Kako razraditi kriterije vrednovanja tehnike 2.0?

Kako razraditi kriterije vrednovanja tehnike 2.0?

Postavljaju se novi ciljevi i traže nove vrijednosti. Ekologistički pokreti potakli su odbojnost prema tehnici. Traži se pridržavanje određenih etičkih normi. Sve brojnije je pučanstvo koje želi sudjelovati u odlukama vezanim uz tehniku

Misli globalno, djeluj lokalno!

Misli globalno, otpuštaj lokalno („zeleni“, 1996.).

prof. emer. Igor Čatić

Rad u nastajanju, mora uzeti u obzir trenutnu situaciju. Slijedeći strane modele, uvjeravalo se hrvatsku javnost: osnovna grana od koje će Hrvatska živjeti je turizam. Pitanje, koji će biti udio te grane u predviđenom padu DBP-a od 9 posto? Sada nas ti isti uvjeravaju, trebamo poljoprivredu i reindustrijalizaciju. Oni su ponovno najglasniji i njih se stalno ispituje u javnosti, što poslije pandemije?

Treba jasno kazati. Oni vrlo slabo razumiju temeljnu misao. Uzroci klimatskih promjena su Priroda i materijalna kultura. Nositelji stvaranja materijalne kulture su u prvom redu biotehničari i tehničari, stvaratelji živih i neživih artefakata. No i svi umjetnici koji stvaraju materijalnu umjetnost. Gdje su o tome glasovi Tehničkog razreda HAZU, Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i posebno Hrvatskog inženjerskog saveza, kao i nekih udruženja. Čini se da tipično „hrvatski šute“, kako je to naglasio u svom predgovoru urednik knjige „Tehnika – zaštita okoliša i zdravlja“ (Graphis, 2008.).

Prateći izjave političara, sve će opet početi od nadogradnje, ekonomije kao dijela društvenih znanosti. Postoji niz tehničara koji shvaćaju da su oni, kao proizvođači tvorevina odgovorni za antropogene promjene. No oni svojim znanjem omogućuju sve što je potrebno ljudskom rodu, od najjednostavnijih artefakata, poput slamki za medicinske svrhe, do digitalne transformacije. Koja je samo moguća zahvaljujući onima koji znaju stvoriti energiju i potrebna materijalna dobra. Od računala do potrebnih stupova, kabela i najtanjih žičica te građevinskih objekata.

Pritom je pravo svih koji se bave društveno-humanističkim područjima da propituju je li društveno i humanistički ispravno pretvoriti u djelo sve ono što je tehnički moguće. No tehničare nitko ništa ne pita. Nemaju ni svojih medija.

I sada upadnica. Prenosi se prema dostupnom tekstu na portalu vodećeg hrvatskog dnevnika 13. travnja. „ Apel 500 znanstvenika: Počnite stvarati održivo i pravedno društvo u EU. Ekonomisti, sociolozi i pravnici okupljeni u inicijativu EuroMemo traže da EU promijeni načine proizvodnje i korištenja energije, transporta i hrane te znatno smanji emisije ugljika. Od EU traže i da se oprosti od neoliberalne recepture“. U redu, pretpostavlja se, potpisnici su barem srednji društveni sloj. Pitanje, znate li koliko puta trebate više vode ako je vaša odjeća pamučna, a ne od plastike (danas su vlakna više od 65 % plastična)? Podijelite 20.000 litara vode koju trebate za proizvesti 1 kg pamuka. Za 1 kg plastike treba 180 L, samo 111 puta manje. Zbog uzgajanja pamuka isušilo se Aralsko jezero. Vode je sve manje. Hrvatskoj prijete požari, jer je primjerice u Dalmaciji količina oborina samo 25 % prosjeka za ovo godišnje doba.

Ideja o konceptu Vrednovanje tehnike 2.0?

Devedesete godine donijele su niz suštinskih promjena u svakodnevicu. Teme su informatizacija i komunikacijska revolucija (danas digitalna transformacija), globalizacija, vitka proizvodnja, zaštita okoliša, održivi razvoj, trajniji i univerzalniji proizvodi, itd. Postavljaju se novi ciljevi i traže nove vrijednosti. Ekologistički pokreti potakli su odbojnost prema tehnici. Traži se pridržavanje određenih etičkih normi. Sve brojnije je pučanstvo koje želi sudjelovati u odlukama vezanim uz tehniku.

»Jedno važno područje djelovanja postalo je već osamdesetih godina vrednovanje tehnike. To je područje uobličeno u Smjernici VDI 3780 Vrednovanje tehnike, pojmovi i osnove (Technikbewertung, Begriffe und Grundlagen, engl. Technology assessment), objavljenoj u ožujku 1991. Danas se smatra da više se ne postavlja pitanje vrednovati tehniku, već kako najprimjerenije razraditi kriterije vrednovanja.« To uvodni dio iz teksta „Tehniku treba vrednovati“ iz navedene knjige „Tehnika …“.

Katedra za preradu polimera Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu tim se područjem počela se baviti 1986. Započelo se razmatranjem kriterija razvoja plastičnih i gumenih proizvoda, pri čemu je polazište bilo izvorna definicija tehnologije J. Beckmanna (1777.) Danas se ti kriteriji sažimaju u rečenici. „Svaku ljudsku djelatnost treba vrednovati s motrišta tehničnosti, društvenosti i humanističnost“. Valja naglasiti tehnikom se ne može samo upravljati, već da su potrebne i regulacijske mjere, zajedničkog naziva vođenje tehnike. U nastavku će se koristiti važna spoznaja. Postoji trojedinstvo informacije, energije i tehnike s odgovarajućim tehnikama: informatikom, energetikom i materijalikom („Filozofska istraživanja“, 2019.).

Tijekom vremena otpad se nametnuo kao globalni problem. Treba naglasiti, kada se razmatra otpad, mora se govoriti o otpadnom proizvodu kojeg treba oporabiti s minimalnim neoporabljenim preostatkom. Nažalost, diljem svijeta se kao otpad navodi vrsta materijala. Primjer, problem je plastika umjesto tek desetak plastičnih proizvoda. U doba pandemije koronavirusa dokazana je nezamjenjivost jednokratnih plastičnih proizvoda za potrebe zdravstvenih radnika.

U proteklih tridesetak godina zbile su se bitne promjene. Godine 1987. započela je prva revolucionarna promjena u proizvodnji. To je aditivna proizvodnja (AP) koja je slengovski poznata pod nazivom 3D printanje. Zašto nije barem 3D tiskanje ili 3D ispis (postoji rješenje iz 1995.)?

S pomoću AD moguće je određene proizvode načiniti u kraće vrijeme u dovoljno velikim serijama. Primjer je izrada vizira za potrebe medicinskog osoblja. Posebno je postala važna primjena AM u medicini. No danas je moguće aditivno proizvesti i kuće. Uveden je koncept, a nikako revolucija, Industrija 4.0. Hrvatski su znanstvenici na ove prostore uveli i pojam Industrija 5.0. Imaju i podršku u tim promišljanjima i danskog proizvođača suradničkih robota, kobota. Razlika je između navedenih koncepata, što u Industriji 4.0 rade programirani i ograđeni roboti, a u Industriji 5.0 koboti.

Digitalna transformacija u industriji traži mnogobrojne senzore i pojačanu automatizaciju te mnoge nove organizacijske oblike. Radi boljeg razumijevanja cjelokupnog problema, potrebno je ukratko opisati razvoj proizvoda.

Od ideje do proizvoda

Stvar, materijalnu tvorevinu može izumiti ili inovirati svako ljudsko biće. Da bi se to moglo plasirati na tržište obvezno treba načiniti provjere u okviru koncepta vrednovanja tehnike. Međutim i najbrižljivijim provjerama može se dogoditi neočekivana interakcija tijekom uporabe. Primjer, betonske konstrukcije ojačane čeličnim šipkama. Bilo bi zanimljivo izračunati koliko je to rješenje, zbog korozije šipki u okolišu, tijekom relativno kratkog vremena, koštalo investitore. Stoga se danas sve češće ojačala traže među organskim ili anorganskim polimerima.

U marketingaškom konceptu ZIM-a (zelenog ispiranja mozga) pojavili su se nazivi nula otpada ili nula tragova stakleničkih plinova (nikako otisaka). Isto se teži nultom otpadu tijekom proizvodnje. To je teorijski nemoguće, ali je kao skraćenica prihvatljiva za većinu pučanstva. Stoga će se razmotriti i koncept nazvan u engleskom X Rs. No, najprije poveznica između vrednovanog proizvoda i dojma kojeg ostavlja na kupca. To je potreba da i proizvođači promisle (e. rethink) je li njegov proizvod primjeren vremenu sve većeg broja stanovnika i sve oskudnijih izvora. O tome ovisi uspješan odnos s kupcem koji, objektivno „ispranog mozga“, postavlja sebi i okolini, sve veći broj, ali ne uvijek opravdanih pitanja. Koja su najopširnije postavljana u konceptu 12 R’s.

Na temelju tih primjedbi u tom inače do sada najopsežnijem konceptu, trajno raste pritisak najrazličitijih organizacija ZIM-a na čitava tehnička područja. Pritom se koriste i nepunoljetna djeca. Dio tih primjedbi je opravdan i tražit će od tehnike nova promišljanja o pojedinim rješenjima. U konceptu X R’s na engleskom jeziku sve pojave započinju s Re-, poput reduce, reuse ili recycle. Stoga je odlučeno da se vrednovanje tehnike proširi s X R’s konceptom. Dva postojeća koncepta se ovom zgodom ujedinjuju u novostvoreni koncept „Vrednovanje tehnike 2.0“.

U sljedećem nastavku težište će biti na kriterijima vrednovanja tehnike prema Smjernici VDI 3780 i 12 R’s.

– Nastavlja se