Koliko vremena treba za spremiti lazanje?

Slušajući da će se glomazni otpad u Zagrebu riješiti nabavkom dvije drobilice – šredera pitao sam se gdje je tu kvaka? Ako ispred i iza šredera ne stoji nešto genijalno, meni nepoznato, onda mi šrederi liče na lazanje za 20 minuta…

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Mogu raditi stvari koje ti ne možeš, ti možeš raditi stvari koje ja ne mogu; zajedno možemo učiniti sjajne stvari. (Majka Tereza)

Slušao sam presicu gradonačelnika Tomaševića o problemu zbrinjavanju glomaznog otpada. Podržavam ga u težnji da smanji troškove na način da gradske tvrtke obave sve poslove koje mogu, i da se vanjske tvrtke angažiraju samo tamo gdje za to postoje ekonomski i ini razlozi.

Brzina i jednostavnost kako želi riješiti pitanje zbrinjavanja glomaznog s dva šredera (strojevi za usitnjavanje svega i svačeg) podsjetile su me na anegdotu koju supruga Ljerka često priča u društvu, u prilikama kada ja smatram da se nešto može napraviti, kako bi rekli susjedi Bosanci – »samo onako«.

S jednim društvom smo se sastajali 20 godina nedjeljom ujutro kod »Panče« na kavi i tada poznatom konjaku Eminent od Segestice. Društvo se raspalo, a ni Segestice nema više. Ostala anegdota. Pričalo se koliko vremena treba za pripremu pojedinog jela. Ja uvjerio društvo da ih moja supruga pripremi za 20 minuta. Došavši kući sam to spomenuo, a supruga mi je rekla da je istina da za lazanje ne treba duže, ali ne 20 nego 30 – 40 minuta u pećnici, ali do pećnice treba barem još sat vremena.

Kod svakog posla treba sagledati cjelinu

Shvatio sam, kod svakog posla treba sagledati cijeli ciklus, a ne samo dio. Slušajući gradonačelnika Tomaševića kako će glomazni otpad riješiti nabavkom dvije drobilice – šredera pitao sam se gdje je tu kvaka? Ako ispred i iza šredera ne stoji nešto genijalno, meni nepoznato, onda mi šrederi liče na lazanje za 20 minuta. Naime, šrediranje je samo jedna od radnji u postupanju s glomaznim otpadom. Za razliku od lazanji, gdje prije pećnice ima ono prije, kod zbrinjavanja glomaznog otpada postoji i ono prije i ono poslije šredera.

Pogledajte od čega se sastoji namještaj, oprema kuhinje i kupaonice, dječje igračke, električni aparati, kante i posude itd. koji jednog dana postanu glomazni otpad! Pojednostavljeno sastoje se od: drva, kartona, tekstila, različitih plastičnih materijala, nekoliko vrsta stakla, nekoliko vrsta metala, višeslojnih dijelova koji sadrže od plastike do metala, guma u svim varijantama, baterija, ostataka kemikalija,…

U glomaznom otpadu, uglavnom našim nemarom, završi i dobar dio kućnih sredstava za higijenu i čišćenje, stari lijekovi,… iz grupe opasnog otpada.

Ovakva škalemstika (izraz koji je za ovakvo »sve i sva« upotrebljavao na početku moje karijere u javnom sektoru moj stariji suradnik Franjo od kojega sam naučio, puno posebno o Mediteranu) dolazi na lokaciju i gdje ju čekaju ona dva šredera. Ali šredirati škalemastiku nije najmudrije. Naime, kada jedna komoda prođe šreder na hrpi će biti usitnjena škalemastika od drveta, tkanine, spužve, plastike, metala, stakla. Usitnjava li se komoda zajedno s pločicama, električnim aparatima, igračkama? Ovoj smjesi treba dodati električne kablove, baterije, keramiku, koje je gotovo nemoguće razdvojiti.

Cijena drobilica je sitnica u usporedbi sa sortirnicom

Kako se želi materijalno i/ili energijski iskoristiti pojedine materijale, šrediranju obavezno prethodi razvrstavanje glomaznog otpada po vrsti, kako bi se dobile koliko toliko čiste frakcije – sirovine. Šrediranje treba provoditi prema vrsti materijala, po mogućnosti na pojedinoj vrsti glomaznog otpadu prilagođenim šrederima. Razvrstavanje prije šrediranja je to zahtjevnije što će manje zahtjevno biti sortiranje koje slijedi poslije usitnjavanja.

Škalemastika nema materijalnu uporabnu vrijednost. Svaki od navedenih materijala iz škalemastike može imati određenu tržišnu vrijednost samo ako je čist i ne sadrži druge materijale. Tržišna vrijednost izravno je proporcionalna čistoći, koja možda s izuzetkom papira za ambalažu, mora biti jako visoka, čak i 99 %. Zato i prije i poslije šredera, slijede različite linije za razdvajanje materijala.

Iz škalemastike od komode lako je izdvojiti željezo, malo teže druge metale. Mogu se izdvojiti i laki materijali u struji zraka. Teže drvo od tekstila. Plastika ima vrijednost samo ako je razdvojena po vrstama. Neke vrste se plate, a neke plaćaju. Drvo ima vrijednost ako u sebi ne sadrži impregnirane dijelove (formaldehid, lakovi….). Zbrinjavanje impregniranog drveta je značajan trošak. Mogao bih o staklenom kršu…. Cijena šredara u odnosu na linije za sortiranje i uspostavu logistike može biti prava sitnica.

I kada se izdvoje relativno čiste pojedine frakcije potrebno je nekamo s njima. Postoji jako malo materijala iz otpada koji se dobro plaćaju. Jako malo čak i onih kod kojih trošak prerade nije skuplji od moguće zarade. Naravno da neku dodatnu zaradu u plasiranju materijala na tržištu igra i činjenica da se ne opterećuje odlagalište, pa je ušteda deponijskog volumene neka vrsta zarade.

Otpad je uvijek trošak

Parole zelenih, a ako sam dobro razumio i gradonačelnika Tomaševića, kako je u otpadu novac su čista demagogija. Da je u otpadu novac, onda bi značilo što više otpada, više para. Svaka dobra domaćica zna da to nije tako. Otpad je uvijek trošak. Nema izravne zarade, postoji samo ušteda u smanjenju troškova.

Smanjenje troškova u postupanju s glomaznim otpadom je ono što gradonačelnik opravdano želi i treba ga podržati. Uvjeren sam da će gradonačelnik Tomašević uspjeti smanjiti troškove samog usitnjavanja otpada, ako će to raditi postojeći zaposlenici. Pratim godinama nepotrebnu oštru retoriku za i protiv privatnog sektora u zbrinjavanju otpada.

Predlažem gradonačelniku da dobro sagleda cijeli ciklus u obradi glomaznog otpada. Sve dok se ne uspostavi cjelovita linija i s onim prije i s onim poslije šredera ne prekida suradnju s onima koji imaju osim dva šredera i drugu mnogo skuplju dodatnu potrebnu opremu. Njegova retorika s tim u vezi djeluje obećavajuće.

Zagreb za puste desetke milijuna, već duže vrijeme radi na izradi plana postupanja s otpadom. Naslućujem da će nastati slična škalemastikama kao u Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Karlovcu, Piškornici… Godinama nudim pomoć da se spriječi da Jakuševac dođe do bana Jelačića. Kao svima do sada, pisao sam i stranci »Možemo!«.

Iznenađen sam da se »Možemo« ne može razlikovati od prethodnika i da ignorira moguću pomoć. Slažem se da i »Možemo!« misli da ja ne mogu. Ima tu logike, ali što ako ipak mogu, pa bi moglo i »Možemo!«? A upravo je izrada plana prilika da se problem sagleda drugačije od forsiranja što većeg broja šarenila u kantama i da se prestane s populizmom kako je iskorištavanje energijskog potencijala otpada svjetsko zlo.

Da sam gradonačelnik Zagreba ili premijer…

Bez mogućnosti da se iskoristi energijski potencijal onog dijela otpada koje se ekonomski i okolišno ne isplati i/ili ne može materijalno iskoristiti, a u glomaznom otpadu je barem dobra polovica takvog proizvoda nakon obrade, nema učinkovitog rješenja. Duboko vjerujem da će u Sisku, u sklopu bivše Željezare uskoro nastati energana, kao jedna među dobrih 500 u Europi, koja će moći koristiti i alternativno gorivo iz otpada.

Da sam gradonačelnik Zagreba odmah bi pokušao tamo zakupiti dio kapaciteta. Poradio bih i da se TE – TO osposobi u nekoj od rekonstrukcija za korištenje alternativnog goriva, a ako to ne ide, da se planira izgradnja nove energane-toplane (ne spalionica!) i u Zagrebu. U usporedbi s Njemačkom, Hrvatska treba najmanje 5-6 energana i desetke postrojenja »Waste to Energy«, ali to je tema za neki budući poučak.

U Zagrebu i u Hrvatskoj postoji niz tvrtki koje znaju s otpadom. Imaju i opremu, znanje i iskustvo. Ne vidim razloga zašto se u sklopu plana, za dijelove sustava, gdje to ima ekonomskog smisla za građane, ne razmotri i mogućnost javno – privatnog partnerstva. Praksa dobro znana u svim razvijenim državama.

Eh, da jesam gradonačelnik ili kojim slučajem premijer, onda bi u Planu oporavka i stabilnosti bila planirana i postrojenja za energijsko iskorištavanje otpada, kao prioritet u zbrinjavanju otpada, ali i kao važna mjera u borbi protiv klimatskih promjena. Eh, da jesam što nisam.. Mora da je dobro zašto nisam što nisam barem za miran san. A znam da za lazanje treba barem sat i pol.