Jedinstvene pite „iz izloga“ Trešnjevčanke Amele

Jedinstvene pite „iz izloga“ Trešnjevčanke Amele

Ručno rađeno tijesto svakodnevno, u radnom prostoru izloga svojeg lokala tik do tramvajskog stajališta Zagrepčanima uprizoruje Amela Jašarević, vlasnica malene zalogajnice na zagrebačkoj Trešnjevci. Sirnice, buredžik, zeljanice dio su bosanskih specijaliteta koje nudi uz neizostavnu „poprženu“ kavu i rahat lokum

Nakon božićnih blagdana mjesec prosinac za Silvestarsku noć nudi još mogućnosti za kreativnost u svakom pogledu. Počevši od novogodišnjeg dotjeranog izgleda, čistog i ukrašenog doma do ponude blagdanskog stola koji je mnogima nezamisliv bez tradicionalne sarme, mesnih pečenki, raznih vrsta suhih, kremastih i kolača od dizanog tijesta. Vješte domaćice u spravljanju potonjih neće se zamarati „tehnologijom“ izrade, ali onima drugima savjeti bi itekako dobro došli. Majstorica u pravom smislu riječi kada je dobro tijesto u pitanju jest Amela Jašarević vlasnica zalogajnice i pečenjarnice Merak na Trešnjevci.

Kako umjesiti, razvaljati i načiniti dobro tijesto za pite kod te se Trešnjevčanke mogu uvjeriti svi koje put nanese u njezin lokal na slasni komad buredžika, krumpiruše, zeljanice, sirnice, šarenog bureka i drugih bosanskih specijaliteta. Znanje će promatrajući vještu vlasnicu svakako usvojiti i oni koji se zateknu na tramvajskoj stanici jer im „preko“ stakla pogled puca na radni prostor vrijedne Amele. Jedinstveni je to zagrebački kulinarski prizor koje u „sekvencama“ sa sobom odnose i putnici iz tramvaja.

Već u sedam sati ujutro, nakon prve „pržene“ kave koja se žličicu – dvije na suho zagrije na vatri i zalije ključalom vodom uz kockicu rahat lokuma, negdašnja inokorespondentica potpaljuje drva.

Drva su nezamjenjiva

cevapi-merak

Neizostavna ponuda: ćevapi

Okus hrane koju nudi uvelike leži upravo u načinu termičke obrade, a drva su, kaže nam, nezamjenjiva. Nakon što pripremi meso, a koristi samo junetinu, piletinu i teletinu, dohvaća se brašna i miješenja tijesta. Zbog većih količina pripomogne joj „stroj“ ali sva je (pre)ostala tehnologija na Ameli. Znanje kada je tijesto dobro umiješeno, kakve je konzistencije, je li pretvrdo ili premekano, kada ga treba odmoriti stječe se vremenom, otkriva Amela dok na valjku (oklagiji) vrti razvaljanu jufku nalik velikoj palačinki. Učila se od majke i bake koje su također bile majstorice u kuhinji, a znanje je svojedobno pokazala u jednom glasovitom restoranu u kojem je radila. Ljubiteljica kuhanja čiji su roditelji bili u pečenjarskom poslu otprije dvije godine pokrenula je „svoju priču“ i domišljatim načinom rada zaintrigirala Zagrepčane.

Ima, kaže, upita znatiželjnih, ali i „promatrača“ koji nerijetko gledaju kako se to ručno valja tijesto za pite koje „pleše u zraku“ i mora biti tako tanko da se kroz njega vidi „dezen“ na stolnjaku. Bosanski način razvlačenja tijesta zahtijeva tzv. „rad na stolnjaku“, objašnjava Amela način na koji ona priprema ponudu pita od čega je šest slanih odnosno jedna slatka – pita od jabuka. Iako njoj posao „otpada od ruku“ za pripremiti dobro tijesto valja se naraditi što je vlasnici Meraka najmanje važno. To više jer uživa kada su gosti zadovoljni njenim pitama i mesnom ponudom. O tome zašto joj je znakovit naziv zalogajnice Amela kaže da je htjela ljudima ponuditi mjesto gdje će moći predahnuti i odmoriti se (značenje meraka), a istodobno kušati dobar zalogaj koji će im kako kaže „pomilovati želudac“. Da je tako potvrđuju oni koji se u njezinu kuhinju stalno vraćaju. Najviše su se s početka doznajemo tražile sirnice, a većini je Zagrepčana prepoznatljivi burek bio istoznačnica za onaj sa sirom što zapravo nije burek.

„Uradak“ s mesom je(st) burek, sve ostalo su pite

Izvorno taj naziv može i mora nositi samo „uradak“ s mesom koji se zove burek, sve ostalo su pite. Uvriježena je zabluda kada je riječ o bosanskoj kuhinji i pitama da je pita zeljanica spravljena sa zeljem. To također odudara od izvornosti jer pita zeljanica, doznajemo, podrazumijeva nadjev od špinata, sira jaja i vrhnja. Mnogi ne znaju i za postojanje šarenog bureka koji „podržava“ meso uz dodatak sjeckanog krumpira. Nemalo je vrsta koje osmišljava tridesetdevetogodišnja majka dvoje djece koja će s prvim danima Nove godine u ponudu uvesti i hurmašice svim ljubiteljima orijentalnih kolača poznati oblici tijesta nalik lađicama. Oni se kao i većina ostalih zalijevaju agdom odnosno šerbetom, kuhanim šećernim sirupom.

Ekipa pečenjarnice "Merak"

Ekipa pečenjarnice “Merak”

Osim njih radišna žena spravlja i tufahije, jabuke prokuhane u vodi u čiju se pažljivo izdubljenu sredinu umeće fila od oraha ukrašena s „kapom“ od šlaga. Kada je riječ o poznatom orijentalnom specijalitetu baklavi koju mnoge kuharice baš i ne znaju dobro napraviti Amela savjetuje da ju u pećnici na laganoj temperaturi „isušuju“ dva do tri sata. Baklava, nakon što je nafilana u omjeru kilogram oraha i isto toliko kora, od kojih je svaka premazana maslacem i posuta mljevenim orasima mora na spomenuto „sušenje“. Po recepturi se kasnije zalijeva šećernim sirupom. Za novogodišnju večer iskusna kuharica predlaže našim čitateljima okrepljujuću bosansku čorbu, za koju je potrebno propirjati sitno nasjeckan luk kojem se dodaju male kockice krumpira i teletine. Sve se podlije junećim temeljcem i začini po želji.

Snježana Kratz