Karikatura na udaru cenzure

»Zanimaju me socijalna pitanja, a kod nas je situacija takva da se nove ideje rađaju svakoga dana. Današnje vrijeme društvene gluposti jedino se može prikazati karikaturom«, govori nam Novak

Damir Novak, karikaturist iz Malog Mihaljevca u Međimurskoj županiji dobitnik je stotina svjetskih i domaćih nagrada za karikaturu. Svoje je prve radove objavio u lokalnom tjedniku Međimurje još 1982. godine, a ta suradnja traje i danas. Njegove karikature mogle su se naći i na stranicama drugih listova, a neki od njih su Vatrogasni vjesnik, Slobodna Dalmacija, Feferon, Čvorak te mrežne stranice Autokluba Maksimir. Crtao je i stripove i maskote za različite namjene.

S Novakom smo ukratko porazgovarali u povodu njegova sudjelovanja na izložbi Hrvatska u koracima, koja je prije nekoliko dana otvorena u Domu za starije osobe Maksimir, a Novak je kao gost – izlagač ondje predstavio svoje dvije karikature.

U svom radu koristi sve raspoložive tehnike, iako se već desetak godina najviše oslanja na digitalnu tehnologiju te stvara na grafičkom tabletu. To mu je, kaže, najzgodnije jer se na većinu festivala karikature i medije materijali šalju u elektroničkom obliku, pa ovako izrađene karikature ne treba skenirati prije slanja, niti naknadno slati izvornik, što u konačnici pojednostavnjuje postupak i smanjuje troškove.

»Zanimaju me socijalna pitanja, a kod nas je situacija takva da se nove ideje rađaju svakoga dana. Današnje vrijeme društvene gluposti jedino se može prikazati karikaturom«, govori nam Novak.

Ipak, smatra da karikaturist u svom djelovanju mora svoj rad podvrgnuti određenom stupnju autocenzure kako se ne bi prešla granica dobrog ukusa.

»Slažem se da uvijek treba biti autocenzura, no ograničenja treba napraviti sam autor, a nikada netko drugi«, kaže Novak. Dodaje kako svoje karikature nikad nije crtao s namjerom da nekoga povrijedi: »To je karikatura, a ona ne treba izrugivati. To mora biti satirički humor bez nekakvih uvreda te iznošenje stavova da si ti kao autor sam protiv nečega«.

Upitali smo ga zašto je sve manje karikatura u listovima.

»Nema karikatura, sve ih je manje. Imaju ih još lokalni listovi. Znam reći u šali – ‘to nam je donijela demokracija’. Nekim je medijima lakše da na taj prostor stave reklamu jer se karikatura mora platiti. Eto, do toga je došlo«, odgovara.

Prisjeća se kako je prije puno godina radio slobodnije, a cenzuru nije primijetio.

»Bilo je kritika svega, ja nisam primijetio cenzuru. Ako je ona postojala, urednik eventualno karikaturu ne bi objavio, no meni je praktički sve bilo objavljeno«.

Ne vodi o tome evidenciju, ali procjenjuje kako mu je do danas objavljeno desetak tisuća karikatura.

No zadnje vrijeme karikatura kao da sve teže ugleda »svjetlo dana«.

»U novije vrijeme te naše demokracije dogodilo mi se da me urednik zove i kaže: ‘Znaš što, ovo ne možemo raditi, to je tema o braniteljima…’ A radilo se o karikaturi koja je baš išla braniteljima u prilog. Drugi put kaže mi urednik: ‘Nemoj ove svećenike, znaš kakva je situacija oko toga’. Onda je došao je neki novi župan pa sam dobio naputak da nije poželjno ‘dirati’ ni u župana…. Nakon toga sam prestao objavljivati u tom listu. Takvo nešto prije nisam doživio«, priča Novak.

Upitali smo ga može li se u Hrvatskoj živjeti od karikature?

»Oni koji redovito rade, a to su dva-tri karikaturista – Felix i Nik Titanik mogu preživjeti. Mi ostali svaštarimo okolo. Radimo portrete i sl. pa se to onda nekako kompenzira. Nije da se može živjeti od toga«, odgovara Novak.

Damir Novak je inače organizator Međunarodne izložbe karikature koja se održava u Čakovcu. Do sad je bilo organizirano šest ovakvih izložbi. Zadnja e bila posvećena sportu, odnosno biciklima i cikloturizmu, a u njoj su sudjelovala i djeca do 16 godina.

Boris Jagačić