Je li na djelu labuđi pjev sindikata?

Je li na djelu labuđi pjev sindikata?

Ništa nije vječno pa tako i sadašnji model i oblik rada sindikata. Oni su stvarani u drugačijim radnim i socijalnim uvjetima poput recimo mirovinskog solidarnog sustava, kada je na jednog umirovljenika bilo 7 ili više zaposlenih

Žarko Delač

Žarko Delač

U posljednje vrijeme sve se više govori o sindikalnim aktivnostima i akcijama, osobito nakon vrlo uspješnog referenduma 67 je previše. Nedavno je završio i dugotrajni štrajk prosvjetnih radnika i nenastavnog osoblja, a brojne su sindikalne središnjice potpisivale ugovore o radu ili najavljuju nove prosvjede. Reklo bi se stoga kako je na djelu zlatno doba sindikata i njihovih vođa, iako možda i nije sve tako sjajno.

Naime, brojne nevladine udruge i inicijative okupile su do sada brojne pristalice svojih ideja i time pokazale snagu i način na koji se može utjecati na društvena zbivanja. Isto tako i nastavnici organizirani mimo sindikata postigli su tijekom nedavnog štrajka značajnu medijsku pozornost i uspjeli se povezati, što potiče na razmišljanje kako se dalje postaviti u sindikalnoj borbi. Pri tome osobito imajući na umu nezadovoljstvo većeg broja učitelja i nastavnika sa zaključcima i dogovorom sindikalnih vođa s Vladom.

Plaće sindikalnih čelnika

Uvjerio sam se iz više izvora kako mnogima od njih nije jasno zbog čega im je prvi puta prijedlog Vladinih pregovarača bio ponuđen na izjašnjavanje a drugi puta nije. U stvari postavlja se pitanje zašto su vođe dviju sindikalnih podružnica na koncu samostalno odlučili o završetku štrajka i prihvatili ponudu. Razočarani takvim ishodom učestala su ispisivanja iz sindikata uz dodatno obrazloženje: čemu financirati naše predstavnike koji imaju brojne beneficije, a čelnici i tri puta veću sindikalnu plaću od zaposlenika u prosvjeti?

Posve je jasno kako se nastavnici mogu prema potrebi samostalno organizirati i povezati putem danas sveprisutnih društvenih mreža što su i tijekom posljednjeg štrajka pokazali. Njihove inovativne fotografije na kojima su dominirala 2 slova NE postale su poticaj i motivacija svima u školstvu da jasno pokažu svoje mišljenje i jasno opredjeljenje prema ponudi poslodavca. Stoga i nije čudno kako su iskusni sindikalni vođe predosjetili kako im se tlo pod nogama pomiče i pojedini od njih su vrlo oštro napali nastavnike organizirane u grupama.

S druge strane, opće je poznato kako ništa nije vječno pa tako i sadašnji model i oblik rada sindikata. Oni su stvarani u drugačijim radnim i socijalnim uvjetima poput recimo mirovinskog solidarnog sustava, kada je na jednog umirovljenika bilo 7 ili više zaposlenih. Vremena se mijenjaju stoga i na izazove promjena treba znati odgovoriti i prilagođavati se o čemu i sindikati i njihove okoštale strukture moraju voditi računa. Dok za njih ne bude prekasno i njihovu ulogu i reprezentativnost ne preuzmu građani organizirani na drugačije načine i modele.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni