Kornatska tragedija i medijski senzacionalizam

Besmislene teorije o kerozinu i napalm-bombi

Ako se »pogodi« dobra smjesa sa zrakom, eksplozivno može biti i brašno, a kamoli neće smola i ulje primorskog bilja. No umjesto da se prihvati to posve racionalno objašnjenje, govori se o ispuštanju kerozina iz helikoptera i nekakvoj napalm-bombi

dr. sc. Nenad Raos

U mojoj kućnoj knjižnici nalazi se jedna stara knjiga o magijskoj medicini. Što u njoj piše? Piše dakako svašta, ali ono što je meni najzanimljivije u toj pradavnoj medicini nisu svakojaki vrlo čudni obredi, nego osnovna teorija o nastanku bolesti. Bolest ne nastaje kao prirodna pojava nego zbog nečije krivnje. Hoćete primjer? Liječnica pokušava objasniti bolesniku da je dobio kolitis zbog bakterija koje su bile u hrani, a on pita: »A tko je kriv što su one bile u hrani?«

Tako nekako djeluje i dječja psihologija. Ako se dijete udari o stolicu, najlakše ćemo ga umiriti ako tučemo »zločestu« stolicu.

Nešto se slično događa i s kornatskom tragedijom. Poginuli su mladi ljudi, vatrogasci, na najgori mogući način. Da se taj događaj primjereno obilježi, da se za poginulima žaluje i razumije bol njima najbližih stvar je civiliziranosti i, još dublje, ljudskosti. No cijeli »folklor« koji se oko toga plete daleko je, bojim se, od civiliziranosti.

Nemojte mi zamjeriti ove opore riječi, ali istinu treba reći. A istina je da su stručnjaci rekli svoje o uzroku požara, da je sud prihvatio njihovo mišljenje, ali onima koji su izravno pogođeni tragedijom to nije dovoljno. Pletu se teorije zavjere, jer netko mora biti kriv.

Meni kao kemičaru nema tu ničeg zagonetnog. Ako se »pogodi« dobra smjesa sa zrakom, eksplozivno može biti i brašno, a kamoli neće smola i ulje primorskog bilja. No umjesto da se prihvati to posve racionalno objašnjenje, govori se o ispuštanju kerozina iz helikoptera i nekakvoj napalm-bombi. Kada bi helikopter i ispustio kereozin (zašto bi to učinio?) bez sumnje bi se i sam od njega zapalio. Kome to nije jasno neka uzme bocu benzina i izlije je s drugog kata na vatru u dvorištu. Donijet ću mu cvijeće i naranče u traumatološku bolnicu!

I drugo tumačenje, ono o napalm-bombi nema veze s mozgom. Ne znam da je u našim krajevima itko bacio napalm-bombu, a da ju je i bacio (a nije se upalila) sigurno bi je demontirao. Sve u svemu, posve fantastična objašnjenja kojima je jedina svrha da se nakoga proglasi krivcem, jer se ne može prihvatiti prirodni uzrok događaja. Netko za nešto uvijek mora biti kriv.

Ako je tako onima koji su izravno pogođeni tragedijom tako lakše, nije im za zamjeriti. Svatko na svoj način kompenzira bol, gubitak najmilijih. No kada se time pune novinske stranice, kad se takvim ćakulama već devetu godinu bave mediji, onda je već riječ o zloupotrebi javnoga prostora. Treba napraviti senzaciju od svega, pa i od onoga od čega pristojan čovjek – upravo radi pijeteta prema mrtvima – ne bi trebao praviti.