Josip Botteri Dini: Sakralna tema, to je moje svakodnevno razmišljanje i molitva

Josip Botteri Dini: Sakralna tema, to je moje svakodnevno razmišljanje i molitva

»Želja mi je, a i potrebno je ukupno djelo okupiti i predstaviti dobrom kritičkom retrospektivom i to u Zagrebu. Zauzeto radim na tome, u suradnji s prof. Stankom Špoljarićem, koji je još od samih mojih prvih nastupa pratio moje djelo«

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Ugledni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iz Splita, Josip Botteri Dini, ovih se dana predstavlja samostalnom izložbom »U očekivanju Božića« u galeriji Humanitarne zaklade za djecu Hrvatske, na Trgu bana Jelačića.

Gospodine Botteri, izložili ste više desetaka slika, akrila na platnu i nekoliko grafika sakralnih tema. Jedan ste od naših najpoznatijih sakralnih slikara. Kako odabirete motive? Kako im pristupate?

Sakralna tema, to je moje svakodnevno razmišljanje i molitva. Moj dan traje uz molitvu, od ranoga jutra do kasno u noć. Moje me razmišljanje vodi kroz molitve, posebno kroz krunicu, razmišljam o Kristovu životu i o životu svetaca, posebno hrvatskih s naglaskom na život blaženog Alojzija Stepinca, kojemu sam pribivao na sprovodu, kao đak sjemeništa u Zagrebu i vidio ga mrtvog na odru, u zagrebačkoj prvostolnici.

Jeste li kad slikali blaženog kardinala Alojzija Stepinca?

Više puta, na vitraju i na mozaiku i na platnu.

Vratimo se odabiru motiva.

Slikao sam mnoštvo sakralnih tema. Jedna od prvih jest sprovod u pastelu, pa opet sprovod u ulju. Zašto sprovod? Kao dječak bio sam ministrant i sprovodi su mi se duboko urezali u sjećanje. Smrt me je jako potresala. Kasnije na Akademiji naslikao sam raspetog Krista i Posljednju večeru. Na ALU nije bilo posebnih komentara na ove slike, to su kasne šezdesete.

Koje ste teme najčešće slikali?

Najčešće sam radio Krista na križu, zatim procesije, posebno na Hvaru, Braču i u Splitu. I ovdje su ti motivi izloženi. Zanimali su me ti mistični događaji, gdje mnoštvo pobožnog puka, sa svijećama koje palucajući rasvjetljavaju tamu, polagano hoda, moli i pjeva „za križem“, kako na Hvaru i nosi ime Pasionska noćna procesija.

Ovdje, na ovoj izložbi su većinom novije slike?

Da, nekoliko starijih slika i niz novonastalih slika, akrilika. Uz ovu izložbu otvorio sam još jednu, paralelnu, u župnom centru sv. Terezije od Malog Isusa Zagrebu, također sa sakralnim temama te u Miramarskoj ulici; riječ je o sličnoj ali ne i istoj izložbi. Uskoro, ovih dana, u Austriji otvaram još jednu samostalnu izložbu, u terezijanskom dvorcu, u mjestu Halbturn. Uz sakralne teme izlažem i profane, krajolike, gradove, u kolorističkom smislu vedrijih boja.

Svaki dan slikate?

Ako ne slikam doslovno, u sebi prebirem i snujem ono »novo«.. Kao što slikam, tako i molim, pokušavam živjeti benediktinski, vođen njihovim geslom “Ora et labora. Očekujući da nikne nova slika, ponekad treba biti u šutnji i samoći.

Planovi?

Želja mi je, a i potrebno je ukupno djelo okupiti i predstaviti dobrom kritičkom retrospektivom i to u Zagrebu. Zauzeto radim na tome, u suradnji s prof. Stankom Špoljarićem, koji je još od samih mojih prvih nastupa pratio moje djelo i interpretirao ga nadahnutim tekstovima kao povjesničar umjetnosti.