Je li u Zagrebu potrebna vakcinacija mačaka?

Je li u Zagrebu potrebna vakcinacija mačaka?

Možemo se ugledati na primjer Kanade u kojoj je popis mačaka posve uobičajen, tako da i u slučaju da ju nekome poklonite mačku morate točno navesti kome ste poklonili i uvesti promjenu u registar. Ovakvim naoko sitnicama uvodi se red na svim poljima, ali mi za sada na to još nismo spremni

Žarko Delač

Žarko Delač

Svakodnevni problemi koji se javljaju u našem društvu poput korupcije i lopovluka posljedica su u najvećoj mjeri našeg ponašanja i stavova. Govoreći o moralnim i etičkim vrijednostima i principima jednostavno smo izgubili pozitivne kriterije i „oguglali“ na svakodnevne informacije i vijesti koje primamo. Pri tome vijesti su sve manje vjerodostojne i sadržajne i prava informacija, a temelje se na nekim alternativnim činjenicama, neimenovanim izvorima ili pristranim zaključcima. U takvom okruženju sve je manje odgovornosti novinara i urednika za napisanu ili izgovorenu riječ i umjesto nekadašnje sedme sile novinarstvo se pretvorilo u industriju zabave i razonodu.

Stoga nas naši sugrađani koji bacaju smeće na javne površine nasmijavaju, prekomjerna izgradnja objekata na moru sa septičkim jamama ne zabrinjava, a na svakodnevna kašnjenja vlakova smo navikli. Koliko je takav naš stav i način razmišljanja te nedostatak kritičkog razmišljanja i evaluacije problematičan dokaz je bujanje i širenje negativne društvene klime i pojava. Najočiglednije je pogledati samo sadržaje privatnih televizija i ovogodišnje koncerte na Rujanfestu u Zagrebu gdje bi svakome trebao upasti u oči kič, šund i širenje primitivnih strasti. No kad je u pitanju komercijalna isplativost ne preže se od najnižih oblika utjecaja na ljudsko mišljenje i slabosti, a kontinuirano reklamiranje i djelovanje na podsvijest izgrađeno je do savršenstva.

Sve ovo je potrebno navesti kako bi se shvatilo zbog čega recimo u Zagrebu nije moguće registrirati i cijepiti (pretpostavlja se) oko 150.000 mačaka. Naime, kako bi se uveo red ove bi kućne ljubimce trebalo vakcinirati, čipirati, a većinu i kastrirati. Razlog je sve veći broj divljih životinja poput tvorova, lasica i lisica koje s obližnjih šuma možemo zateći i u gradskom središtu te samim time i povećana opasnost od bjesnoće. No kada bi se takva akcija provela velika bi većina podigla halabuku, izjavila kako za to nema novaca i kako je to novi namet gradske uprave. Znači, sagledavali bi problem samo s osobnog gledišta bez da dublje promišljaju o korisnosti takve akcije. Uzgred rečeno, ti isti nezadovoljnici dnevno potroše na cigarete, kavu i alkohol više nego što bi bilo potrebno godišnje izdvojiti za ovu akciju ili koliki je mjesečni iznos dopunskog zdravstvenog osiguranja!

Ipak, usporedbe radi možemo se ugledati na primjer Kanade u kojoj je popis mačaka posve uobičajen tako da i u slučaju da ju nekome poklonite mačku morate točno navesti kome ste poklonili i uvesti promjenu u registar. Ovakvim naoko sitnicama uvodi se red na svim poljima, ali mi za sada na to još nismo spremni.

Jedno od rješenje je provedba poslovice ako nećeš milom, onda ćeš silom no za to treba povući odlučne i radikalne poteze koji se ponovno većini neće sviđati.

Stoga i za takve akcije nije sazrijelo vrijeme jer to mogu napraviti samo političari koji to neće jer se ne žele zamjeriti većini birača. Time upadamo u vrzino kolo i možda je jedino realno rješenja da predstavnici medija konačno počnu poštivati svoju struku i započnu objektivno i vjerodostojno informiranje, vrate dignitet svojoj profesiji i stvore kompetentnu javnost.

No i to je teško očekivati jer ovise o reklamama i korporativnim utjecajima, a samim time i podilaženju svojim korisnicima. Stoga se za sada ne vidi izlaz iz ove situacije sve dok mladi ne shvate u što smo ih uvalili te poput 16-godišnje Šveđanke, koja je započela globalnu akciju za zaštitu okoliša, ne preuzmu stvar u svoje ruke. Vjerojatno se i ne kaže uzalud da na njima svijet ostaje.