Jesu li pojedini OPG-ovi paravan za prodaju hrane upitne kvalitete?
(Foto: Lou Hillier / Pixabay)
Potpuno je nejasno kako brojne institucije na državnim i županijskim razinama dozvoljavaju prodaju uvozne i patvorene hrane, koja se prodaje pod brendom domaće
Žarko Delač
Putujući ovog ljeta prema ili s Jadrana sigurno ste uz ceste primijetili brojne prodavače domaćih prehrambenih proizvoda. Ponajviše sireva, likera i meda. I sve bi to bilo u redu da određeni dio prodavača nisu trgovci, prekupci, nakupci ili osobe sličnih naziva koji ne da ne proizvode, već niti ne znaju kako ovce ili krave izgledaju. No svojim pojavljivanjem i agresivnom reklamom na tržištu ruše ugled istinskih proizvoda nastalih u obiteljskom okruženju koji su sve više traženi kod domaćih, a osobito stranih putnika.
Pri tome se podrazumijeva da je hrana ekološki proizvedena i certificirana, izrađena u malim količinama i bez utjecaja naprednih tehnologija i znanstvenih metoda koje uključuju kemijska sredstva i tretiranje. Naime, ove moderne tehnike i pristup u prehrambenoj industriji imaju za primarni cilj proizvesti što veće količine i održati dugotrajnost hrane ne bi li se zadovoljili apetiti sve većeg broja stanovnika Zemlje. O štetnim utjecajima takve proizvodnje na ljudsko tijelo malo se vodi računa i ponajviše smo prepušteni sami sebi u izboru jeftinijih, industrijskih ili skupljih, ali domaćih proizvoda.
Imajući to u vidu potpuno je nejasno kako brojne institucije na državnim i županijskim razinama dozvoljavaju prodaju uvozne i patvorene hrane, koja se prodaje pod brendom domaće.
Obavezno čitanje deklaracija
Konkretno, kupio sam nedavno od domaćeg proizvođača u Lici, s uredno istaknutim nazivom obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, dvije staklenke meda od kadulje i bagrema. No kasnije su mi iskusni medari rekli da je riječ o aromatiziranim ušećerenim pripravcima. Stoga se postavlja pitanje zašto ovlašteni inspektori to ne mogu ustanoviti, a dovoljno je za početak samo zatražiti papire od trgovaca tj. proizvođača.
Zbog čega se dozvoljava višemjesečna prodaja hrane uz zagađene prometnice bez garancije o njezinoj kvaliteti i izvoru te naravno bez izdavanja računa, teško je shvatiti. Je li u tom slučaju riječ o djelovanju ovog puta tzv. poljoprivredne mafije i sprege pojedinaca na različitim razinama? Ako je to glavni odgovor na ovu životnu situaciju ne preostaje nam ništa drugo već što opreznije i temeljitije pristupiti kupovini. S obaveznim čitanjem deklaracija i potvrda o porijeklu proizvoda te s ciljem zaštite svojeg zdravlja potrošiti nešto više novaca za kvalitetniju hranu.
S druge strane, gramzljive, beskrupulozne i pohlepne pripadnike u lancu prehrane kao i u svim drugim životnim situacijama treba prepustiti sporoj, ali ipak dostižnoj pravdi i osudi javnosti.