Izbjegavati demagoške pristupe kojima se sugerira da je koncept ‘nula otpada’ trenutno ostvariv

Energetska oporaba otpada sastavni je dio cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Potrebno ju je koristiti kao aktivnost koja prethodi zadnjem koraku u hijerarhiji gospodarenja otpadom, uz kvalitetno zbrinjavanja ostataka

Gospodarenje otpadom bilo je središnja tema znanstveno-stručnog skupa XIII. međunarodni simpozij gospodarenje otpadom Zagreb 2014. kojeg su organizirali Grad Zagreb, Zagrebački centar za gospodarenje otpadom, Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom (HUGO), Međunarodna organizacija za kruti otpad (ISWA, Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Razred za prirodne znanosti. Simpozij je održan i 6. i 7. studenoga 2014. u prostorima Gradske skupštine Grada Zagreba.

Ciljevi Simpozija bili su definirati što kvalitetniju podlogu za donošenje odluka u pojedinim segmentima gospodarenja otpadom, na razini države, regionalne i lokalne samouprave i gospodarskih subjekata, razmotriti mogućnosti za materijalnu i energetsku oporabu otpada, sagledati gospodarsku dimenziju gospodarenja otpadom i potaknuti bolju suradnju znanosti i gospodarstva te ukazati na važnost komunikacije (edukacije, informiranja i dijaloga) u cjelovitom sustavu gospodarenju otpadom .

Tijekom trajanja Simpozija svoja znanja i iskustva razmijenilo je više od 60 domaćih i stranih stručnjaka i znanstvenika u području gospodarenja otpadom, a u obliku plenarnih predavanja i prezentacija predstavljeno je skoro 70 znanstvenih i stručnih radova.

Organizacijski odbor Simpozija pripremio je sljedeće zaključke:

1.             Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom mora uključivati sve elemente predviđene hijerarhijom gospodarenja otpadom prema redu prvenstva. Iako su pojedini elementi sustava u funkciji, za kvalitetno funkcioniranje sustav je potrebno nadograditi, unaprijediti i povezati u funkcionalnu cjelinu. Uspostava cjelovitog sustava mora se temeljiti na dugoročnim ciljevima i jasnoj viziji. Dobra organizacija i koordinacija svih sudionika (nadležna tijela, lokalna samouprava, struka, građani i nevladine udruge) i jasno definirana dugoročna vizija stvorit će preduvjete za dostizanje ciljeva koji su zacrtani u području gospodarenja otpadom.

2.             Potrebno je potaknuti prelazak iz hijerarhijskog pristupa u kružni proces gospodarenja otpadom. Ovakav pristup nameće se kao novo rješenje koje je usko vezano i uz ekonomsku održivost postojećih sustava. Odvojeno prikupljanje i izbjegavanje nastajanja otpada kao i njegova ponovna upotreba trebaju biti rezultat dobrog planiranja proizašlog iz podataka o kvaliteti otpada, kao i jasnih pokazatelja učinkovitosti te ciljevima recikliranja. Pri tome treba voditi računa o materijalnoj i energetskoj bilanci svake vrste otpada kao i životnom vijeku proizvoda. Posebno se treba voditi računa o prikupljanju otpada lošije kvalitete kako bi se izbjegla ekonomska neodrživost projekata, što se posebno odnosi na trošak transporta u udaljene centre ili odlagališta.

3.             Odvojeno prikupljanje otpada treba temeljiti na snažnoj spremnosti lokalne zajednice, a ne toliko na tehnologijama. Uz osobnu motivaciju svakog pojedinca za odvojeno sakupljanje otpada potrebno je razvijati svijest lokalnih zajednica o jasnoj viziji mogućih pozitivnih društvenih, okolišnih i gospodarskih promjena. Pri tome treba izbjegavati demagoške pristupe i rješenja kojima se želi sugerirati da je moguća trenutna ostvarivost koncepta ‘nula otpada’. Time se smanjuje rizik ‘trendovskog’ pristupa provedbi projekata. Nužno je također uložiti dodatne napore u istraživanje znanja, stavova i motiva svih segmenata javnosti za sudjelovanje u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom, kao i komunikaciju s medijima redovitim iznošenjem najnovijih znanstvenih i stručnih spoznaja u gospodarenju otpadom.

4.             Svi segmenti gospodarenja otpadom moraju biti u službi zaštite okoliša i zaštite zdravlja ljudi, ali i gospodarskog razvoja, kako bi se omogućilo ostvarivanje cirkularne ekonomije u području gospodarenja otpadom.

5.             Komponente pojedinih dijelova sustava gospodarenja otpadom moguće je realizirati u skladu s gospodarskim mogućnostima i specifičnostima pojedine zemlje.

6.             Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom ne može se temeljiti na davanju prednosti jednoj komponenti sustava već se svi segmenti moraju paralelno razvijati i biti primjereno zastupljeni. Materijalna i energetska oporaba ne isključuju jedno drugo već se međusobno nadopunjuju i obje su nužne za kvalitetno funkcioniranje cjelovitog sustava.

7.             Energetska oporaba otpada sastavni je dio cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Potrebno ju je koristiti kao aktivnost koja prethodi zadnjem koraku u hijerarhiji gospodarenja otpadom, uz kvalitetno zbrinjavanja ostataka. Energetska oporaba mora se odvijati uz primjenu svih mjera zaštite okoliša i zdravlja ljudi, primjenom najboljih dostupnih tehnologija i uz korištenje proizvedene energije (kogeneracija). Pri pripremi projekata energetske oporabe otpada važno je kvalitetno određivanje potrebnih kapaciteta na temelju realnih podataka, te procjene nastanka količina otpada u budućnosti.

8.             Za uspješnije gospodarenje biorazgradivim otpadom nužno je jasnije definirati zakonske okvire te osigurati cjelovitu infrastrukturu, osim samog sakupljanja.

9.             Jačanje komunikacije (edukacije, informiranja i dijaloga) u području gospodarenja otpadom temelj je uspješnosti i cjelovitosti sustava i njegov je sastavni dio. Utjecaj stava „ne-u-mojem-dvorištu“ trenutno je snažno izražen u javnom prostoru i zahtjeva trajne napore u izgradnji međusobnog povjerenja, spremnost na uvažavanje različitih stavova i različitih percepcija rizika, kao i izgradnju vjerodostojnosti koja nije isključivo usmjerena na tehničke i administrativne aspekte projekata. Edukacija i informiranje javnosti moraju biti svima razumljivi, temeljiti se na znanstveno dokazanim činjenicama i moraju se provoditi aktivno i kontinuirano.

10.             Metodologija obračuna i prikazivanja podataka u segmentu komunalnog otpada nije jasno definirana i unificirana što dovodi do stvaranje krive slike o postignutim ciljevima i ciljevima koje tek treba postići. Neophodno je u budućnosti na razini Europske unije i Republike Hrvatske jasno definirati metodologiju koja se koristi u prikazu podataka u segmentu komunalnog otpada.