Korona je ukazala na potrebu plastike i postnormalnom dobu

Korona je ukazala na potrebu plastike i postnormalnom dobu

Valja se nadati da će svi shvatiti da je plastika trenutno najzeleniji materijal 21. stoljeća. Da može postojati problem s određenim plastičnim proizvodima. No to nisu sigurno plastične slamke s udjelom od 0,02 % i dopuštene su za medicinske svrhu

prof. emer. Igor Čatić

Igor Čatić

U drugom dijelu teksta koji je objavljen u Vjesniku 19. lipnja 1989. pod nazivom „Život je polimer“ razmotrit će se tadašnja promišljanja o provjere tehnologičnosti proizvoda, tadašnji pogled na plastiku i njen loš »image« s nadom da su materijali: plastika i guma potrebni i ljudskim bićima u postnormalnom društvu. Da je moguće raspravljati o opravdanoj uporabi pojedinih plastičnih i gumenih proizvoda s motrišta sve nužnijeg smanjenja opterećenja okoliša.

»Provjeru tehnologičnosti proizvoda definiralo se kao sposobnost udovoljavanja zahtjevima tehnike (tehničnost), gospodarstva (gospodarstvenost), ekologije (ekologičnost) i sociologije (sociologičnost). Naravno da ovako definirana provjera tehnologičnosti nije ograničena samo na polimerne proizvode. U pomanjkanju jasne definicije sociologičnosti za objašnjavanje odabran je primjer pneumatika za vozila, popularnih autoguma, ispravno gumenih pneumatika.

Naime, autoguma je primjer potpuno pogrešne identifikacije proizvoda s materijalom. Što se i sada radi. Plastični proizvodi nazivaju se plastikom. Potpuno je razumljivo da se razvoj industrije putničkih i ostalih vozila temelji na mogućnosti, tehnički opravdanoga, pouzdanoga i udobnog putovanja osoba ili prijevoza roba koje omogućuju pneumatici. A na pneumaticima, temeljen razvoj vozila, omogućio je primjerice bitno povećanje udaljenosti koju zaposleni može prevaliti do radnog mjesta i to za faktor deset! Zato je pneumatik kojeg je pronašao Englez John Boyd Dunlop prije 100 godina, dostignuće ravno otkriću kotača!«

No, na ovom portalu su tijekom 2020. iscrpno analizirani, koncept »Vrednovanje tehnike 2.0 – BST« i stvarni uzroci klimatskih promjena. Vozila su se temeljito izmijenila u proteklih tridesetak godina, od hibridnih i elektro automobila do zamisli o njihovoj samostalnoj vožnji temeljenoj na dostignućima informatike. No, nema naznake da bi se mijenjali i gumeni pneumatici. Zamjena s jednom drugom plastikom, poliuretanom nisu prihvaćen.

»Zašto ipak posebno plastika uživa tako loš image: Jedan od razloga jeste činjenica da su to Kunststoffe, umjetne tvari, ali u smislu Ersatzstoffe, dakle nadomjesci. To je u određenom trenutku i bilo obilježje plastike. Zamijeniti drvo, metal, papir itd. Ali ta su vremena prevladana. Danas su plastika i guma samosvojna skupina materijala, koja omogućuje ne samo optimalna rješenja, već i rješenja koja nije moguće postići proizvodima od drugih materijala, kao što je to npr. već spomenuti gumeni pneumatik.

Čime se objašnjava tako snažan prodor plastike i gume? Lagani su, dobri su toplinski, akustički i elektroizolatori, mogu se prerađivati u vrlo komplicirane i visokovrijedne proizvode vrlo uskih tolerancija, zadovoljavaju i najviše estetičke zahtjeve itd.

Proizvodnja sastojaka za plastične materijale je kapitalno vrlo intenzivni dio kemijske industrije.«

U vrijeme objave članka „Život je polimer“, Hrvatska je proizvodila oko 400 tisuća tona ili ekvivalent od 3 milijuna tona čelika. Danas se svela na kojih desetak tisuća tona.

»Proizvodnja plastičnih i gumenih dijelova pristupačna je pojedincu ili manjem poduzeću. Stoga ne začuđuje da je npr. pred neku godinu u Japanu prosječan broj zaposlenih u proizvodnji ovih tvorevina bio oko 12, a u Švicarskoj 17. Rijetko gdje prosjek zaposlenih prelazi 100 (Finska, Francuska). To je tipično područje djelovanja malih poduzetnika. U Jugoslaviji djeluje 4000 do 5000 obrtnika na ovom području.

Treba posebno istaknuti da do sada još nijedne godine nije potrošeno na proizvodnju plastike i kaučuka više od 6 % svjetske proizvodnje nafte, dok se za zagrijavanje troši oko 60 %. Kada bi se zgrade izoliralo s polimernim materijalima, uštedjelo bi se najmanje 10 % energije! A to je količina koju se sada troši za proizvodnju plastike i sastojaka za gumene proizvode! Plastika i guma energijski su vrlo prihvatljivi materijali. Za proizvodnju i preradu popularnog „bakelita“ (fenol-formaldehid) potrebno je 6 puta manje energije nego za preradu aluminijskih slitina. Energijski najintenzivnija plastika za svoju proizvodnju i preradu zahtijeva jedva toliko energije koliko je potrebno za preradu najlakše preradljivih čelika.

No, jedan aspekt vezan uz plastiku i gumu nije moguće zanemariti, jer je najšira javnost upravo na to vrlo osjetljiva. To je utjecaj otpada od tih materijala na čovjeka i okoliš. Zbirno rečeno, nema materijala i proizvoda bez rizika. I odbačena školjka starog automobila onečišćuje okoliš kao i odbačena vrećica. Plastični i gumeni otpad moguće je ponovno upotrijebiti, mehanički ili kemijski reciklirati ili na neki drugi način ukloniti. Pitanje je, je li se to uvijek isplati raditi. U nekim slučajevima morat će se raditi. Citirat će se misao iz predavanja, kojeg je početkom svibnja 1989. održao R. B. Seymour, primajući najviše priznanje struke. „Treba razvijati svijest pojedinca već od najranije dobi o vrijednostima i nedostacima polimera“. Zato ta skupina materijala mora biti prisutna na svim stupnjevima obrazovanja kao ravnopravna s ostalim tvorivima.«

U ovom trenutku suočeni smo sa „zelenim djelovanjima“ brojnih, izvrsno organiziranih organizacija koje su se u pravilu pojavile po rušenju Berlinskog zida. I u Hrvatskoj su se tijekom posljednja tri desetljeća razvili u moćne organizacije. Sada predstavljene i u Hrvatskom saboru. No, izvrsno financijski podupirane iz inozemstva i u korist stranog kapitala.

Civilizacija bez plastike i gume bila bi naprosto druga. Jesmo li smo spremni na tu drugu civilizaciju?

I tada obrat. Uz uobičajeni račun kojeg Zagrebački holding dostavlja svakog mjeseca, pristigla je „Uputa za odlaganje zaštitne opreme. Već slika na naslovnici ukazuje da se postoje plastične (možda gumene) rukavice i plastenke. Puno važnije, govori se o gospodarenju s maskama, otpadom osoba u samoizolaciji, dezificijensima itd. U pravilu se preporuča da se to sve sprema u plastične vrećice i odlaže u miješani komunalni otpad. Tome se može pridodati problem pelena i uložaka za djecu i odrasle. Kako njih odložiti? Vjerojatno na isti način. U plastične vrećice. Pelene su već odavno u količini od kojih 4 do 5 % u zagrebačkom komunalnom otpadu.

Valja se nadati da će svi shvatiti da je plastika trenutno najzeleniji materijal 21. stoljeća. Da može postojati problem s određenim plastičnim proizvodima. No to nisu sigurno plastične slamke s udjelom od 0,02 % i dopuštene su za medicinske svrhu.

I konačno vrlo heretična misao. Zašto je dopušteno spaljivanje živih humanih i animalnih polimera, ali nije na temelju „zelenih politika“ dopušteno spaljivanje neživih polimera???

Komentiraj

*