Još jednom zagrebačkom obrtu prijeti zatvaranje, Kosor obećao pomoć

Još jednom zagrebačkom obrtu prijeti zatvaranje, Kosor obećao pomoć

»Vlasnici će vjerojatno prostor iznajmiti ili prodati, a mi to financijski ne možemo izdržati. Jučer je padala kiša i nijedna osoba nije ušla u trgovinu, a nalazimo se u samom centru grada. Ne želimo ni razmišljati kakva bi situacija bila na nekoj perifernoj lokaciji«, zabrinuto nam govori vlasnica obrta Josipa Cahun

Tradicijskom obrtu za izradu šešira i kapa Cahun prijeti iseljavanje, a prijeti mu čak i zatvaranje. Hoće li postati još samo jedan zagrebački obrt koji će nakon više desetaka godina zatvoriti svoja vrata i prekinuti svoj obiteljski posao ovisi o dogovoru s gradskim čelnicima.

Uz gospodarske probleme, kao dodatni problem se pojavilo i vlasništvo nad prostorom u kojem obrt Cahun posluje. Naime, vlasništvo je podijeljeno između države i privatne osobe koja je tek nedavno dobila povrat imovine.

»Vlasnici će vjerojatno prostor iznajmiti ili prodati, a mi to financijski ne možemo izdržati. Jučer je padala kiša i nijedna osoba nije ušla u trgovinu, a nalazimo se u samom centru grada. Ne želimo ni razmišljati kakva bi situacija bila na nekoj perifernoj lokaciji«, zabrinuto nam govori vlasnica obrta Josipa Cahun.

Zbog navedenog problema prošli su tjedan razgovarali s predsjednikom Gradske skupštine Darinkom Kosorom koji je obećao pomoć, a najavio je i sastanak o toj temi sa zamjenicom gradonačelnika Sandrom Švaljek.

Simbol Zagreba

Josipa Cahun

Josipa Cahun

Obrt Cahun jedan je od rijetkih obrta koji uspijeva, iako vrlo teško, opstati u ovim kriznim godinama. Njihova obiteljska tradicija izrade šešira i kapa seže od 1935. godine, kada su imali prostor u Palmotićevoj, a od četrdesetih su godina na adresi uz samu tržnicu Dolac.

»Recesija se drastično osjeti i jedva preživljavamo. U bankama ne možemo dobiti kredit, automatski nas odbiju kad čuju da smo obrtnici sa samo dva zaposlenika«, nastavlja Cahun koja smatra kako bi bilo dobro da se stari obrti okupe na jednoj lokaciji u centru grada. Na taj bi se način spriječilo njihovo rasipanje po cijelom gradu, međusobno bi si pomagali, a možda bi bili zanimljiviji i turistima.

»Kada već toliko želimo biti poput jednog Beča možda bi se trebali ugledati u njihovu praksu zaštite malih poduzetništva. Oni obrtnicima osiguravaju prostor, plaćaju režije i mjesečnu naknadu. Osim što zaštite svako radno mjesto, na taj način potiču nastavak tradicijske izrade koja obogaćuje kulturu«, navodi vlasnica obrta i dodaje kako oni ne žele da im netko plaća režije, već samo trebaju prostor u kojem će raditi.

Dobri kupci: Rusi i Španjolke

Prijašnjih godina situacija je bila povoljnija, radili su za srednji sloj kojeg sada više nema. »Znamo kakva su vremena i sve je manje onih koji imaju mogućnosti za kvalitetni šešir, iako ga mogu nositi desetak godina. Dobri kupci su bili Rusi kojima smo uveli vize pa ih više nema. Španjolke su obožavale naše kreacije, no i kod njih je kriza pa ne dolaze. Zime su sve toplije i nitko ne želi šešir. Kad se sve skupi ni ne čudi da je situacija katastrofalna«, dodaje Cahun.

Koliko struka propada govori i činjenica da klobučara više niti nema u Hrvatskoj. Ako bi u obrtu htjeli nekoga zaposliti na burzi ne postoji kvalificirana osoba koja bi imala znanja potrebna za njihov posao.

Brojne su lokacije u centru grada prazne. Dolaze svjetske kompanije kojima domaći obrti ne mogu konkurirati. Zastupnici u Gradskoj skupštini konstantno navode kako je potrebno zaštiti tradicijske poduzetnike, prvenstveno zbog očuvanja radnih mjesta te načina i kulture izrade. Sada su potrebni konkretni potezi po tom pitanju jer je zagrebačkih obrtnika svakim danom sve manje.

Ivona Conjar