“Kao ispod razine mora”

Kao ispod razine mora

Kao ispod razine mora,
Kao ispod razine kopna,
Tako hodaš po svijetu…
Kad je vani magla,
Kad je sumrak u duši
Kad se malo gradi, a puno ruši
I povlačiš se od svijeta,
Očajem zvijeri u planinski brlog,
Rutinom medvjeda za zimski san…

Kratko traje noć i odmor,
I kako je čudno kad prebrzo dolazi dan!
Otkrivaš pustinje i spilje,
Dubinu duše iz očiju,
Romantiku siromaštva i dosadu
Administracije.
Jesenji oblak skriva vrh planine obasjane
suncem.

Neven Dužević