Juan Manuel Fangio – kralj pista 1950-ih

Juan Manuel Fangio – kralj pista 1950-ih

U svojoj kratkoj, ali iznimno upečatljivoj karijeri koja je trajala svega sedam sezona odnio je pet naslova prvaka, dok je u preostale dvije završio na drugom mjestu

Kod ljubitelja automobilizma česte su rasprave o tome tko je (bio) najbolji vozač Formule 1 svih vremena. Iako je Ayrton Senna ostao miljenik mnogih, fatalna nesreće u Imoli prerano ga je isključila iz lova na trofeje te su na vrhu ostali Nijemac Michael Scumacher i Argentinac Juan Manuel Fangio. Schumacher je osvojio ukupno sedam prvenstava, odnosno dva više od Argentinca te nije slučajno da su rađene i ponešto apsurde usporedbe i simulacije koje su trebale odgovoriti na »vazdazeleno«, ali ipak ponešto subjektivno pitanje.

Po nekima je upravo Fangio najbolji F1 vozač svih vremena što se čak potkrepljuje nekakvim kvazi-znanstvenim zaključcima. Premda se čini kako se ovakva nastojanja poprilična besmislica, ipak s punim povjerenjem možemo zaključiti kako su oba vozača bila sjajna, svaki u svom vremenu i okolnostima.

Čarobnjak za upravljačem

Juan Manuel Fangio: "Uvijek moraš davati sve od sebe..."
Juan Manuel Fangio: “Uvijek moraš davati sve od sebe…”

A upravo na današnji dan. 24. lipnja 1911. rođen je Juan Manuel Fangio (umro 17. srpnja 1995.), neosporni »čarobnjak« za upravljačem i osoba koja je dominirala svijetom Formule 1 1950-ih godina. U svojoj kratkoj, ali iznimno upečatljivoj karijeri koja je trajala svega sedam sezona odnio je pet naslova prvaka, dok je u preostale dvije završio na drugom mjestu.

Prvo Svjetsko prvenstvo koje je vozio bilo je 1950. godine. Natjecao se za 51 Veliku nagradu i osvojio skoro polovicu njih postigavši uspjeh o kakvom su njegovi prethodnici mogli samo sanjati.

Fangio je rođen u Balcarceu u Argentini 1911. godine kao sin talijanskih emigranata. Nakon odsluženja vojnog roka otvorio je garažu i počeo voziti na lokalnim utrkama. No te »lokalne utrke« ponešto su se razlikovale od klupskih natjecanja u Europi; bile su to utrke na duge staze po cijelom južnoameričkom kontinentu. Prvi je put pobijedio s 18 godina u unajmljenom automobilu na utrci Gran premio del Norte, maratonskoj utrci od 16.000 km kroz Ande i natrag u Argentinu, što je trajalo dva tjedna.

Nakon Drugog svjetskog rata dobiva sponzorstvo argentinske vlade da se utrkuje po Europi. Prvu je sezonu u Formuli 1 vozio u pobjedničkom Alfa Romeu, zajedno s Giuseppeom »Ninom« Farinom. Svaki je od njih osvojio po tri Velike nagrade Formule 1, ali je Farina »za dlaku« pobijedio Fangia u osvajanju krune. Jedina utrka koja im je izmakla iz ruku bila je 805 km duga utrka Indy 500, koja je od 1950. do 1960. bila dijelom SP-a.

Povratak u Maseratiju

Juan Manuel Fangio je 1951. godine pobijedio u tri utrke, što mu je omogućilo osvajanje prvog naslova svjetskog prvaka ispred Ferrarija Alberta Ascarija. Iduća je godina bila nesretna za argentinskog vozača jer je slomio vrat u Monzi kad je njegov bolid udario u ivičnjak i prevrnuo se. Nekoliko je sati bio na rubu života, no ipak je preživio, ali je propustio cijelu sezonu.

Vratio se 1953., ovog puta u Maseratiju, pobijedivši samo u jednoj utrci u Monzi, pa se morao zadovoljiti drugim mjestom.

Iduće su četiri godine bile sasvim druga stvar. Fangio je toliko dominirao utrkama da je ostvario zapanjujućih 17 pobjeda (vozeći tri različita bolida). U 1954. pobijedio je u dvije početne utrke u Maseratiju, a zatim se prebacio u Mercedes osvojivši još četiri pobjede te je tako osvoji o svoj drugi naslov prvaka. Sljedeće je sezone vozio Mercedes, ostvario četiri pobjede i osvoji treći naslov svjetskog prvaka.

Argentinac je 1956. godine osvojio četvrti laskavi naslov, ovog puta u Ferrariju (tada su bile dovoljne tri pobjede za osvajanje naslova). Vratio se u Maserati 1957. i pobijedio u iduće četiri utrke te je tako i peti put osvojio naslov prvaka. Te je sezone njegov posljednji trijumf bio u Nürburgringu.

U dobi od 46 godina, Fangio je započeo iduću sezonu u Maseratiju, ali se natjecao u samo dvije utrke i uvidio da je izgubio oštrinu. Stoga je hrabro odlučio napustiti sport u kojem je dugo bio apsolutni vladar.

POSTIGNUĆA:

Natjecanja za Veliku nagradu   

51

Pobjede za Veliku nagradu           

24

Prve startne pozicije                                          

28

Na pobjedničkom postolju

35

Naslov svjetskog prvaka       

1951.,  1954.,  1955.,  1956.,  1957.

Boris Jagačić

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni