Kad te ljubav zove

Kad te ljubav zove

Danas je dan kad se na poseban način prisjećamo ljubavi i kada se njoj, kao i onima koje volimo, pridodaje pažnja na najnježnije i osobne načine. U turbulentnom vremenu u kojem vlada individualizam na uštrb individualnosti, sve je relativizirano i potrošno. Uslijed sveprisutnog materijalizma i konzumenizma, na sve je nalijepljena cijena, međutim kao da je sve, ili podosta toga, zapravo izgubilo svoju pravu vrijednost.

Zato je dobro, dapače i potrebno, udubiti se u riječi velikog libanonskog pjesnika i umjetnika Khalila Gibrana koji O LJUBAVI progovara ovako:

„Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima
može raniti.
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove
kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i
razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i
potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam
najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok
prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da
postanete sveti kruh za Božji sveti pir.
Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste
doznali tajne svojega srca i da biste po tome znanju
postali komadić srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo
ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da
odete s gumna ljubavi,
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati,
ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne
svim svojim suzama,
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa
osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite, ne valja da kažete: »Bog mi je u
srcu«, nego radije: »Ja sam u Božjem srcu.«
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi,
jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja
vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim
da se sama ispuni.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja,
neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji
pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za
još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni
zanos;
Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i
s pjesmom zahvalnicom na usnama.“

Na njih se jednostavno lijepe misli perzijskog pjesnika Shamsa Tabrizija koje govore: „Život bez ljubavi je promašaj. Trebam li tragati za duhovnom ljubavlju ili materijalnom ili fizičkom? Ne postavljajte ovo pitanje. Rasuđivanje radi rasuđivanja. Ljubavi nije potrebno ime, kategorija ili definicija. Ljubav je sam svijet. Ili ste unutra, u centru… ili ste vani, puni čežnje.“

Izričaj ljubavi prekrasno nadopunjuju i stihovi predragog pjesnika Damira Žubčića kazujući:

Potreba

volim te

svi ostali trenuci

bespotrebni su

oni samo učvršćuju

veliki smjerokaz

kamo treba ići

Takozvani Apostol ljubavi – Ivan i jedna od njegovih Poslanica ljubavi pak govore: „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.“ (1. Ivanova poslanica 4:16)

Njegujte ljubav i nikad ikad ne zaboravite pokazati ljubljenima koliko Vam je stalo jer „Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti.“ (Pjesma nad pjesmama 8:7)

Saša Zavrtnik, dr.med.vet., M.Th.

Komentiraj

*