Krizni stožer je zakon

Broj oboljelih moramo svesti na broj koji zdravstveni sistem može podnijeti kako jednog dana dodjela neophodne opreme – respiratora – ne bi ispala lutrija. Kupujemo vrijeme. Naš doprinos kupnji je u izolaciji

dr. sc. Viktor Simončič

Život živimo prema naprijed, ali ga razumijemo unatrag. (Søren Kierkegaard)

Nema teme koja bi ovog trena bila primjerna »poučku«. Poštujem demokratski centralizam. Dogovor je pao. Više nema prostora za mudrovanja. Nema alternative. Moramo slušati krizni stožer. Moramo izbjegavati nepotrebne susrete. Svi moramo u neku vrstu samoizolacije. Koronavirus misli ozbiljno. Moramo dati mogućnost zdravstvenom sistemu da se dodatno priprema. Broj oboljelih moramo svesti na broj koji zdravstveni sistem može podnijeti kako jednog dana dodjela neophodne opreme – respiratora – ne bi ispala lutrija.

Kupujemo vrijeme. Naš doprinos kupnji je u izolaciji. Svatko od nas mora dati svoj doprinos. Još nikada pojedinac nije mogao napraviti više za zajednicu. Ne izlazite ako ne morate, ali izađite ako možete prošetati, sami ili samo s onim ukućanima s kojima ste stalno u kontaktu. Krizni štab smatra šetnju korisnom, ali ne i da se iskoristi za druženja. Nadam se da si vrijeme neće uzeti previše vremena.

Vrijeme izolacije kojeg će, bojim se, biti puno, može postati veliki teret, ali i izazov. Možda možemo posložiti neke kockice koje smo zbog nedostatka vremena ostavili u neredu.

Epidemija pokazuje ograničenja tržišne globalizacije

Koronavirus me podsjeća na ono kako snijeg ne pada da pokrije, već da otkrije tragove. Puno tekstova govori kako je koronavirus pokazao da je ovakva globalizacija i ovakav razvoj besmislen. Težnja za stalnim ekonomskim rastom, za sve većim trošenjem resursa u zatvorenom sistemu kakav je Zemlja pokazala se nemogućom. Dapače, pritisak bogatih dovodi siromašne u sve nepovoljniji položaj.

Možda koronavirus da novi poticaj potrebnim promjenama kako je to ponudila prva žena dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju Elinor Ostrom. Ona je naglasila potrebu za iznalaženjem takvih oblika organizacije koji bi ljudi u interakciji s ekosustavima osigurali dugoročne održive prinose resursa. Razvila je okvir »socijalno-ekoloških sustava«, unutar kojeg se sada nalazi teorija zajedničkih resursa i kolektivne samouprave: https://zg-magazin.com.hr/kapitalizam-ne-moze-sprijeciti-klimatski-aparthejd/.

Nešto na tom tragu je izjava, danas možda i najznačajnijeg svjetskog filozofa Slavoja Žižeka, kako epidemija koronavirusa može dati komunizmu novi život. Naravno da nije mislio na klasični pojam komunizam. Povezao ga je uz poziv direktora WHO-a Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa na koordinirani, kolektivni pristup rješavanju probleme koronavirusa. Naglasio je kako epidemija koronavirusa pokazuje ne samo ograničenja tržišne globalizacije, već još više kobno ograničenje nacionalističkog populizma, koje inzistira na potpunom državnom suverenitetu: Amerika (ili bilo tko drugi) naprijed ili prije svih! Spominje da samo globalna koordinacija i suradnja mogu je riješiti problem koronavirusa.

Izostanak suradnje čak i među EU članicama

Nažalost. Globalna koordinacija i suradnja izostaje čak i između država EU članica. Svaka država provodi svoje mjere. Ne zna lijeva što radi desna. Zar nije apsurdno da je pomoć Italiji stigla iz Kine? Stiže iz Kube i Rusije, a izostala (da li još?) iz Njemačke, Francuske, Austrije… Koliko nas je koronavirsu udaljio od ideje: „Europa će biti iskovana na krizama, i biti će suma rješenja usvojenih za te krize“ (Jean Monet, jedan od kreatora poslije ratne integracije u Europi).

Koronavirus ostavlja (i) vrijeme za razmišljanje.

Da ostanem na plastici i otpadu, kako mi neki sugeriraju, možda je prilika za našeg zakonodavca, ali i one u Europskoj uniji da razmisle o upotrebi jednokratnih predmeta od plastike: »Zakonodavci u saveznoj državi Maine izglasali su 17. ožujka 2020. odgodu primjenu državne zabrane plastičnih vrećica, kao dio većeg paketa hitnih mjera čiji je cilj usporavanje širenja pandemije koronavirusa. Nekoliko dužnosnika u drugim državama, uključujući vrhovnog republikanca u državnom Senatu New Yorka, zagovaraju sličnu akciju«. https://zg-magazin.com.hr/oko-zabrane-plasticnih-vrecica-treba-se-konzultirati-sa-strucnjacima/.

Zamišljam kao bi izgledala (već i) epidemija koronavirusa, bez jednokratnih plastičnih proizvoda, kojima je spriječen prijenos cijelog niza bolesti, infekcija, bakterija i virusa. Upotrebom jednokratnih proizvoda iz plastike smrtnost zbog bolničkih infekcija smanjena je od 92, pa po nekoj drugoj studiji i do 98 %. A mi bi to sad ukidali. Mononukleoza (bolest prljavih čaša) ponovno bi se mogla vratiti u vrtiće…

Kad nesreća ne dolazi sama

Slušajte KRIZNI STOŽER! Ostanite u izolaciji. Ovo je prilika da naučite drugačije koristiti vrijeme. Samo da ne potraje predugo, da si prilika ne uzme previše vremena. Da i stožer malo prisluhne gospodarstvenike. Može li, smije li, sve stati?

Jedna nesreća ne dolazi sama. U Zagrebu zemljotres. Uz koronu sada i to. Ali u tom zlu veliko dobro. Solidarnost. Zvali su me prijatelji iz raznih država, pjevalo se i pljeskalo Hrvatskoj s raznih prozora.