“Kišilo je”

“Kišilo je”

Kišilo je.
Pustio sam noć da sanja,
Pretražuje sjećanja,
Primiče napuštena nadanja,
Raspleće slijepa vjerovanja.

Nisam uznemiravao tamu,
Šutio sam.
Misli su pristizale,
Šuštale
Kao vjetrić kroz jesenju slamu.
Sramežljivo su očajavale,
Nagrizale osame
Pokoji osmijeh prespavale,
Odšutjele galamu.

Kišilo je.
Pustio sam noć
Da s kapima uživa,
Zapitkuje lutanja snena,
Poneku tajnu skriva,
Zastaje u dahu uspomena
I suzama zaborav umiva.

Šutio sam u svježini kiše,
Slušao prohujala pitanja,
Slutio škripu,
Kao da mi ljubav piše
O darovima osjećanja,
A na uzglavlju njiše
Sreću naših primicanja.

Ladislav Prežigalo
(Iz zbirke Čarobne uspomene)