Besmislene teorije o kerozinu i napalm-bombi
Ako se »pogodi« dobra smjesa sa zrakom, eksplozivno može biti i brašno, a kamoli neće smola i ulje primorskog bilja. No umjesto da se prihvati to posve racionalno objašnjenje, govori se o ispuštanju kerozina iz helikoptera i nekakvoj napalm-bombi
dr. sc. Nenad Raos
Nenad Raos
U mojoj kućnoj knjižnici nalazi se jedna stara knjiga o magijskoj medicini. Što u njoj piše? Piše dakako svašta, ali ono što je meni najzanimljivije u toj pradavnoj medicini nisu svakojaki vrlo čudni obredi, nego osnovna teorija o nastanku bolesti. Bolest ne nastaje kao prirodna pojava nego zbog nečije krivnje. Hoćete primjer? Liječnica pokušava objasniti bolesniku da je dobio kolitis zbog bakterija koje su bile u hrani, a on pita: »A tko je kriv što su one bile u hrani?«
Tako nekako djeluje i dječja psihologija. Ako se dijete udari o stolicu, najlakše ćemo ga umiriti ako tučemo »zločestu« stolicu.
Nešto se slično događa i s kornatskom tragedijom. Poginuli su mladi ljudi, vatrogasci, na najgori mogući način. Da se taj događaj primjereno obilježi, da se za poginulima žaluje i razumije bol njima najbližih stvar je civiliziranosti i, još dublje, ljudskosti. No cijeli »folklor« koji se oko toga plete daleko je, bojim se, od civiliziranosti.
Nemojte mi zamjeriti ove opore riječi, ali istinu treba reći. A istina je da su stručnjaci rekli svoje o uzroku požara, da je sud prihvatio njihovo mišljenje, ali onima koji su izravno pogođeni tragedijom to nije dovoljno. Pletu se teorije zavjere, jer netko mora biti kriv.
Meni kao kemičaru nema tu ničeg zagonetnog. Ako se »pogodi« dobra smjesa sa zrakom, eksplozivno može biti i brašno, a kamoli neće smola i ulje primorskog bilja. No umjesto da se prihvati to posve racionalno objašnjenje, govori se o ispuštanju kerozina iz helikoptera i nekakvoj napalm-bombi. Kada bi helikopter i ispustio kereozin (zašto bi to učinio?) bez sumnje bi se i sam od njega zapalio. Kome to nije jasno neka uzme bocu benzina i izlije je s drugog kata na vatru u dvorištu. Donijet ću mu cvijeće i naranče u traumatološku bolnicu!
I drugo tumačenje, ono o napalm-bombi nema veze s mozgom. Ne znam da je u našim krajevima itko bacio napalm-bombu, a da ju je i bacio (a nije se upalila) sigurno bi je demontirao. Sve u svemu, posve fantastična objašnjenja kojima je jedina svrha da se nakoga proglasi krivcem, jer se ne može prihvatiti prirodni uzrok događaja. Netko za nešto uvijek mora biti kriv.
Ako je tako onima koji su izravno pogođeni tragedijom tako lakše, nije im za zamjeriti. Svatko na svoj način kompenzira bol, gubitak najmilijih. No kada se time pune novinske stranice, kad se takvim ćakulama već devetu godinu bave mediji, onda je već riječ o zloupotrebi javnoga prostora. Treba napraviti senzaciju od svega, pa i od onoga od čega pristojan čovjek – upravo radi pijeteta prema mrtvima – ne bi trebao praviti.
Spomen-obilježje u znak sjećanja na 12 poginulih vatrogasaca – križevi dugi 25 metara i široki 15 metara, izrađeni su ljudskim rukama, bez upotrebe strojeva i vezivnih elemenata korištenjem tehnike suhozida.
Hvala na pohvalama. Nego, pao mi je na pamet još jedan primjer magijskog zaključivanja, ovaj put iz naše bliže prošlosti. Riječ je o lovu na vještice. Kako se neki događaji nisu mogli objasniti (suša, epidemije i sl.) krivce su pronašli u ljudima, vješticama. No kako se nije moglo razumjeti kako bi neka žena mogla izazvati sušu, onda se izmislilo njezino šurovanje s vragom. Hvala dragome Bogu da danas sudovi ne rade kao onda…
Rimski stoik Epiktet lijepo je rekao: “Kad čovjek nije mudar onda traži za sve krivicu u drugima. Kada je primio nekakvo filozofsko obrazovanje krivicu traži u sebi. No kada je došao do vrhunca mudrosti, krivicu ne traži više ni u kome.”
A što je to tako vrijedno na tom mjestu da je vatru uopće trebalo gasiti ? Čuj, gori otok pun šikare i kamenja, …. ma neka izgori, koga briga. I sada je situacija na otoku kao da vatrogasci nisu ni gasili, sve je izgorilo i kakva je šteta ? Nikakva. Samo njih više nema.
Čestitam autoru na hrabrom istupu na ovako osjetljivu temu. Otužno je na što su se danas sveli mediji. Tako su na nekim portalima (možda i u tiskanim izdanjima, to ne znam) osvanule čak i fotografije izgorjelih tijela vatrogasaca i leševa snimljenih iz ptičje perspektive. Znači do čitateljstva, odnosno publike dsolovce čak i preko leševa. A takve morbidne scene obično prikupe jako puno klikova što govori nešto i o publici. U svakom slučaju trebalo je ispitati na koji način su ti mediji došli do spornih fotografija koje su trebale poslužiti samo u svrhu istrage oko nesreće te im za njihovu objavu propisati kazne da njihovim urednicima takvo što više ne pada na pamet. Poginuli i njihove obitelji imaju pravo na svoje dostojanstvo.