Svaka struka, svaka znanstvena grana polazi od nekog temelja. Tko taj temelj ne razumije, nema nade da će išta razumjeti, ma koliko knjiga pročitao
dr. sc. Nenad Raos
Danas, u petak 15. siječnja 2016. godine bio sam sudionikom dvaju događaja koji naoko nemaju nikakve veze jedan s drugim, a opet su mi na neki način otvorili oči i odgovorili na pitanje koje si tako često postavljam kada pišem o znanstvenim temama za najširu javnost: zašto je znanost laicima nerazumljiva? Izbacimo li tehničke detalje, znanost se svodi na obično, da ne kažem svakodnevno ljudsko iskustvo. U znanosti nema niti može biti ičega što ne bi proizlazilo ili moglo proizaći iz života. Veza između raka i pušenja nije »nauk vjere« nego samo precizno izraženo zapažanje kako ima više pušača nego nepušača koji boluju od raka pluća. To laiku izmiče samo zato što poznaje mali broj ljudi oboljelih od karcinoma. No vratimo se našim slučajevima.
Susjeda šalje »visokofrekventno zračenje«
Prvi je slučaj zbio na porti moga instituta (Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu). Kako volim povremeno protegnuti noge nakon sjedenja pred komputorom, iziđem na dvorište, kad evo ti neke gospođe u poznim pedesetima. Pita našu zaštitarku tko se ovdje bavi zračenjem. Želeći pomoći upitah gospođu o kakvom je zračenju riječ. Ona pak da je muči »visokofrekventno zračenje« koju na nju šalje nekakva susjeda ili tko li već, kako bi joj ugrozila zdravlje (ozračivanje = bacanje čini).
Sada je došla da joj na našem institutu izmjere kako je i koliko ozračena. »E, moj Ivice, Ivice Prliću«, zavapih znajući tko je na udaru. Hvala dragome Bogu da se rečeni doktor Prlić dosjetio da gospođu ne primi, nego je s njome samo telefonski razgovarao. Ostatak posla obavio sam ja. Prvo sam gospođi objasnio da nema načina da se vidi je li netko »ozračen« mikrovalnim (»mobitelnim«) zračenjem, nego da se može samo izmjeriti koliko toga zračenja ima na nekome mjestu. Još ne postoji znanstvena potvrda štetnosti mikrovalnog zračenja, to je druga činjenica, no o njoj nisam gospođi htio ništa govoriti, jer u to očito ne bi povjerovala.
Odmah mi je bilo jasno da je riječ o osobi koja se ne može suočiti sa svojim godinama (nedavno je, kaže, napravila »face lifting«), pa onda sve zdravstvene tegobe koje potiču od starosti pripisuje vanjskim utjecajima. No pustimo sad psihološku stranu problema. Mene zanima čisto znanstvena strana, dakle zašto rečena gospođa misli, kao i mnogi drugi, da mikrovalno zračenje šteti zdravlju. Postoje dvije vrste elekromagnetskog zračenja, ili – bolje rečeno – dva sasvim različita utjecaja zračenja na organizam. Jedno je zračenje ionizacijsko. To je zračenje koje, da tako kažem, kida molekule. No postoji i ono drugo zračenje, neionizacijsko, koje to ne može činiti (jer je preslabo). Toj drugoj skupini pripada i mikrovalno zračenje. Prema tome, iako je riječ o »zračenju« , ipak je riječ o dva zračenja i dva značenja.
»Neotrovna« cijanovodična kiselina
To me je podsjetilo na predavanje kolege botaničara koji je rekao kako neka biljka sadržava cijanovodičnu kiselinu, »koja nije otrovna«. Ja se snebih, jer je to upravo ona kiselina kojom je Hitler ubijao Židove u plinskim komorama. »Oprostite, mislio sam na benzojevu kiselinu«, ispravi se predavač. Očito su njemu sve kiseline iste. Kiselina je kiselina, pa bila ona cijanovodična, sumporna, dušična, limunska ili mliječna. Tako je jamačno i sa zračenjem u percepciji našeg znanstveno neukog čovjeka.
No neki ljudi ipak nisu znanstveno neuki ili barem to ne bi smjeli biti. Mislim pritom na našeg akademika (čiji se glas, nažalost, od svih naših znanstvenika u medijima najviše čuje) Vladimira Paara, kojeg sam imao priliku isti dan slušati u emisiji Uvijek kontra na prvom programu Hrvatske televizije. Bila je riječ o klimatskim promjenama, jesu li one stvarne ili nisu, točnije jesu li one uzrokovane stakleničkim plinovima, poglavito porastom ugljikovog dioksida u atmosferi. Njemu je kontru udarao klimatolog Mirko Orlić, no nažalost iako je imao pravi i valjan argument nije ga znao na pravi način iskoristiti. Rekao ga je, no bojim se ne dovoljno glasno. A argument se zove – geološko vrijeme.

Foto: Glas Slavonije
Ukratko, ako se klima na Zemlji mijenjala, i to vrlo drastično mijenjala i onda kada nije bilo nikakve industrije – na što je stalno išao profesor Paar – ne znači da se klima ne mijenja i pod utjecajem industrije. No dolazi li do promjene klime zbog ovog ili onog uzroka, tj. zbog čovjeka ili bez njega, upravo nam govori argument vremena. Kontinuirani porast prosječne temperature planeta u posljednjih stotinu godina nije isto kao porast prosječne temperature Zemlje u razdoblju od milijun godina. Nije isto ako kažemo da smo izgubili roditelje u jednom danu ili u deset godina. Iz prvoga zaključujemo da su stradali u nekoj, vjerojatno prometnoj nesreći, iz drugoga da su najvjerojatnije umrli prirodnom smrću. Prvo je tragedija koja se mogla izbjeći, drugo je ono što dolazi po prirodi stvari.
Eto to povezuje ova dva događaja i ove dvije osobe. Prva ne razumije što je zračenje, druga nema prave predodžbe o vremenu. Prvoj nedostaje znanje fizike, a drugoj znanje geologije. Ili da se vratimo na početak: svaka struka, svaka znanstvena grana polazi od nekog temelja. Tko taj temelj ne razumije, nema nade da će išta razumjeti, ma koliko knjiga pročitao.
Kada ste me povukli za jezik da i ja nešto kažem. Ni meni ne odgovara fraza “jedan od najboljih” i smatram da bi puno primjerenija bila “jedan od boljih” (bez “naj”) jer najbolji može biti samo jedan a ne više njih (osim ako igraju za istu ekipu u ekipnom takmičenju). Meni je jasno da fraza opisuje osobu kao članicu male grupe ljudi koji rade nešto dobro a istovremeno ima i drugih koji to ne rade dobro. Tako to ide ako izbjegnemo cjepidlačenje.
U sličnom stilu me uvijek zagrebe u uhu kada netko kaže “NAJOPTIMALNIJI” kao da je moguće biti bolji od najboljega. Svima nam je poznato da je nemoguće biti samo malo trudna ili malo mrtav, ….. ima još ali ovo je dosta. Evo, da i ja dadem malo zrnaca …
Evo da se javim kao autor članka i kažem još nešto o globalnom zatopljenju. Svima onima koji pričaju o “teoriji zavjere” mogu ukazati na povijesnu činjenicu da je teoriju globalnog zatopljenja postavio švedski kemičari Svante Arrhenius, nobelovac poznat po otkriću elektrolitičke disocijacije, negdje na prijelazu iz 19. na 20. stoljeće.
Koliko mi je poznato nije se oslanjao na nikakve meteorološke podatke nego na spektroskopska svojstva ugljikova dioksida. Zanimljivo je da njegove procjene “od oka” utjecaja koncentracije ugljikova dioksida na srednju temperaturu Zemlje odgovaraju današnjim najsofisticiranijim kompjutorskim procjenama.
Ne znam što znači da sam “jedan od najboljih”. Valjda to znači da nisam najgori. Oprostite što sam baš Vas uzeo na zub, ali više ne mogu slušati tu glupu frazu, koja zapravo ne kaže ništa. Sve o nekomu i nečemu možemo u medijima čuti je “definitivno jedan od naj…” Kao da hrvatski jezik ne postoji nego moramo preuzimati fraze iz engleskog, i to one koje ni u tom jeziku nisu dobre.
Evo što se umjesto te fraze o meni moglo reći (nemojte ovo shvatiti kao znak neskromnosti, nego kao vježba u jeziku):
ponajbolji (hrvatska inačica “jedan od najboljih”), možda i naš najbolji, vrstan, darovit, čuven, poznat, vrlo produktivan, svestran, vrijedan, u medijima često prisutan, doajen… Vidite koliko riječi u lijepom našem jeziku ima!
Eto toliko od autora članka,
N. Raos
Nikada dosta ovakvih pojašnjenja. Jasno i “u sridu”. Viktor
Dr.sc. N. Raos jedan je od najboljih popularizatora znanosti. Zna poentirati misao. Takvi su autori dobrodošli na ovom portalu.