Je li potpuna autonomija blagodat ili surogat demokracije?

Je li potpuna autonomija blagodat ili surogat demokracije?

Vrlo smo često suočeni s činjenicom kako su pravosuđe i sveučilišta autonomna, a samim time polažu račune i odgovaraju samo sebi

Žarko Delač

Žarko Delač

Više od 30 godina živimo u demokratskom okruženju i uzusima o kojima su naši brojni sugrađani godinama sanjali. Osobito oni koji su zbog samo krivo izgovorene riječi završavali na sudovima ili u zatvorima, ostali bez posla i bili prisiljeni odlaziti u zapadne demokratske države. Uglavnom, politički je stisak olabavio ili potpuno izostao na brojnim područjima državne administracije i funkcioniranja. Tako smo vrlo često suočeni s činjenicom kako su pravosuđe i sveučilišta autonomna, a samim time polažu račune i odgovaraju samo sebi.

Zbog toga je recimo moguće da iz godine u godinu upisne kvote na fakultetima ostaju nepromijenjene, profesori nekažnjeno spolno i financijski uznemiravaju studente ili slobodno propisuju financijske uvjete za školovanje, upise i polaganje ispita. Pri tome su upisi brucoša posebna su priča jer se neadekvatnom upisnom politikom s jedne strane stvaraju ogromni pritisci na sustav za zapošljavanje, a s druge zanemaruju potrebe realnog sektora. U stvari ne samo da se ne prati poduzetnička klima već i svakodnevne životne promjene koje imaju za posljedicu sve veće potrebe za logopedima i ortodontima na čije se usluge čeka godinama.

Uvjetne kazne za bogataše

Očigledne posljedice promjena u vrsti prehrane i sve manje vremena za razgovor s djecom ubiru svoj danak na koje znanstvena zajednica ne reagira na primjeren način. Negativne posljedice autonomije vidljive su i u pravosuđu jer svi znaju kako bogataši ili preciznije rečeno krupni kriminalci gule krumpire i dobivaju uvjetne kazne, a samo sirotinja odlazi na robiju. Stoga nije čudno kako je prema svim istraživanjima povjerenje građana u pravosuđe na posljednjem mjestu. Postavlja se pitanje na temelju ovih činjenica kako izaći iz ove pat pozicije, a de se pri tome ne vratimo na političku torturu i jednoumlje.

Sigurno je samo da bi trebalo efikasnije organizirati neovisni nadzor i kontrolu svih procesa koji su vezani uz odvijanje ovih institucija. Nažalost, one nisu jedine koje vape za ovakvim i sličnim mjerama. Pozitivno je kako se ipak nešto kreće, a kao svijetli primjer može se istaknuti Fond za obnovu koji vodi gospodin Vanđelić i pri tome čvrsto obećava svoj odlazak nakon što uspostavi sustav elektroničke javne dražbe, transparentan rad i antikoruptivni program rada.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni