Kada ćemo shvatiti štetnost razaranja obitelji?

Kada ćemo shvatiti štetnost razaranja obitelji?

Ne možemo očekivati kvalitativne pomake u društvenoj zbilji u kojoj će centri za socijalnu skrb biti jedina brana u zaštiti obiteljskog života i temeljne ljudske zajednice

Žarko Delač

Nedavni događaji poput trostrukog ubojstva na ulici u Splitu ili pokušaj ubojstva vatrenim oružjem iz vozila u pokretu u Zagrebu pokazuje kako raste spirala nasilja. Sve je više kriminala, razbojstava, ucjena i sličnih kaznenih djela koja nedvojbeno pokazuju kako su ljudi sve više ovisni o materijalnom bogatstvu i lakoj zaradi. Pri tome nismo iznimka u odnosu na ostale europske države, uz napomenu da su brojni tajkuni i veleposjednici koji su nam susjedi i dobro ih poznajemo zahvaljujući prilagođenim im zakonima odjednom zgrnuli ogromno bogatstvo.

Gledajući takve primjere pojedinci ih žele kopirati i slijediti, ali vremena »legalne pljačke« i privatizacije su prošla i ne preostaje im ništa drugo već korištenje mafijaških metoda. No s druge strane sigurno se može ustanoviti činjenica da su akteri ovakvih i sličnih događanja u velikoj mjeri odgajani u problematičnim i nesređenim obiteljima. Stoga se opravdano svi možemo zapitati što činimo da zaštitimo obitelj i odgajamo djecu kako bi stali na pravi put. Tome zasigurno ne pridonosi rad nedjeljama, emancipirane žene koje više brinu o poslovnim karijerama, udaljavanje od crkvenog nauka koji o tim temama progovara na humani i ljudski način.

U tom kontekstu možemo navesti i slobodu koja se iz pojedinih krugova traži za ubijanje nerođene djece, kao i nastojanja da u politici sudjeluje jednak broj žena i muškaraca. Sve se to nastoji prikazati kao napredne i liberalne ideje, a suprotne su nazadne i tradicionalne. I onda se čudimo što djeca prepuštena sama sebi i kada su škole potpuno izgubile odgojnu komponentu izabiru put nasilja, raznih oblika ovisnosti, fizičkih obračuna ili ubojstava bez imalo grižnje savjesti. O tom problemu i pristupu rješavanja problema u zajednici vrlo rijetko smo čuli rasprave ili su uvršteni u političke programe.

Neki više brinu o kućnim ljubimcima i osobnoj njezi nego o vlastitoj djeci

I tako dok sijemo ono što požanjemo ulagat ćemo znatna sredstva u održavanje mira i reda, plaćati psihijatrijska vještačenja, nabijati sudske troškove i angažirati privatne detektive umjesto da se posvetimo jačanju obiteljskih veza i majčinom odgoju djece. Jer majku nitko ne može nadomjestiti, što je osobito vidljivo u životinjskom svijetu i instinktu kako se bore za opstanak svojih mladunaca. S druge strane, u ljudskoj zajednici sve manji broj majki svjedoči da je svijest o materijalnom bogatstvu i lagodnijem životu prevladao nad potrebom za očuvanjem ljudske vrste. Pri tome nije važno što vrlo brzo neće imati tko raditi za mirovine budućih umirovljenika, o njima se brinuti ili im podariti nasljednike.

Neshvatljivo je da pojedinci više vode brigu o kućnim ljubimcima i troše sline novce na pedikure, njegu dlake i opremu za njihovo šetanje nego o vlastitoj djeci, ako je uopće imaju. Ova surova realnost uz zaštitu okoliša i očuvanje prirodnih bogatstava sigurno treba biti na vrhu liste prioriteta i radnih aktivnosti onih koji o tome odlučuju.

Nažalost, i posljednji nedavno održani izbori za predsjednika republike Hrvatske nisu potaknuli ovakve rasprave i teme, pa ih nije bilo niti u izbornim programima. Dapače, pojedini od kandidata nisu niti imali programe jer se rasprava vodila uglavnom o prošlosti, medijskim gafovima ili ideološkim stavovima. Stoga dok je takva situacija ne možemo očekivati kvalitativne pomake u društvenoj zbilji u kojoj će centri za socijalnu skrb biti jedina brana u zaštiti obiteljskog života i temeljne ljudske zajednice. Pri tome treba podsjetiti kako su i oni često izloženi agresivnom i neprimjerenom ponašanju korisnika koji ne prezaju čak niti od ubojstava.

Komentiraj

*