Katastrofičari
Ako se predviđena sredstva za elektrane pametno ulože u turizam, koji je ekonomski daleko profitabilniji, tada nam se isplati u potpunosti osloniti na uvoz energenata, koje kupujemo poput druge robe
Hanibal Salvaro
Čitamo u novinama kako treba spriječiti katastrofu koja se može dogoditi bude li Hrvatska uskoro u potpunosti ovisila o uvozu enegenata, a što je nedopustivo, te čak opasno za državnu sigurnost i našu gospodarsku budućnost. To me (gotovo) znatno prestrašilo, ali tada sam poželio da se takav scenarij i obistini. Zašto? Zato što primjerice Njemačka, Japan, Nizozemska i još niz država, s vrlo visokim i nama nedostižnim standardom života, skoro potpuno ovise o uvozu nafte, plina i drugih energenata.
Pri tome uopće ne kukaju i stvaraju paniku. Jer energija i energenti se bez problema mogu kupiti na slobodnom tržištu. Gotovo kao bilo koja druga roba. A nemam ništa protiv toga da nam životni standard i znanost budu na razini spomenutih zemalja.
Pa u čemu je problem? Problem je u tome što imamo puno plitkih mozgova na važnim pozicijama, makar su neki od njih i sa vrlo prestižnim akademskim titulama, koji nisu u stanju sagledati ekonomsku i ekološku štetnost izgradnje potpuno nepotrebnih elektrana. Najprije se grade hidroelektrane na mjestima gdje je ulaganje u turizam daleko isplativije od »dobronamjernog i nužnog« narušavanja prirode. Zatim se grade termoelektrane, a neki već razmišljaju o nuklearki.
Ako smo već na putu da postanemo turistička velesila, koja ima finu čistu vodu i nezagađen zrak, tada sigurno ne treba graditi termoelektrane Plomin i Peruća, a niti druge. Uostalom što bi manjkalo reklami koja glasi: Posjetite zemlju čistog zrak, čiste vode – bez nuklearki i bez termoelektrana tj. bez energetskih dimnjaka.
Ako se predviđena sredstva za elektrane pametno ulože u turizam, koji je ekonomski daleko profitabilniji, tada nam se isplati u potpunosti osloniti na uvoz energenata, koje kupujemo poput druge robe kao što su automobili, motocikli, mobiteli, konjak i još tisuće drugih artikala, tj. ponašajmo se kao Njemačka, Japan ili neka druga bogata zemlja, koja je bogata stoga što uvozi energente a izvozi pamet.