratnih predmeta od plastike: »Zakonodavci u saveznoj državi Maine izglasali su 17. ožujka 2020. odgodu primjenu državne zabrane plastičnih vrećica, kao dio većeg paketa hitnih mjera čiji je cilj usporavanje širenja pandemije koronavirusa. Nekoliko dužnosnika u drugim državama, uključujući vrhovnog republikanca u državnom Senatu New Yorka, zagovaraju sličnu akciju«. https://zg-magazin.com.hr/oko-zabrane-plasticnih-vrecica-treba-se-konzultirati-sa-strucnjacima/.
Zamišljam kao bi izgledala (već i) epidemija koronavirusa, bez jednokratnih plastičnih proizvoda, kojima je spriječen prijenos cijelog niza bolesti, infekcija, bakterija i virusa. Upotrebom jednokratnih proizvoda iz plastike smrtnost zbog bolničkih infekcija smanjena je od 92, pa po nekoj drugoj studiji i do 98 %. A mi bi to sad ukidali. Mononukleoza (bolest prljavih čaša) ponovno bi se mogla vratiti u vrtiće…
Kad nesreća ne dolazi sama
Slušajte KRIZNI STOŽER! Ostanite u izolaciji. Ovo je prilika da naučite drugačije koristiti vrijeme. Samo da ne potraje predugo, da si prilika ne uzme previše vremena. Da i stožer malo prisluhne gospodarstvenike. Može li, smije li, sve stati?
Jedna nesreća ne dolazi sama. U Zagrebu zemljotres. Uz koronu sada i to. Ali u tom zlu veliko dobro. Solidarnost. Zvali su me prijatelji iz raznih država, pjevalo se i pljeskalo Hrvatskoj s raznih prozora.
Pametniji su napisali:
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/17507/Mononukleoza-kako-izgledaju-simptomi-bolesti-poljupca.html
Nama očito treba “nešto strašno” pa da poslušamo stručnjake i znanstvenike. Među prvima je jedna epidemiologinja iz Španjolske rekla da se Mesija plaća milijun € mjesečno, a doktora 1800. Pa neka sad idu Mesiju da ih liječi. Ma jasno je, ovo je zgodna, ali ipak slikovita izjava. Kada nas stisne, kad nas zaboli – onda tražimo doktora, trćimo u bolnicu, zubaru, slušamo struku.
Ali, kada nas ne boli, kada se “nas ne tiče”, kada su to nečiji drugi , tuđi problemi, e onda tko šiša struku i znanost. Znanstvenici su plaćenici velikih kompanija, stručnjaci pišu i govore samo u nekom svom interesu. A mi, laici smo najpametniji, piše na internetu, nađi na google, sve je objašnjeno u wikipediji. Ne treba nama struka pored svega toga “što svi znaju ali plaćenici šute i skrivaju”.
Kako sa zdravljem (antivakseri gdje ste sada?) tako je i s jednokratnom plastikom (zeeeeleni, javite se, tražite ukidanje jednokratne medicinske opreme). Dakle, zdrav razum nam kaže da moramo imati znanje, znanje nam kaže da moramo slušati one koji znaju više.
Davno je Sokrat rekao “Tek sad znam da ništa ne znam”, a ja dodajem – zato slušaj one koji znaju, piz..a ti materina!
Eto, to je demokracija. Svi sve znaju jer svatko ima pravo na svoje mišljenje. Viđeno još u Ateni (i ne samo u slučaju Sokrata).
1. Ovaj post vrvi logičkim greškama. Evo da ukažem samo na najbitniju https://en.wikipedia.org/wiki/Argument_from_authority
Ukratko, informacija koja se ne može samostalno provjeriti ne vrijedi ništa.
2. “antivakseri” i dalje pričaju istu priču koliko ja čujem. Opet se otvara pitanje prisilnog cijepljenja te uvođenje digitalne evidencije cijepljenja i preboljelih bolesti. Tko zna za što će u ne tako dalekoj budućnosti ta evidencija sve biti vezana.
Pretpostavljam da nekima Nirnberška konvencija ne znači ništa (naročito u pogledu informiranog pristanka na liječnje) pa njima takvo postupanje eksperata neće biti nikakav problem.
3. svatko tko bilo što zna o statistici i spreman je potražiti SLUŽBENE izvore informacija koji ne podržavaju masivnu histeriju (pa se kao takvi niti ne prenose) jako dobro zna da je cijela priča oko covid-19 na staklenim nogama.
Ali neka, treba slušati stručnjake. Oni ne griješe, nemaju skrivene motive i ne bi nikada muljali.
Veliki uspjeh novog Viktorovog teksta. U njegovom tekstu sam otkrio zašto je jedna djevojka pobrala mononukleozu. Hvala Portalu što ima takve suradnike. A jedan dnevnik je demonstrativno odbio objaviti tekst kojeg je jučer objavio ovaj portal o jednokratnoj plastici.
Da, dragi Šumitelju, mononukleoza je poznata kao “bolest prljavih čaša”. A naše tete u vrtićima glume “zeeeeelene ovce”, ukidaju jednokratne plastične čaše, vraćaju se na staklene, višekratne jer eto, misle zeeeeeleno. Na žalost, samo bleje zeeeeleno, a bolest se širi.