Jesmo li spremni za život bez plastične ambalaže?

(Foto: Andrea Piacquadio / Pexels)

Maknete li svu plastiku i zamijenite ju tradicionalnim materijalima, zapanjit ćete se koliko ima stvari bez kojih biste morali naučiti živjeti. Da se ne govori o količini drveća koje bi se moralo posjeći da se zamijeni samo dio plastike

Maja Rujnić Havstad

Redovito gledam emisiju »Dobro jutro Hrvatska«. Lagana i nepretenciozna emisija. Volim ju gledati uz doručak. Petkom je gost vanjskopolitički komentator Branimir Farkaš koji komentira aktualna zbivanja u svijetu. U petak 26. veljače 2021, između ostaloga, tema je bila ekologija. Volim njegove nastupe. Daje dobar pregled situacije i zanimljivo govori. No navedenog dana me je razočarao.

U prilogu o ekologiji i Fransu Timmermansu, koji je prvi ukazao na problem plastike u morima, rekao je sljedeće (citat): »Čini mi se, bilo bi jednostavnije zabraniti plastičnu ambalažu u Europi. Kao što je zabranjena u Novom Zelandu ili djelomično u Australiji. No, sada imamo cirkularnu ekonomiju (n. a. ispravno kružno gospodarstvo). Gdje bi svi htjeli ponovno koristiti, pa i tu plastiku.«

Plastična ambalaža nije zabranjena ni u Novom Zelandu ni u Australiji. U Australiji su u određenim dijelovima zabranjene lagane plastične vrećice, debljine manje od 35 mikrometara. Negdje zabrana uključuje biorazgradljive vrećice, a negdje ne. Novi Zeland je nešto stroži, gdje su zabranjene sve jednokratne plastične vrećice (što uključuje i biorazgradljive vrećice) debljine manje od 70 mikrometara. Dakle, nema ni govora o bilo kakvom zabranjivanju plastične ambalaže.

Bez obzira na uvriježeno (loše) mišljenje o plastičnoj ambalaži, to je dobar proizvod. Energijski je učinkovita u proizvodnji i vrlo lagana. To snizuje troškove goriva u transportu i predstavlja dodatnu uštedu energije. Pruža funkciju zaštite sadržaja uz minimalnu uporabu materijala. Najčešće je otporna na udarce, a jeftina je za proizvodnju i kupovinu. Nezamjenljiva je u mnogim primjenama. Pogledajmo malo oko sebe, svoj dom, školu ili radno mjesto. Maknete li svu plastiku i zamijenite ju tradicionalnim materijalima, zapanjit ćete se koliko ima stvari bez kojih biste morali naučiti živjeti. Da se ne govori o količini drveća koje bi se moralo posjeći da se zamijeni samo dio plastike.

Ne mora se sve pakirati u plastičnu ambalažu

Ne mora se sve pakirati u plastičnu ambalažu. No, nije opravdano niti forsirati neku drugu, posebno kada je očito da je ukupno ona bitno lošija.

Primjer prvi. U trgovini zdrave hrane kupljen je cimet. Koji je pakiran u cilindrični kartonski spremnik. Lijepo izgleda. Dok ga ne moraš otvoriti. Pravo je mučenje skinuti poklopac, koji se nalazi u prilično čvrstom dosjedu s tijelom spremnika. Prva pomisao po uspješnom otklanjanju poklopaca bila je – ova posuda je užasna, moram preseliti cimet u nešto drugo.

No nije tu bio kraj iznenađenjima. Cimet se, unutar kartonskog spremnika, nalazi u još jednoj ambalaži, pogađate, papirnatoj. Ukupna masa pakovanja (cimeta i ambalaže) je 169 grama, od čega 100 g otpada na cimet, a ostatak na ambalažu.

Nisam jedina koja misli da je navedena ambalaža vrlo nepraktična. Svjedoči i komentar na internetskoj stranici trgovine: »Cimet redovno koristim i odličan je no, ovo pakiranje koje je doista lijepo, je baš nepraktično. Nakon tjedan dana sve je prebačeno u staklenku, a originalno pakovanje otpraćeno je na vječni počinak.«

Četiri osnovne funkcije ambalaže

Četiri su osnovne funkcije ambalaže – držanje ili spremanje sadržaja, zaštita, prikladnost i komunikacija. Prva funkcija, držanje, sama je po sebi razumljiva i toliko očita da se često previdi, mada je to u stvari osnovna funkcija ambalaže. Uz izuzetak velikih, pojedinačnih proizvoda, svi ostali proizvodi moraju se negdje držati prije nego što se premjeste s jednog mjesta na drugo. Ambalaža mora držati (spremiti) proizvod da bi se isti uspješno uporabio. Loša (ili nedostatna) ambalaža dovela bi do onečišćenja okoliša i gubitka vrijednog proizvoda.

Zaštita se često smatra osnovnom funkcijom ambalaže. Ambalaža štiti sadržaj od vanjskih utjecaja (vode, vlage, plinova, mirisa, mikroorganizama, prašine, vibracija, itd.), a štiti i okoliš od utjecaja zapakiranog proizvoda. To je osobito važno za toksične kemikalije koji mogu ozbiljno naštetiti okolišu.

Potražnja za različitim vrstama hrane i pića dovela je do zahtjeva za pogodnim pakovanjima − prehrambenim proizvodima koji su već pripremljeni i trebaju se kuhati ili podgrijati u kratkom vremenu bez uklanjanja primarne ambalaže. U funkciju prikladnosti pripada i raspodjelna funkcija ambalaže koja se odnosi na smanjivanje izlaza iz industrijske proizvodnje u poželjnu, potrošačku veličinu, spretnu za rukovanje. Prikladnost se odnosi i na lagano držanje, otvaranje i sipanje, mogućnost ponovnog zatvaranja, itd.

Naposljetku, četvrta funkcija ambalaže je komunikacija. Kaže se da ambalaža mora štititi ono što prodaje i prodati ono što štiti. Moderne metode potrošačkog marketinga ne bi postigle uspjeh da nema poruka koje se prenose ambalažom. Komunikacijska funkcija omogućuje trenutno prepoznavanje proizvoda i funkcioniranje samoposluživanja. Ostale komunikacijske funkcije jednako su važne, npr. proširena uporaba moderne opreme za skeniranje u maloprodaji temelji se na brzom i točnom prepoznavanju univerzalnog koda proizvoda. Također, nutricionističke informacije na ambalaži prehrambenih proizvoda obavezne su u mnogim zemljama.

Papirnate vrećice pogodne jedino za odlaganja papirnatog otpada

Na primjeru ambalaže za cimet mogu zaključiti da su u potpunosti ispunjene samo prve dvije funkcije. Držanje i zaštita. S obzirom na to da se ambalaža vrlo teško otvara i zatvara, vrlo je neprikladna za čestu uporabu. Što se komunikacije tiče, ni tu se ambalaža ne može baš pohvaliti. Crna slova na tamno smeđoj podlozi, teško čitljiva, čak i pod jarkim svjetlom.

Primjer drugi, papirnata vrećica. Iz iste trgovine. Valjda zato što trgovine zdravom hranom ne smiju pakirati svoje proizvode u »nezdravu« plastiku. Nema veze što je vrećica nepraktična, što ih imam već 15-ak i što ne znam što bih s njima. Samo ih slažem na stolac. Jedina uporaba koja je opravdana je odlaganje papirnatog otpada u nju. Sve skupa može dakle završiti u kanti za papirnati otpad. No, dobivena vrećica je premala i ne stane puno papira.

Usporedbe radi: masa navedene papirnate vrećice je 35 grama, a lagane plastična vrećica od polietilena visoke gustoće i većeg volumena je mase 6 grama.

Primjer drugi – staklena boca za ulje. Jasno je, fina i skupa ulja, kao što je maslinovo, pakiraju se u staklene boce. A ona jeftinija, kao što je suncokretovo, u PET boce. Boce s uljem znaju korisnicima padati na pod. Jednom se radilo o staklenoj boci, a češće su padale plastične. No ne pamti se padove PET boca s uljem. Nisu su razbile. Čep se nije otvorio, što je pohvala konstruktorima i proizvođačima čepova! Ulje se nije prolilo na podu. Svatko tko je barem jednom doživio prolijevanje ulja po podu, zna kakva je muka pokupiti to ulje i kako dugo pod bude sklizak. A u kombinaciji s razbijenim staklom od staklene boce, doživljaj je potpun.

Hipotetski scenarij zamjene plastike drugim materijalima

Nije se bez razloga plastika proširila u brojnim primjenama. Posebno u ambalaži. Još 2010. godine provedeno je istraživanje austrijskog instituta Denkstatt AG¹ s ciljem razmatranja hipotetskog scenarija prema kojemu bi se plastika zamijenila alternativnim materijalima. Svrha je bila procjena utjecaja na okoliš s obzirom na potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.

Za potrebe istraživanja, u obzir su uzete samo analize slučaja za područja gdje je plastiku moguće zamijeniti alternativnim materijalom. Oko 16 % ukupnog tržišta plastičnih proizvoda ne može se zamijeniti alternativnim materijalom, jer u tim slučajevima zamjena plastike ne bi bila moguća bez bitne promjene oblika ili funkcije proizvoda.

Plastični materijali obuhvaćeni analizama slučaja bili su uobičajeni širokoprimjenljivi plastomeri (PE-LD, PE-LLD, PE-HD, PP, PVC, PS, PS-E, PET). Moguće zamjene su uključivale kositrene ploče, aluminij, staklo, valoviti karton i karton, papir, kompozite na osnovi papira i drvo.

U fazi uporabe proračun je obuhvatio slučajeve kada plastični proizvodi imaju različite učinke na energiju i emisije u usporedbi s alternativnim proizvodima. Vezano uz ambalažu, razmatrani učinci su uključivali uštedu goriva za transport i spriječene gubitke hrane. Ušteda energije pokazala se posebno važnom u ambalažnim primjenama, gdje se ostvaruju velike uštede u svim fazama životnog ciklusa.

Većina plastičnih proizvoda troši manje energije za svoju proizvodnju od drugih zamjenskih materijala, a veliki broj plastičnih proizvoda uštedi najveće količine energije tijekom uporabe. To se posebno odnosi na automobilske dijelove, izolacije u građevinarstvu i elektroničkom sektoru, te ambalažu. Općenito je faza uporabe najvažnija faza cijelog životnog ciklusa proizvoda. Prosječno 18 % potražnje za energijom plastičnih proizvoda i 24 % potražnje za energijom drugih materijala vezano je uz tu fazu.

Plastika ima mali udio prosječnog europskog ugljikovog traga

Suprotno uvriježenom mišljenu, plastika predstavlja vrlo mali udio prosječnog europskog ugljikovog traga (eng. carbon footprint). Prosječni potrošački ugljikov trag za EU27+2 iznosi oko 14 tona CO₂-ekvivalenata po glavi stanovnika, od čega 170 kg dolazi od potrošnje plastike ili samo 1,3 %. Ugljikov trag je mjera utjecaja čovjekovih aktivnosti na okoliš, osobito na klimatske promjene. Povezan je s količinom stakleničkih plinova koji se stvaraju svakodnevnim izgaranjem fosilnih goriva za potrebe proizvodnje električne i toplinske energije, transport…

Ugljikov trag je mjera svih stakleničkih plinova i izražava se u tonama ili kilogramima ekvivalentnog ugljikova dioksida. Za usporedbu, putovanje do i s posla utječe sa 7 %, kućanstva doprinose s 13 %, a rekreacija i slobodno vrijeme 18 %.¹

Slično je pokazalo i istraživanje iz 2014. o utjecaju plastične ambalaže na potrošnju energije i emisiju stakleničkih plinova u SAD-u i Kanadi, koje je provela organizacija specijalizirana za procjene životnog ciklusa Franklin Associates. Analizirano je šest kategorija ambalaže – čepovi i zatvarači, spremnici za napitke, rastezljivi i stezljivi filmovi, vrećice za nošenje, ostala kruta ambalaža i ostala savitljiva ambalaža.

Zamjenska ambalaža iziskuje značajno veći utrošak energije

U slučaju uporabe zamjenske ambalaže u SAD-u, bilo bi potrebno potrošiti 80 % više energije, što bi dovelo do 130 % većeg globalnog zagrijavanja, izraženo u ekvivalentima CO₂. Za Kanadu su procijenjene vrijednosti i veće – gotovo dvostruka potrošnja energije i više nego dvostruki utjecaj na globalno zagrijavanje.²

Najlakše je lakonski reći: ukinite plastičnu ambalažu. Bez promišljanja o posljedicama takve odluke. Koja je za određene primjene neprovediva, a za neke druge preskupa. Možda bi bilo manje onečišćenje okoliša plastikom, ali bi bilo veće onečišćenje drugim materijalima. Zato što problem ne predstavljaju materijali, plastični, metalni ili stakleni, već ljudi i njihova nebriga i neodgovorno ponašanje.

Onaj tko baci plastičnu vrećicu u okoliš bacit će i metalnu limenku i staklenu bocu. Vrijeme je da se prestane kriviti plastiku za naše neodgovorno ponašanje i loše gospodarenje otpadom. A posebno plastične vrećice. Još je 2009. godine George Monbiot, britanski pisac koji se bavi ekološkim i političkim aktivizmom i piše tjednu kolumnu u dnevnim novinama The Guardian, izjavio: »Plastične vrećice nisu pošast našeg planeta, njihovo najveće zlo je što nam skreću pažnju s mnogo važnijih problema.«

---

*Reference:

1. Pilz, H. et atl.: The impact of plastics on life cycle energy consumption and greenhouse gas emissions in Europe, Denkstatt GmbH, 2010., https://www.plasticseurope.org/application/files/9015/1310/4686/september-2010-the-impact-of-plastic.pdf

2. Impact of plastics packaging on life cycle energy consumption & greenhouse gas emissions in the United States and Canada, Franklin Associates, 2014., https://plastics.americanchemistry.com/Education-Resources/Publications/Impact-of-Plastics-Packaging.pdf