Kako su ekološki nepovoljnije papirnate vrećice potiho zamijenile plastične

Kako su ekološki nepovoljnije papirnate vrećice potiho zamijenile plastične

(Foto: Boris Jagačić)

Vraćamo se natrag na papirnate vrećice. Koje su teže, troše više resursa, skuplje su i neprikladnije za prenošenje određenih sadržaja. Zaboravljamo sve te nedostatke samo zato jer se papir promovira i doživljava kao “ekološki”

Maja Rujnić Havstad

Plastične vrećice sve se teže mogu naći u našim trgovinama. Uglavnom su ih zamijenile papirnate. Ekološke. Biorazgradljive. Prepoznate od javnosti kao “zelene” i prihvatljive, za razliku od mrskih plastičnih.

Prednosti plastičnih vrećica naspram papirnatih već su na prvi pogled jasne. Bitno su lakše, prikladne su za pakiranje masnog i vlažnog sadržaja, zauzimaju manje prostora u prijevozu do trgovina, u trgovinama i na odlagalištima, troše manje resursa (vode i energije) za svoju proizvodnju, jeftinije su…

Povratak u prošlost

Ali plastika zagađuje okoliš, reći će prosječni potrošač. Ne zagađuje plastika okoliš, nego okoliš onečišćuju plastični proizvodi s kojima se ne postupa na pravilan način. Bez obzira na to radi li se o pojedincima ili o cjelokupnom sustavu (ne)gospodarenja otpadom.

Ali ugibaju kornjače, reći će ljubitelj životinja. Istina je, događa se da životinje ne prepoznaju razliku između plastične vrećice i hrane. No niti one ugibaju u tolikim brojevima koje prenose mediji, niti je plastična vrećica najveći neprijatelj životinjskog svijeta. To je još uvijek čovjek. Što zbog lova, što zbog ugroze okoliša u kojem žive.

Plastična vrećica je, nažalost, postala simbolom potrošačkog, “rasipničkog” društva koje ne mari za okoliš, kupuje neizmjerne količine jednokratnih proizvoda i šteti okolišu. Pritom se zaboravlja da je rasipnička kultura upravo započela zbog zdravstvenih kampanja usmjerenih na sprječavanje širenja patogena. Jednokratni proizvodi su desetljećima bili hvaljeni zbog promoviranja higijene i uštede vremena i novaca. Trgovci i potrošači prešli su s papirnate na plastičnu ambalažu jer je smanjila otpad. Plastika je bila jeftinija jer je za proizvodnju trebala manje resursa. Za prijevoz je bilo potrebno manje energije jer je bila lakša. Plastika je zauzimala manje mjesta na odlagalištima od papira, a dodatno je smanjila količinu kućnog smeća jer je dulje čuvala hranu.

Nakon nekoliko desetljeća čini se da se zaboravilo sve razloge zašto su se plastični jednokratni proizvodi, a među njima i plastična vrećica, toliko proširili u svijetu. I vraćamo se natrag na papirnate vrećice. Koje su teže, troše više resursa, skuplje su i neprikladnije za prenošenje određenih sadržaja. Zaboravljamo sve te nedostatke samo zato jer se papir promovira i doživljava kao “ekološki”. Iako to nije. Što će pokazati svaka procjena životnog ciklusa koja uspoređuje plastične i papirnate vrećice.

Jedina prednost papirnate vrećice jest – biorazgradljivost

Nažalost, prosječni potrošač (onaj koji mrzi plastične vrećice) je u hrvatskim trgovinama u prednosti – gotovo da se na prste mogu nabrojati trgovački lanci koji još nude plastične vrećice. Svi nude višekratne torbe, bilo pamučne ili plastične, no jednokratne vrećice sve su više samo papirnate. Što je posljedica vrlo loše predodžbe javnosti o plastičnim vrećicama, kao i o plastici općenito. Koju su desetljećima promovirali i gurali “zeleni”. A plastičari su šutjeli.

Jasno je, proizvođači i trgovci se prilagođavaju tržištu. Pa nude proizvode koji imaju bolji imidž u javnosti. Bez obzira što je taj imidž izgrađen na jednom jedinom svojstvu papira koje je “bolje” od plastike – biorazgradljivosti.

U trgovinama nikada ne uzimam papirnatu vrećicu. Jer ne znam što bih nakon toga s njom. Ne mogu je složiti i staviti u torbu jer zauzima previše mjesta. Ne mogu u nju stavljati kućno smeće ni biorazgradljivi otpad jer se vrećica razmoči i postane neupotrebljiva. Pokoja papirnata vrećica se može doduše upotrijebiti i nekoliko puta, ali prečesto je to samo još jednom i to neuspješno. Naime, sadržaj zbog kidanja tijela vrećice ili ručke završi na podu.

»Papirnata« PET boca

Stvarnost je neumoljiva – plastika je out, a papir i ostali materijali su in. Reklame su dobar pokazatelj – sa svih strana smo bombardirani promoviranjem proizvoda u ambalaži s manje plastike, u recikliranoj plastici ili bez plastike. Ne reklamiraju se proizvodi, nego ambalaža!

Čak i Coca-Cola kreće u testiranje nove”papirnate” boce (newatlas.com/environment/coca-cola-test-market-paper-bottle/). Koja (a to piše vrlo sitnim slovima) ima plastični čep i plastičnu podstavu od PET-a! Dakle radi se o klasičnoj PET boci (vjerojatno nešto manje mase) prevučenoj s papirom! Takvih “ekoloških” proizvoda će sasvim sigurno biti sve više. Kako će se takvi složenci reciklirati, čini se da nije bitno.

Potrošača koji odabiru plastične vrećice sve je manje. Što zbog njihove “ekološke” svijesti, što zbog tržišta koja više ne nudi plastične vrećice. Iako oni koji odaberu jednokratnu, polietilensku vrećicu zapravo čine više u borbi protiv globalnog zagrijavanja i smanjenja potrošnje prirodnih resursa od onih koji odaberu vrećicu od alternativnih materijala.

Komentiraj

*