Kako je nastao Zagi
(Foto: Boris Jagačić)
Već poslije prve jače kiše plava je vjeverica opet postala obična, smeđa, a ona plava zauvijek je postala stanovnica Zagreba
Stvarno je teško povjerovati da može postojati vjeverica koja voli, naravno, uz lješnjake i orahe i slikarstvo!
Ali kad se rodiš i živiš u duplji drveta s pogledom na slikarski atelje, onda to i nije tako nevjerojatno!
Pogotovo ako je to atelje slikara koji u glavi i rukama skriva crtiće i uz bezbroj malih sličica ih otkriva!
A baš je takav slikar u Zagrebu na početku Tuškanca odmah uz samu šumu imao atelje, i to još s pogledom na drvo u kojem je živjela vjeverica!
Sate i sate znala je zavirivati kroz prozor ateljea i nije se mogla načuditi kako na bijelom papiru pod slikarevom rukom nastaju razne životinje, čudnovate šume, cijeli gradovi i mnogo, mnogo najrazličitijih ljudi!
I jednom kad je slikar izašao, a zaboravio je zatvoriti prozor, naš vjeverić odluči poslati slikić!
Više nego spretan kad treba skakati s grane na granu, s drva na drvo, nespretan u ateljeu, nesuđeni slikar bućne u posudu s plavom bojom. Ne samo da se cijeli zaplavio, nego se i dobro uplašio! A uz to su se čuli koraci slikara koji se vraćao u atelje. I plava i uplašena vjeverica na putu do prozora još repom upadne prvo u žutu, pa u crnu i crvenu boju, a kako je već bila plava, žuta je izazvala i zelenu!
Kad je slikar otvorio vrata svoga ateljea, prvo je vidio šareni rep, a onda i cijelu plavu vjevericu!
– Super! – viknuo je presretan i odmah počeo slikati malog posjetioca svog ateljea.
– Skidam samom sebi šešir za tako dobru ideju! – poklonio se plavoj vjeverici na papiru i dodao:
– Skidam ga sebi, a njoj ga stavljam! –
Kad je drugi dan vjeverica bojažljivo zavirila kroz prozor ateljea, vidjela je naslikanu neku čudnu životinjicu koja je bila strašno nalik vjeverici, ali bila je plava s pola dúge na repu i svakog je pozdravljala sa šestinskim šeširićem!
Naravno, ona sebe nije vidjela i nije imala pojma da je baš ona bila slikarev model!
Već poslije prve jače kiše plava je vjeverica opet postala obična, smeđa, a ona plava zauvijek je postala stanovnica Zagreba.
(Pripremio: B. Jagačić / Izvor: Zbornik »Knjiga radosti«, sv. 1, Naša djeca, Zagreb 1991.)