“Jutra”

Jutra

Sumorna siva jutra,
Žamor se čuje ko jeka
I sve je nekako isto, besmislu nema lijeka.

Konobar šeta u žurbi i korak njegov teče,
Prolaze sati, minuti – odlazi još jedno veče…

Kupe se prazne čaše,
Teška su jutra neka,
Opet me osjećaj guši,
Besmislu nema lijeka.

Snježana Kratz