Koliko dobro funkcionira kružno gospodarstvo

Koliko dobro funkcionira kružno gospodarstvo

(Na primjeru recikliranja plastike)

PE-HD boce (boce u koje se pakiraju sredstva za čišćenje i deterdžente) pretvaraju se u odvodne cijevi, PP čepovi boca u posude za cvijeće, PET boce u vlakna za cijeli niz sintetičkih tkanina ili vrtni namještaj

Pripremio: Romeo Deša

Njemačka je među najvećim potrošačima jednokratne plastične ambalaže u Europi. Time i jedan od najvećih proizvođača plastičnog otpada. Plastični otpad danas je, zasigurno, veliki izazov ekolozima, ali i plastičarima. Problem plastičnog otpada pokušava se riješiti na različite načine. Brojna rješenja različite su učinkovitosti, no jedinstvenoga i potpunog nema. Međutim, osim tehničkih rješenja, možda je još važnija je promjena ponašanja potrošača. Zabrane ili oporezivanje tek su dio rješenja. Kružno gospodarstvo temelji se mehaničkoj oporabi, recikliranju. Potrebno je promijeniti konstrukciju proizvoda (npr. izbjegavanje višeslojnih proizvoda, profesionalno sortiranje plastičnog otpada i potrebna infrastruktura te kvalitetno recikliranje.

No najvažniji razlog kružnom gospodarstvu je potražnja za reciklatom. Je li to ekonomično, praktično itd., drugo je pitanje. Mora postojati potreba za ugradnju reciklata u nove proizvode. Treba biti dovoljno kvalitetnog reciklata uz povoljnu cijenu, odnosno mora se uzeti u obzir da se neki proizvodi ne smiju reciklirati (medicinski i farmaceutski proizvodi).

Ekipa znanstvenika s Instituta za društveno-ekološka istraživanja (ISOA) pri Sveučilištu Goethe u Frankfurtu u svojim istraživanjima bavi se ulogom plastike u društvu i utjecajem na okoliš. Jedno od svojih istraživanja posvetili su recikliranju, sustavu recikliranja te mogućnostima tog sustava.

Od 2012. u Njemačkoj je na snazi Zakon o gospodarenju otpadom čija je temeljna odrednica kružno gospodarstvo i koji predviđa fiksnu hijerarhiju postupanja s otpadom: otpad se prvenstveno treba izbjegavati, a ako to nije moguće, reciklirati. Tek na pretposljednjem mjestu dolazi do energijskog iskorištavanja, odnosno spaljivanje s kojom se proizvodi električna i toplinska energija.

I Njemačka je daleko od izbjegavanja nastajanja većine otpada. Prema Federalnoj agenciji za okoliš (UBA), Njemačka stvara najviše ambalažnog otpada u Europi, s 218 kg po glavi stanovnika. To je 20 % više od europskog prosjeka. Količina ambalažnog otpada neumoljivo raste od 2009. godine i povećala se za trećinu posljednjih godina samo za plastičnu ambalažu. To su ogromne količine ambalaže za jednokratnu upotrebu. I usprkos različitim sustavima sakupljanja, znatan dio otpadne plastične ambalaže u stvarnosti se ne reciklira, tj. nije u kružnom ciklusu gospodarenja.

Zabluda je da se sve može reciklirati

PE-HD boce (boce u koje se pakiraju sredstva za čišćenje i deterdžente) pretvaraju se u odvodne cijevi, PP čepovi boca u posude za cvijeće, PET boce u vlakna za cijeli niz sintetičkih tkanina ili vrtni namještaj. No čak i ti proizvodi imaju ograničen uporabni vijek i na kraju završe u spalionici. Također je zabluda da se sva ambalaža koja završi u žutoj vreći ili žutoj kanti može reciklirati. Na primjer, često se tu nađe slojevita ambalaža, poznata i kao tetrapak. Dio tetrapak ambalaže se obrađuje na posebnim uređajima za razdvajanje koji karton odvajaju od plastike i aluminijske folije. No, učinak takvih sustava je loš jer svega samo 36 % kompozitne ambalaže se može reciklirati u papir lošije kvalitete. Vrećice za čips, s druge strane, koje su složenac plastike i aluminija uopće se ne recikliraju.

Također, pojedine vrste ambalaže za narezani sir ili salame sastoje se od 14 različitih plastičnih slojeva koji se ne mogu razdvojiti. Međutim, proizvođači ih odabiru jer imaju vrlo specifična svojstva, a potrošnja materijala je niža nego za jednoslojnu plastiku. Plastika koja se može reciklirati, poput PET-a, PP-a, PE-a ili PE-HD-a preša se u balama u postrojenju za sortiranje. Međutim, njihova 96 %-tna čistoća nije dovoljna da se iskoristi ponovno za preradu u ambalažu za hranu.

Prema UBA-u, stopa recikliranja za ukupnu ambalažu (uključujući staklo, metale i papir) iznosi 69,3 %, a to se odnosi samo na količine koje se isporučuju u postrojenja za sortiranje, a ne na one koje se stvarno recikliraju. Trećina ambalaže i dalje završi u komunalnom otpadu, a time i u spalionicama! Stručnjaci pretpostavljaju da je stopa recikliranja znatno niža. Od 6 milijuna tona plastičnog otpada s kojim računa UBA, 53 % rješava se spaljivanjem, a 46 % sakuplja za recikliranje. Civilno savjetovalište lokalnih zajednica za postrojenja za termičku obradu otpada u Njemačkoj (ITAD), npr. utvrdilo je stopu recikliranja od samo 32 % otpadne plastične ambalaže u 2011. godini.

U Njemačkoj je utvrđena stopa recikliranja od 32 % otpadne plastične ambalaže u 2011. godini

»U našem pogonu, koji je trenutno najmoderniji u Europi, može se reciklirati 55 % isporučenog materijala, 40 % koristi se kao zamjensko gorivo u industriji cementa, a 5 % se spaljuje u postrojenju za spaljivanje otpada «, kaže Manuel Götz, upravitelj pogona za sortiranje Meilo u Gernsheimu, opisujući materijalne tokove otpadne plastike. Smatra da su greške problematične, posebno u gradu, ali manje na selu. Npr. plastičnu čašu od jogurta ne treba isprati, ali važno je da se različiti materijali ne ubacuju jedan s drugim kako bi senzori mogli zasebno prepoznati i odvojiti plastičnu čašu jogurta od aluminijskog poklopca na transportnoj traci. Unatoč poboljšanjima postupka sortiranja, primarno odvajanje kućnog otpada i dalje je važno. Pridonosi lakšem razvrstavanju.

Je li mehaničko recikliranje uopće moguće?

Ako jedno od najmodernijih postrojenja za sortiranje može odvojiti samo 55 % isporučene ambalaže koja već dolazi manje ili više sortirana, i ostvarilo je stopu recikliranja plastičnih proizvoda od 58,5 % u 2018., postavlja se pitanje kako će se postići za 2022. planiranih 63 %, koliko je propisano novim njemačkim Zakonom o ambalaži.

Pojedini moderni sustavi sortiranja definitivno pružaju dovoljno prostora za ugradnju dodatnih transportnih traka na kojima se može bolje i više razdvajati. Tu su i dodatne, nove mogućnosti, kada se razvije pouzdana metoda za razvrstavanje crnih plastičnih dijelova.

Njemački Zakon o ambalaži također predviđa da će do 2030. na tržištu biti dostupna samo ambalaža koja se može reciklirati, a koja bi trebala koštati manje. To se može postići višestrukim povećanjem koncesijskih naknada. Nejasno je koliko su zapravo velike razlike u cijenama, jer je to prepušteno proizvođačima. Zasad nije na vidiku da će se stara pakiranja zamijeniti s novim s više reciklata. Međutim, udio recikliranog materijala (plastični granulat proizveden od otpadne plastike) može se povećati, barem za boce za kozmetiku i sredstva za čišćenje, gdje čistoća ambalažnoga materijala nije toliko bitna kao kod hrane.

Neki proizvođači već ostvaruju rezultate. Boce kozmetičke marke Alverde izrađene su od 100 % recikliranog PE-HD-a. Tvrtka Werner und Mertz s markom Frosch koristi za boce od PET-a i PP čepove djelomično reciklirani materijal dobiven iz čistog razdvajanja boca za jednokratnu upotrebu. Ali i djelomično od ostalog reciklata koji se dobije iz primarno selektiranog plastičnog otpada. Kod PE-HD boca udio reciklata iz primarno selektiranog plastičnog otpada doseže čak 100 %. Ovo čak i ne zahtijeva nikakve promjene u proizvodnim pogonima. Međutim, ovi posebni postupci obrade tek se moraju šire uspostaviti kako bi postali jeftiniji.

U 2017. godini količina recikliranog materijala koja se koristi u proizvodnji plastičnih proizvoda iznosila je 12,3 posto. Najveći udio imali su građevinski proizvodi, a slijedi ambalaža, a zatim poljoprivreda. Uz malo više truda, plastika, iz primarno selektiranog otpada, se može obraditi do te mjere da se od njih može napraviti ambalaža. Za nekoliko godina, prema Norbertu Völlu iz Duales System Holdinga, mogao bi biti spreman postupak za proizvodnju materijala čistoće, pogodne i za pakiranje hrane. No i ovdje će se pojaviti pitanje moguće migracije onečišćujućih tvari iz ambalaže u hranu kad za to dođe vrijeme. Slično je i s recikliranim papirom, gdje ostaci mineralnog ulja mogu prijeći iz ambalaže u hranu.

Dakle, njemačka stvarnost (iako je najnaprednija u Europi) još je daleko od stvarnog recikliranja. Ali u pogledu hijerarhije postupanja s otpadom, trebali više razmisliti o tome kako se otpad može izbjeći, ili, pak, ponovo koristiti ambalažu.

Na primjer, Deutsche Umwelthilfe (DUH) predlaže da političari postave konkretne ciljeve izbjegavanja otpada, dosljedno izvršavaju zakonsku kvotu za višekratnu upotrebu, ako je potrebno i pravnim mjerama, te uvede kvote za ponovnu uporabu za ambalažu za hranu, prodaju i otpremu. Sattlegger i Raschewski u analizi post-potrošačkog rasta analiziraju zašto se politika radije koncentrira na tehnička rješenja za recikliranje, a ne na strategije izbjegavanja nastanka otpada, te dolaze do zaključka da strategije izbjegavanja imaju šansu postati prevladavajuće samo ako se dovede u pitanje postojeći gospodarski model temeljen na trajnom rastu.


*Referenca: http://www.plastx.org/1383-plastic-recycled-how-well-the-recycling-economy-actually-works

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t