Korado Korlević: Smeće u svemiru postaje sve veći problem

Vrte se tu vijci, lete kutije sa alatom, rukavice astronauta itd.

»Kada je o svemiru riječ, nismo još svjesni koliko toga ne razumijemo, a svaki je put toga sve više i više. Nemoguća je (u)trka sa beskonačnim«, govori za ZG-magazin ugledni hrvatski astronom, prof. Korlević

Razgovarala: Snježana Kratz
Snimio: Igor Karasi

Koja je to poveznica astronomije i čovjeka, kada se zvijezde najbolje vide, kakav je Mars i kakvog sve smeća ima u svemiru za ZG-magazin govori prof. Korado Korlević, ugledni hrvatski astronom. Otkriva kada nam slijedi udar asteroida i gdje, tko su crveni i bijeli patuljak i zašto je Zagreb »čudovište«…

Zašto volite Zagreb?

Zašto volim Zagreb? Pa nije da ga uvijek volite na isti način, jer kada ste dijete imate jedan odnos s njim, a kako odrastate svakako drugi. Zagreb nije jednostavno voljeti jer postao je on jedno »čudovište«, gdje nemalo pohodite i trebate kakav ured, odlazite po koji pečat… Zapravo, odnos je to ljubavi i mržnje, a kada se desi da je Zagreb toliko sunčan i lijep, uživancija je tada prošetati Zrinjevcem i »provući« noge kroz otpalo lišće platana. Da ne spominjem kina i kazališta gdje se tek vidi što to jest grad.

Vaši prvi susreti sa…

Sa Zagrebom? Sežu u djetinjstvo i prvim posjetima Zvjezdarnici na Gornjem gradu. U to je vrijeme bio popularan časopis Čovjek i svemir, koji je bio pojam i svojevrsna poveznica astronomije i čovjeka. Bio je tada kada se prisjetim, direktor Zvjezdarnice Gabrijel Divjanović, prirodoslovac koji je radio na popularizaciji novih spoznaja o svemiru i čovjekovom mjestu u njemu. Dosta je mladih tada hodočastilo na Zvjezdarnicu.

Promatrali ste tamo zvijezde?

Nije stvar u promatranju zvijezda, već u tome da shvatite veličinu svega toga. Zvijezde najbolje vidite kada zatvorite oči.

Kako?

Pa kada razumijete što se u njima događa, kako se rađaju, žive i umiru.

Kako žive? Koliki im je životni vijek?

Ovisi o veličini, neke žive kraće dok ima onih koje bilježe starost u milijardama godina.

Znači, kada je o svemiru riječ…

Kada je o svemiru riječ, nismo još svjesni koliko toga ne razumijemo, a svaki je put toga sve više i više. Nemoguća je (u)trka sa beskonačnim.

A nebo? Kakvo nam je nebo?

Mislite nad Zagrebom? Trenutno oblačno.

Ne, mislila sam na svjetlosno onečišćenje.

Uprskali smo si nebo s tim. Osvjetljivati smo počeli i što treba i što ne treba. Apsurd je recimo na taj način uništavati krijesnice! Radimo tako protiv mnogih ciklusa u prirodi, a i ljudi stradavaju. Zapravo, hrvatski Zakon o svjetlosnom onečišćenju je čak i dobar, ali uvijek se može bolje. Vidjet ćemo. Sve je stvar kompromisa. Ako pitate gdje se u Hrvatskoj najbolje vidi nebo bez spomenutog onečišćenja, reći ću svakako Lastovo. Izuzev nas to je zasigurno Afrika i tamošnje pustinje, odnosno Južna Amerika gdje ima iznimnih vrhova.

Kad smo kod toga, neka svjetla ipak moraju noću biti uključena i onečišćavati prostor?

Svjetla nisu zabranjena, već je riječ o njihovoj regulaciji. Manje je ljudima poznato koliko u svemu rečenom stradava ljudsko zdravlje, nemalo žensko počevši od imunološkog im sustava, poremećenog ciklusa budnosti i spavanja i dr.

Ima onih koji će reći ako vam noću smetaju svjetla navucite zavjese na prozore.

Da, a što ćemo sa krijesnicama?

Istina. U odnosu na sve što čini prirodi, hoće li čovjek sam sebi doći glave?

Računamo s tim. Uvijek vam postoje studije vjerojatnosti da nas primjerice dohvati kakav asteroid, pa pitanja kako će na ljudsku vrstu utjecati umjetna inteligencija ili pak sintetska biologija.

Prosječnoj »glavi« to je teško shvatiti.

Da, zato bolje nemojmo o tome.

Idemo li ka kraju civilizacije?

U dekadentnoj smo fazi – »kruha i igara«. Mi smo tip civilizacije doživljajne ekonomije,vijesti se rade da potrošači budu sretni.

Čime se bavite u Znanstveno edukacijskom centru u Višnjanu?

Edukacijom svakako. Jedna je grupa učenika Talijana završila učenje, a već nam stiže druga na hrvatskom odnosno engleskom programu.

Što tamo točno radite?

Svašta. Trenutno smo treći u svijetu po broju praćenja opasnih objekata. U Hrvatskoj postoji više od 40 kamera kojima se noću snima nebo i prate nebeska tijela koja mogu udariti u zemlju. Zabilježimo ih i stotinjak mjesečno.

Koja su to? Asteroidi,komete, meteori?

Čak je 2900 potencijalno opasnih nebeskih tijela!

Koja je razlika između asteroida i meteora?

Kod meteora već u nazivu, jer dok leti u svemiru jest meteoroid, meteor je pak svijetleća pojava koja postoji dok leti, odnosno kada padne na Zemlju naziva se meteorit.

Jedan je svojedobno pao u Hrašćini nedaleko Zagreba?

Točno, zvao se taj Agram Meteoroit, pao je sa svojih četrdesetak kilograma sjeverno od Zagreba i zabio se oko metar dubine u zemlju.

Zvuči zastrašujuće! Što nam kažu opažanja za budućnost?

U budućnosti se u sjevernom Pacifiku očekuje jedan udar asteroida Apophisa od pola kilometra.

Kada?

Bit će to 13. travnja 2036 godine.

Je li to asteroid ili meteor?

Svejedno vam je što je, i što vas udari, i jesu li ta nebeska tijela od željeza,leda i dr. Problem je ako su veliki , veći od stotinu metara.

Jedan je asteroid svojedobno pao u Rusiji, poznata je to Tunguska, odnosno Sibirska eksplozija?

Da, pao je 1908. godine u Tunguziji u Sibiru. Bio je veličine sportske dvorane i spalio je sve u krugu par desetaka kilometara.

Znači ostalo je samo …

Spaljeno drveće! Golema je to bila oslobođena energija.

Kada je o svemiru riječ razvidno je, pitanja su nepresušna.

Jesu.

Recite što je sa svemirskim smećem?

Ono nam predstavlja sve veći problem.

Gledate ga kroz teleskope?

Ne gledamo već slikamo. Svemir se slika, a nema gotovo niti jedne da nam kod slikanja ne zasmeta baš svemirsko smeće.

Ono leti svemirom? Pa što to sve leti?

Pa recimo vrte se tu vijci, probleme stvaraju kutije sa alatom, rukavice astronauta i dr.

A hrana?

Što s njom?

Pa ima li kakvih kutija od, pizze recimo?

Naravno da ne, jer je astronauti hranu kao takvu gore ne jedu. Hrana je ondje u tubama i u drukčijem sastavu. Ali ako baš hoćete, ima gore teglica s graškom koji se konzumira, a čija zrna nakon otvaranja valja hvatati po zraku.

Ne zvuči opuštajuće.

I nije, svemir je okrutno mjesto i gore nije mjesto za nas.

Ali neki su se bogataši već prijavili za odlazak gore. Govori se sve češće i o ljudskom naseljavanju svemira, da tako kažemo.

Mogu i ja pričati da ću otići na piknik na Jupiter!

A što je s mogućim putnicima?

Putovanje u svemir? Naći će se netko tko će otići do Marsa, ali dalje ne, nezamisliva su zračenja. Sve dalje je preopasno i samo za strojeve.

Zašto se baš Mars uzima kao odredište, zašto to nije recimo Mjesec?

Pa za Mars se smatra da bi ga mogli pretvoriti u planet sličan Zemlji. A Mjesec? Što imate na njemu? Ništa za nas.

A Sunce?

Što s njim?

Pa ima li ono, da tako kažemo svoj »vijek trajanja«?

Sunce cijelo vrijeme diže plinove dok se »napuhne« i postane prvo crveni div, a potom bijeli patuljak.

I skonča, ugasi se?

Da, no do toga ima još dosta vremena.