Kako spasiti Plitvice?

Ako političari novac od ulaznica troše za sve drugo samo ne da se sačuva prirodni fenomen na kojem se temelji ljepota Plitvica, i kako su spremni da svojim nedjelovanjem dozvole da se trajno izbriše sa liste svjetske baštine ovakav biser, e onda treba biti glasan!

dr. sc. Viktor Simončič

Sjedni… Moram ti ispričati… Nekome moram… a nemam nikoga… (Nura Bazdulj-Hubijar)

Plitvice i izdaja? Što je izdaja? Kada pojedinac ima pravo nastupiti protiv vlastite države? Dilema koja me muči. Godinama gledam kakve nam štete rade. Ne pomažu upozorenja kod kuće. Pomislio sam da saveznike za izbjegavanje zajedničke štete, barem za projekte koje odobrava i financira Europska unija mogu tamo i pronaći. Pisao sam im – od komesara pa sve do predsjednika EU-a Jeana-Claudea Junkera. Odgovori uvijek isti. Sve je OK. EU je nepogrešiva i vodi računa o svemu. Njene su procedure besprijekorne. Ma čak i bolje. Što se ja miješam.

Onda sam nedavno, u razgovoru s drugim visokopozicioniranim birokratima EU-a dobio odgovor da njih baš ni ne zanimaju propusti na projektima koji su jeftiniji od 50 milijuna eura. Detaljnije analize njima tako jeftinih, a nama itekako skupih projekata su im neisplative.

A štete se gomilaju. Mogu li se propusti popraviti na kraju kada se nije željelo na početku? Mogu, ali će biti strašno skupo. Može se srušiti centar gospodarenja s otpadom na Marišćini, prodati dio opreme koja vrijedi, a dio u staro željezo. U vjetar je otišlo nekih 30 milijuna eura. Dvije trećine našeg novca je došlo iz kase Europske unije, a trećina iz naše vlastite. Novci iz naše kase su zauvijek izgubljeni, a one naše iz kase EU-a ćemo morati možda čak i vratiti. Iako su naši, ali za tu kasu vrijedi pravilo da ako su novci bačeni u vjetar, odnosno ako su potrošeni bez veze i protiv osnovne politike EU-a, onda se moraju vratiti. Čudna Europska unija!

A u projekt centra za postupanje s komunalnim otpadom Marišćina, onog s u svijetu nepostojećom tehnologijom, a i bez valjane građevinske dozvole, umreženi zadnja dva ministra i zadnje dvije ministrice okoliša, vodeći činovnici EU-a, naš Fond za zaštitu okoliša, projektantske kuće, hrpa bjelosvjetskih konzultanata, politička vrhuška Primorsko – goranske županije, gradova i općina, zajedno s njihovim odabranim poslušnicima u komunalnim društvima …. Centar (još) ne radi. Katastrofa je bila najavljena u službenim revizijama. Ujedinjena birokracija je bila jača, inzistirajući na svojoj nepogrešivosti, svjesna da za njih nema kazni i da će se sve prelomiti preko leđa građana Hrvatske i EU-a. Galamio sam, očito nedovoljno.

Osiromašeni Sisčani trebaju plaćati vodu triput više od Švicaraca

U Sisku je pred krajem izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Uređaj je (najmanje) dvostruko predimenzioniran. Vjerujem da postoji građevinska dozvola. Vjerovalo se i za Marišćinu sve do kraja. U projekt uređaja u Sisku uključena su barem zadnja dva ministra poljoprivrede, jer se kod nas voda ne smatra dijelom okoliša, dva direktora Hrvatskih voda, prošli gradonačelnik Dinko Pintarić i sadašnja gradonačelnica Siska Kristina Ikič Baniček, njihovi vrli slijepi savjetnici sada većinom u penziji, vodeći činovnici EU-a, projektantske kuće, hrpa bjelosvjetskih konzultanata, ….. I oni zajednički iznjedriše cijenu vode koju bi osiromašeni građani Siska trebali plaćati tri puta skuplje od Švicaraca!

Napisao sam trebali bi plaćati, ali neće, jer nemaju para. U ovom slučaju novac nećemo morati vratiti, jer bjelosvjetski konzultanti lako mogu dokazati kako će se u Sisku dogoditi nevjerojatan razvoj, kakao će nas uskoro biti tri puta više i kako će se eto moći prići čak i planiranoj dogradnji uređaja. Katastrofa je bila najavljena u mnogobrojnim upozorenjima. Ujedinjena birokracija je bila jača, inzistirajući na svojoj nepogrešivosti, svjesna da za njih nema kazni i da će se sve prelomiti preko leđa građana Hrvatske i EU-a. Galamio sam, očito nedovoljno.

Jedan od boljih primjera bacanja novaca u vjetar, koji spada u rubriku »vjerovali ili ne«, je uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Brckovljanima. Izgrađen, svečano otvoren i odmah, ne mogu naći da li isto tako svečano i zatvoren. Nema priključaka domaćinstava. Potrošene samo naše pare. Kada vidim koje projekte iznjedruju naši vrli, novo školovani »bolonjski inženjeri«, poduprti nestručnom birokracijom, ne bi me čudilo ako je iz projektiranja izbačena lekcija koja govori kako uređaj ima smisla samo ako je netko na njega priključen. Nisam galamio, jer priznajem nisam mogao ni u snu pomisliti da je ovako nešto moguće. Na nekoliko skupova o vodama predsjednica Hrvatskog društva za zaštitu voda iznijele je zastrašujuće podatke o promašajima kod izgradnje uređaja za pročišćavanje, tako da uređaj Brckovljani »izgradi – otvori – zatvori« ni ne spada u ono najgore.

Paprene sankcije i mogući HREXIT

Gledajući te primjere pred očima mi moguće sankcije iz EU-a. Pogledajte ponovno kako izgleda obrazloženje Suda pravde (pdf na engleskome) a radilo se o kršenju obaveza samo za nekoliko primjera: Za kontinuirano neispunjavanje obaveza milijunska kazna odmah, a onda još veća svakih 6 mjeseci, ako se »ne djelovanje« nastavi. U presudi protiv Grčke nametnuta je jednokratna novčana kazna od 10 milijuna eura, a Sud je također naredio kaznu od daljnjih 14.520.000 eura za svakih šest mjeseci nepridržavanja preuzetih obaveza.

U odvojenoj presudi protiv Italije, susjednoj je državi nametnuta paušalna kazna od 40 milijuna eura, uz ponavljajuće šestomjesečne kazne od 42,8 milijuna eura, dok se ne postigne usklađenost. To su sankcije za pojedinačno neispunjavanje obaveza, kada je većina ispunjena. Koliko iznose sankcije kada nije ispunjeno gotovo ništa i kada se novac baca u vjetar ne zna se. U EU-u još nije bilo takvog primjera. Ako bi postojala samo jednostavna veza između pojedinačnog neispunjavanja obaveza i neispunjavanja ukupnosti obaveza, onda nama sljeduju kazne takve visine da ćemo morati odustati od EU-a, ili će nas jednostavno izbaciti jer nećemo moći platiti. Mogu zamisliti neki HREXIT.

Kako nam zbog fekalija ne bi »uzeli« Plitvice galama mora biti glasnija. Zato sam se, ne poduzme li nova Vlada na jednoj od prvih sjednica nužne korake, odlučio napisati otvoreno pismo UNESCO-u i barem jednoj od vodećih udruga zaštite prirode, za WWF. Dosadašnja suradnja s njima budi optimizam da su iznad birokracije EU-a. Zamolit ću ih neka nas natjeraju da sramotu ispuštanja fekalija u rupu popravimo prihodom od ulaznica iz produženog vikenda. Radi se o privremenom rješenju, ne baš na razini apoteke, od 10 milijuna kuna, ali koje može biti i trajno.

Zbunjen nebrigom UNESCO-a

Ako od postojanja Nacionalnog parka Plitvice fekalije idu u rupu bez pročišćavanja, zašto ne bi narednih desetljeća koristili postrojenje koje smanjuje zagađenja ne baš za 100 %, ali sasvim blizu. Kasnije, kada privremeno riješimo problem, onda neka se činovnici EU-a, naša birokracija i sumnjiva struka potpomognuta bjelosvjetskim konzultantima, možda onima koji su radili na uređaju u Sisku, zaigraju izgradnjom sistema koji će koštati kao cjelokupni godišnji prihod. Naime, planira se razbijanja osjetljivog kraškog područja da se izgradi kanalizacija od svakog sela i zaseoka do nekog centralnog mjesta gdje bi se izgradio veliki, koliko veliki toliko i nepotrebni uređaj za pročišćavanje. I sve za nekih 250 milijuna kuna. Onih naših što novca iz domaće, i vjerujem i naših para iz kase EU-a.

A u kasi EU-a ima našeg novca koliko ima. Pa kada izgradimo nepotrebnu Marišćinu nema za kurikularnu reformu, pa kada se zaigramo oko uređaja za pročišćavanje otpadnih voda »à la Sisak« nema za ambulantu, most, školski obrok od 5 kuna i za prijevoz do škole. A kada ne napravimo ono što trebamo, pa ako političari novac od ulaznica troše za sve drugo samo ne da se sačuva prirodni fenomen na kojem se temelji ljepota Plitvica, i kako su spremni da svojim nedjelovanjem dozvole da se trajno izbriše sa liste svjetske baštine ovakav biser, e onda treba biti glasan! Iako, istini za volju ne vjerujem da će međunarodna obrazovana zajednica dozvoliti da svijet izgubi ovakav biser samo zbog nerada i neznanja naših političara. Siguran sam da će nam početi »zavrtati ruku« dok ne shvatimo da je uređaj za pročišćavanje otpadnih voda civilizacijska tekovine. Ne samo u državama članicama EU-a, već u većini čak i manje razvijenih država od Hrvatske. I zato ću kod Plitvica biti još glasniji. Ima li koga da mi se pridruži?

Malo sam zbunjen nebrigom UNESCO-a. Pa barem jedan od silnih prirodnjaka i bjelosvjetskih konzultanata koji posjećuju Plitvice zadnjih 50 i više godina je morao vidjeti fekalističku tragediju Plitvica. Ili smo mi tako dobri da to uspijemo sakriti pred svima ili domaća šljiva i basa zatomljuju stručnost? Preizgrađenost prostora nažalost nismo uspjeli sakriti, jer se vidi na satelitskim snimkama, pa nam prijete samo s time. Dovoljno je malo »proguglagati« i novoizgrađene kuće i apartmani se vide čak i iz sjedišta UNECSO-a. Inače se na snimkama vidi i rupa u kojoj završavaju fekalije od onih 1.3 milijuna posjetilaca, ali se nažalost ne vide fekalije. Satelit nema niti senzore za njihov »miomiris«. Ne bi me začudilo da poučeni iskustvom Plitvica, slijedeći napor birokracije EU-a bude usmjeren na projekt ugradnje senzore za mirise na satelite. Nekako s lakoćom znaju prepoznati prave potrebe.