Kako je nerješiv pravopisni problem u Hrvata – postao prošlost

Kako je nerješiv pravopisni problem u Hrvata – postao prošlost

Svi smo svjesni najezde stranih riječi, a navlastito anglizama koji nas svakodnevno zapljuskuju, a većina drži da je važno tomu se oduprijeti. Pitanje kako to izvesti iz više je razloga jedno od ključnih pitanja. Sustavno, to ponajprije.

Razgovarao: Boris Jagačić

Fotografije: Nenad Dugi, Biljana Gaurina / Cropix

Dugo smo čekali jedinstveni hrvatski pravopis te ga napokon i dočekali. Premda je, kao i sa svakom velikim novim projektom, oko njega bilo dosta polemike, možemo zaključiti da su ljudi iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) napravili sjajan posao te uvelike uspjeli pomiriti dosadašnje pravopisne ‘škole’. K tome, pravopis je na internetskoj stranici http://pravopis.hr/ postao dostupan svima, bez naknade, a u pripremi je i tiskano izdanje koje bi se uskoro trebalo naći na policama knjižara.  Ravnatelj IHJJ-a, Željko Jozić rekao nam je kako mu je želja da cijena „papirnatog izdanja“ pravopisa bude prihvatljiva kako bi pravopis i kao knjiga dospio do što većeg broja čitatelja.

„Bilo je onih koji su smatrali da smo nekim dvostrukostima trebali zamijeniti mjesta (preporučiti jedno, a dopustiti drugo), a bilo je i onih koji su prije nekoliko mjeseci govorili da nam je pristup loš, da bi danas rekli kako je zapravo naše rješenje salomonsko jer smo uspjeli smiriti uzavrele pravopisne strasti i ‘spustiti loptu’ tako da je nekadašnji praktički gotovo nerješiv pravopisni problem u Hrvata – postao prošlost

Kako ste u Institutu došli na ideju o izradi novog pravopisa. Što vas je ponukalo na to?

Ideja o pisanju pravopisa stara je u Institutu više od desetljeća, ali je nedostajalo volje i hrabrosti da se Institut upusti u taj vrlo zahtjevan projekt. Dolaskom na čelo Instituta u svibnju prošle godine, odlučio sam da Institut preuzme tu odgovornost na sebe i da ovome društvu dade ono što mu je tako potrebno: jedinstveni pravopis.

Možemo li konstatirati da je ovo prvi pravopis hrvatskoga jezika koji je izradila institucija, a ne skupina pojedinaca ili pojedinac?

Možemo. Riječ je doista o prvom pravopisu hrvatskoga jezika koji je izradila institucija, i to institucija kojoj je temeljna djelatnost proučavanje hrvatskoga jezika i jezikoslovlja. I dosad su pravopisi nastajali ‘pod krovom’ neke institucije, ali iza našeg pravopisa stoje svi znanstvenici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ustanove stare 65 godina, koja je zaslužna za mnoga neprijeporno važna djela hrvatskoga jezikoslovlja: dio Akademijina rječnika, Etimologijski rječnik, Leksik prezimena, jezični savjetnici, gramatike hrvatskoga jezika, školski rječnici hrvatskoga jezika, pretisci važnih povijesnih jezikoslovnih ostvarenja itd.

Željko Jozić (foto: Biljana Gaurina / Cropix)

Željko Jozić (foto: Biljana Gaurina / Cropix)

Po čemu je ovaj pravopis drugačiji od dosadašnjih?

Ovaj pravopis ima mnogo dodirnih točaka s dosadašnjim pravopisima, ali i mnogo posebnosti, i to na svim razinama. Osim što je djelo tolikog broja znanstvenika (14!) jedne znanstvene ustanove, on je rezultat suradnje, odnosno dogovora autora pravopisa i zainteresirane struke i svih govornika hrvatskoga jezika, što je ostvareno jednomjesečnom javnom raspravom. Budući da je pravopis po svojoj koncepciji stvar dogovora, ovdje smo ušli u samu bit stvari. Zatim mu je posebnost i želja da pomiri dosadašnje pravopisne ‘škole’ i pokuša ih objediniti, što smo postigli prihvaćanjem i spajanjem dvaju pravopisnih rješenja (primjerice, neću i ne ću), ali uz normativnu hijerarhizaciju, odnosno, jedno smo preporučili, drugo dopustili. Tu je i vrlo važan dio javne dostupnosti našega pravopisa bez ikakve naknade na internetskim stranicama pravopis.hr, čime smo željeli radikalno promijeniti gledište velike većine govornika hrvatskoga jezika, koji su (najvjerojatnije i s pravom) razlog toj pravopisnoj zbrci najčešće nalazili u financijskoj koristi. Samo još jednu važnu činjenicu vezanu uz naš pravopis htio bih istaknuti: na koricama tiskanoga izdanja našeg pravopisa neće biti imena autora.

Mnogo je pozitivnih reakcija izazvala činjenica što je dostupan na mreži svima, bez naknade. Ali takav je i projekt Hrvatskog jezičnog portala koji je nastao kao zajednički projekta Novog Libera i Srca…

Pozdravljamo svaki projekt koji služi na dobrobit govornicima hrvatskoga jezika. Hrvatski jezični portal zaslužuje pohvale zbog dostupnosti, ali ipak je riječ o rječniku, a ne o pravopisu.

Koliko imate dnevnih posjeta na stranici pravopis.hr?

Broj posjeta varira, ali nikad ne pada ispod 1000 novih korisnika, a u ova tri mjeseca dostupnosti imamo gotovo 120.000 korisnika!

Na pravopis se dosad uglavnom gledalo kao na jezični „propis“ u skladu s kojim se treba izražavati, po logici da ima što manje varijanti kako se nešto ispravno piše. Vi tolerirate različito pisanje nekih pojmova (npr. ne ću i neću, zadaci i zadatci, sport i šport itd.) što čovjeku omogućava usvajanje vlastitog stila. Jeste li naišli na kritike zbog toga kod pravopisnih „čistunaca“?

Bilo je raznih kritika: od onih koji su smatrali da nam dvostrukosti (iako hijerarhizirane) uopće ne trebaju pa do onih da ih je trebalo biti više. Bilo je onih koji su smatrali da smo nekim dvostrukostima trebali zamijeniti mjesta (preporučiti jedno, a dopustiti drugo), a bilo je i onih koji su prije nekoliko mjeseci govorili da nam je pristup loš, da bi danas rekli kako je zapravo naše rješenje salomonsko jer smo uspjeli smiriti uzavrele pravopisne strasti i ‘spustiti loptu’ tako da je nekadašnji praktički gotovo nerješiv pravopisni problem u Hrvata – postao prošlost.

Iz Matice hrvatske moglo se svojedobno čuti kako je pravopis IHJJ-a „po svojem opsegu, iscrpnosti … objašnjenjima … znatno ispod razine bilo kojeg od postojećih pravopisnih priručnika“. Kako to komentirate?

Izjava Matice hrvatske koju navodite stara je pet mjeseci, dakle, nastala je u tijeku javne rasprave o našem pravopisu 7. svibnja. Uredništvo našega pravopisa pravodobno je odgovorilo na tu izjavu, u kojoj smo izjavili da se ne slažemo s njihovom ocjenom. Čini mi se bespredmetnim danas izvlačiti iz konteksta tu njihovu izjavu i komentirati ju.

pravopis_hr

Izašli ste ususret Glasu Koncila usvojivši njihov prijedlog o načinu pisanja Crkve (Katolička Crkva), no koliko će trebati da jedan takav primjer zaživi u praksi?

Brže nego što sam mislio. Primjerice, Glas Koncila je odmah nakon objave pravopisa prihvatio to naše pravopisno pravilo, a slijede ga i drugi portali i tiskovine. Kažu da nekim (pogotovo novim) pravopisnim pravilima treba kadšto i više godina da zažive. Čini mi se da mi nećemo morati čekati toliko.

Zemlja smo s malo stanovnika i u naš se jezik stalno uvlače tuđice, posebice anglizmi koje sa sobom vuče informatička tehnologija. Kako se tome oduprijeti, a da pritom izbjegnemo neprikladne zamjenske termine koji izazivaju podsmijeh i djeluju kao da ih je netko smislio preko noći?

Pitanje je vrlo kompleksno. Svi smo svjesni najezde stranih riječi, a navlastito anglizama koji nas svakodnevno zapljuskuju, a većina drži da je važno tomu se oduprijeti. Pitanje kako to izvesti iz više je razloga jedno od ključnih pitanja. Sustavno, to ponajprije. S mjerom, da se izbjegne podsmijeh o kojem govorite. Potrebno je pronaći dobru ravnotežu tih dvaju pravila i siguran sam da smo na dobrom putu.

U pravopisnom rječniku trenutačno ima 35.000 pojmova i u njega ste uvrstili samo riječi s kojima je povezan nekakav pravopisni problem. Hoće li se rječnik još proširiti, kao i pojmovnik? Možemo li očekivati bogatije definicije riječi?

Internet kao medij dopušta proširenje rječničkoga i pojmovničkoga dijela i to će se sigurno dogoditi, i to vrlo skoro. Isto je i s ‘podebljavanjem’ definicija riječi. Iskreno želimo da korisnici pravopisu budu još zadovoljniji njime.

Najavili ste da ćete u Pravopis uvrstiti Brailleovo te jednoručno i dvoručno znakovno pismo…

Od 27. lipnja, dakle, od dana objave na internetu uvrštena su i ta dva pisma u naš pravopis, a bit će i u tiskanome izdanju jer želimo da i na taj način podignemo svijest svih govornika hrvatskoga jezika o ravnopravnosti svih bez obzira na fizička ograničenja. Mislimo da je jako važno da školska djeca koja nemaju problema s vidom i sluhom budu svjesna da ima onih koji se služe istim jezikom, ali jezikom kojemu treba neko drugo pismo da bi ga pročitali ili ‘čuli’. Mi smo uvrštavajući brajicu i znakovno pismo obuhvatili doista sve govornike hrvatskoga jezika pa smo eto i po tome jedinstveni, a meni osobno to je najljepši dio našeg projekta pisanja jedinstvenoga i sveobuhvatnoga pravopisa.

Negdje za ovo vrijeme bio je predviđen izlazak tiskanog izdanja rječnika. Tko će biti izdavač? Koliko će koštati tiskano izdanje i koliko će imati stranica?

Anic_CD

Enkriptiran Anićev rječnik (Foto: Boris Jagačić)

Izdavač tiskanoga pravopisa bit će Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Knjiga će imati 500-tinjak stranica (trenutačno se grafički oblikuje), a cijenu još nismo odredili jer ne znamo sve parametre koji su nam za to potrebni. No, želja nam je da mu cijena bude prihvatljiva kako bi i kao knjiga, a ne samo kao internetsko izdanje, mogao dospjeti do što više čitatelja.

Može li rječnik hrvatskoga jezika, po vašem mišljenju, biti predmetom autorskog prava, s obzirom da se radi o riječima hrvatskog jezika?

Riječi hrvatskoga jezika ne mogu biti predmetom autorskoga prava, ali rječnik je sustavna obrada tih riječi, a to već može. No, može se načiniti i rječnik hrvatskoga jezika koji će biti javno dostupan bez ikakvih ograničenja. Naravno da može…

 

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t