Junckerizam, euronacizam i/li eurokomunizam

Postupno postaje sve jasnije o čemu se radi, a Junckerov govor sada već jasno daje do znanja da se radi upravo o tome o čemu se dugo šutjelo, što se skrivalo od javnosti, a to je EU kao Sjedinjene Države Europe s jednom Vladom, monetom, politikom i jedinstvenim zakonima i propisima, kojih se bezuvjetno svi moraju pridržavati

Laslo Torma

Govor Predsjednika Europske komisije od 2014., Jean-Claude Junckera, uEuropskom parlamentu dana 12. rujna 2018., je bio znakovit iz više razloga, od koji bi neki mogli, točnije trebali biti nešto o čemu bi naša “elitna” politika morala ozbiljno raznisliti, budući da na oltar domovini nije položeno na tisuće života naših branitelja da bi izboreni hrvatski nacionalni suverenitet predali u ruke EU junckerističko/euronacističko/eurokomunsitičkoj politici.

Ako netko misli da je ova karakterizacija EU politike pogrešna ili pretjerano negativistička, neka se zamisli nad slijedećim stvarima koje je Juncker izrekao, a koje se svode na slijedeće:

– “EU treba biti politička zajednica sa vlastitim suverenitetom, da bi mogla biti neki značajniji činbenik u svjetskim zbivanjima. Ali EU suverenitet nije iznad nacionalnih suvereniteta, nego proizlazi iz nacionalnih suvereniteta”! Pri tome je posebno naglasio da se pri vođenju EU vanjske

politike zahtijeva apsolutna suglasnost odnosno podudarnost svih članica EU u vođenju vanjskih politika.

– “EU se treba proširiti na sve europske zemlje koje još nisu članice EU, jer ako ih se ne uključi u EU onda će doći pod utjecaj nekih drugih”.

– “EU treba postati snažna monetarna i gospodarska unija”.

– “EU se treba ubuduće fokusirati na Afriku kao kontinent gdje njen utjecaj nije dovoljno veliki i povećati svoj gospodarski utjecaj na tom kontinentu”.

– Juncker je inicirao da Europska komisija donese zaključak da se EU parlamentu predlaže kažnjavanje Mađarske oduzimanjem prava glasovanja u EU institucijama, radi politiku koju vodi mađarska vlada!

Ako sve to složimo u jedan smisleni mozaik, slika koja se dobiva veoma sliči na početne obrise političke doktrine koje su kasnije zavladale svojevremeno u nacističkoj Njemačkoj i staljinističkoj Rusiji. U čemu su te sličnosti, o kojima bi naša “elitna” politika trebala dobro razmisliti? NSDAP je u Njemačkoj izrastao u vodeću političku snagu na floskuli da je njemački narod zakinut nepravednim mirovnim sporazumom i onemogućen u gospodarskom razvoju, obećavajući Nijemcima sigurnost i bolji život, uz uvjet da budu jedinstveni pod egidom “Ein Volk, ein Reich, ein Führer”! Što je kasnije bilo mislim da svi znamo.

Komunistička partija SSSR-a je u Rusiji zavladala pod egidom “Proleteri svih zemalja ujedinite se”! Što je kasnije bilo također mislim da svi znamo.

EU je nastala na javno proklamiranoj ideji o zajedničkom europskom tržištu i efikasnoj gospodarskoj suradnji, dok se energično odbijala svaka misao da se zapravo radi o ideji Sjedinjenih Država Europe, koja je bila ideja “oca EU-a”, a koju su brižno skrivali od javnosti.

No postupno postaje sve jasnije o čemu se radi, a Junckerov govor sada već jasno daje do znanja da se radi upravo o tome o čemu se dugo šutjelo, što se skrivalo od javnosti, a to je EU kao Sjedinjene Države Europe s jednom Vladom, jednom monetom, jednom politikom i jedinstvenim zakonima i propisima, kojih se bezuvjetno svi moraju pridržavati. Juncker je u svom govoru jasno naglasio kuda EU treba dalje ići i kako se države članice trebaju ponašati. Jasno je rekao da države članice dio svog suvereniteta moraju delegirati na EU i da je “slušanje” gazde EU-a osnovni uvjet opstanka jake EU.

Zabrane, direktive, kvote…

Neovisno od toga jesam li preoštro okarakterizirao Junckerov govor, činjenica je da su sličnosti očigledne između Junckerovih ideja i ideja u dva spomenuta sustava jednoumnosti, što zapravo zagovara Juncker. Za ovih pet godina EU članstva Hrvatskoj su nametnute tolike direktive,

zabrane i “stečevina” EU-a, koliko joj nije nametnula ni bivša Juga. Sjetimo se samo zabrane izvoza mandarina u Rusiju dok su Nijemci sve u šesnaest izvozili svoju industrijsku robu u Rusiju. Zabrane da naši prijevoznici koju posluju na EU teritoriju plaće svojih djelatnika određuju sami. Zabrane da svoju proizvodnju štitimo od uvoza po dampiškim cijenama. Zabrane da jamstvima ili nekim drugim načinima pomažemo neke svoje gospodarske grane da budu konkurentne u izvozu. Zabrane (pod prijetnjom sankcija) da donosimo bilo kakve zakone, uredbe ili propise, koji bi smetali nekim EU članicama u trgovini sa Hrvatskom, nametanje kvota za obvezatni prijem imigranata, nametanje Istanbulske konvencije kojim je Hrvatska prihvatila obvezu propagirati i uvoditi čak u školski sustav LBGT ideologiju/filozofiju, zabrane sklapanja bilo kakvih sporazuma ili ugovora sa zemljama izvan EU-a, ako oni “štete” nekoj EU zemlji, mada su za Hrvatsku korisni, itd… itd. I još sijaset obveze kakve Hrvatska nikada nije imala i radi kojih je praktično izgubila veliki dio svoga državnog suvereniteta.

Neki inozemni komentatori čak su razmišljali o tome da je jedan od uzroka Brexita, odbijanje Velike Britanije da postane dio nečega što neki analitičari tumače kao stvaranje Četvrtog Reicha, pod egidom Ujedinjene Europe?! Ako sve to nije dovoljno da naša politička “elita” shvati da Hrvatskoj postupno, ali sigurno predstoji gubljenje svih karakteristika neovisne države, onda jedan od mogućih logičnih zaključaka može biti, da je Hrvatska postala još jedanput žrtvom političke igre moćnika izvana te onih doma koji su “dobre sluge loših gospodara”. Današnja EU skrojena je po mjeri nekoliko gospodarski i politički najjačih EU zemalja, koje pod egidom “solidarnosti” bacaju mrvice na pod manje razvijenim EU zemljama, čineći ih vazalima i izvorom svojih dodatnih profita.

Thompson ima jednu krasnu pjesmu o svome didi, a čija je poenta – “Drugo vrime, ista sudbina”! Za bojati je se da je to dobra slika današnje Hrvatske, koja je bježeći iz jednog lošeg sustava jugosrpskočetničkog komunizma, uletjela u jedan loš sustav koji se opravdano može nazvati junckerizam/euronacizam/eurokomunizam!

Junckerova osuda u svom govoru politiku domoljublja i borbe za interese vlastitog naroda i stavljajući interese EU-a ispred svih interesa zemalja članica, u prvom redu manjih zemalja članica te glasovanje koje je osudilo Mađarsku i njenu politiku obrane nacionalnih interesa od nadirućeg zatiranja nacionalnih, kulturnih i vjerskih interesa i zasada što nameće EK, trebalo bi biti dobar znak za naše “elitne” političare da Hrvatsku čeka EU “direktiva” – ne talasajte, budite pokorni europski konobari, zidari, konjušari, sobari i sobarice, itd., jer ćete inače proći kao Orban, Mađarska ili Poljska, koji demokraciju ne shvaćaju na junckerovsko-euronacistički-eurokomunistički način!