Kako usred Zagreba usitniti 100 kuna?
Nema prometa i trgovine i kiosci na jednom frekventnom mjestu u Zagrebu u 9 sati ujutro nisu mogli promijeniti 100 kuna! Ova slika govori dovoljno o realnom životu koji se ne svodi na političke priče o do sada (u nekim glavama) nezavršenom Domovinskom ratu ili o EU milijardama koje nas čekaju
Žarko Delač
Početak je kolovoza i prema našoj dugogodišnjoj turističkoj praksi srce turističke sezone. Uz početne pesimističke prognoze ipak ovih dana prevladava optimizam i manje-više svi su odjednom zadovoljni s padom prihoda i noćenja s obzirom na svjetsku pošast širenja jedne vrste koronavirusa. Nabijen tako ljetnim emocijama i zovu godišnjeg odmora odlučio sam autobusom iz Zagreba otići na ljetovanje. Želeći pri tome platiti račun za prtljagu vozač nije imao sitnih kuna i rekoh mu da idem usitniti novčanicu u obližnji kiosk na autobusnom kolodvoru.
Uzeh, zamislite, 100 kuna kad tamo gdje se prodaju novine kaže gospođa – nema sitnog. U obližnjoj pekarnici isto, u Tobaccu na katu isto i u četvrtom pokušaju, nakon niječnog odgovora, zapitah prodavačicu zar ne smije usitniti novac. Odgovor me iznenadio jer kaže da može, ali da nema za uzvratiti. Pokušao sam još na dva mjesta i dobio sam isti odgovor! Jednostavno nema prometa i trgovine i kiosci na jednom od najfrekventnijih mjesta u gradu Zagrebu u 9 sati ujutro nisu mogli promijeniti 100 kuna! Ova slika govori dovoljno o aktualnom trenutku u kojem se nalazimo i realnom životu koji se ne svodi na političke priče o do sada u nekim glavama nezavršenom Domovinskom ratu i njegovim posljedicama ili milijardama koje nas čekaju od Europske unije.
Jesmo li postali licemjeri kako bi ubrali što veći prihod od turizma?
Gospodarstvenici su na koljenima, a osobiti sitni obrtnici i mala poduzeća koja nemaju zaliha i novčanih pričuva. I umjesto da glavna tema saborskih zastupnika i članova Vlade bude pronalaženje novih radnih mjesta i izvora financiranja, zaustavljanje demografskog sloma jer upravo je objavljeno kako je nakon 1990. godine rođeno najmanje djece ili reforma javne uprave, koja je najveći izvor korupcije i kriminala, pozornost nam odvlače za život nebitne rasprave. Naravno, i neizostavne odluke stožera civilne zaštite i prebrojavanje oboljelih od Covida -19. Nažalost, i na tom smo se području pogubili jer kao što rekoh nakon neuspješnog pokušaja usitnjavanja 100 kuna (što bi bilo tek da sam pokušao razmijeniti 1000 kuna) ipak sam se ukrcao u autobus. Ali ne uz poštivanje socijalne distance već pun autobus u kojem je, moram reći, oko 80 % putnika imalo zaštitne maske.
No kako je prema odluci stožera od svibnja na snazi još uvijek režim prema kojem se može koristiti po jedno sjedalo u svakom redu očigledno je da se prijevoznici ne pridržavaju propisanih mjera. Stoga sumnjam i da su noćni klubovi u zatvorenom prostoru na Jadranu zatvoreni ili da se provode epidemiološke mjere, a o plažama da ne i govorim jer sam se uvjerio da o distanci nitko ne vodi brigu. Jesmo li svjesno zažmirili na jedno oko i postali licemjeri kako bi trenutačno samo ubrali što veći prihod od turizma, a na jesen ćemo svi skupa to daleko skuplje platiti? Ili je u pitanju nešto drugo povezano sa zavjerom farmaceuta koji će uskoro početi prodavati cjepivo, čipiranjem ljudi i njihovim praćenjem ili raznim drugim teorijama koji neki nazivaju zavjerama?
Vrijeme će pokazati istinu, ali jedino u što sam siguran je da za promašene poteze nitko nije i neće odgovarati! Pri tome je zanimljiv slučaj poljoprivrednika koji je platio kaznu jer je izašao iz samoizolacije kako bi radio na polju, a do sada nisam čuo kako bi mu se netko ispričao ili mu barem refundirao kaznu! Možda je to ipak učinio zastupnik koji je iz samoizolacije otišao na glasovanje u Hrvatski sabor i pri tome nije bio kažnjen. Za pretpostaviti je kako se ponio kršćanski i u skladu s Isusovim riječima »neka ti ne zna desnica što čini ljevica«. Iako je to u potpunoj suprotnosti s transparentnim i javnim radom navedenog gradonačelnika.