“Iza duge”

“Iza duge”

Sve je tek tren, tek treptaj oka,
život je obol sreće i tuge,
život se živi i iza duge…

I tamo neko nebesko polje,
vjeruju ljudi, daruje bolje.
Kažu da tamo nema muke,
već ćutiš samo Božje ruke…

Kažu i mir se vječni isplete,
i gore opet postaneš dijete…
I bivaš tamo u vrtu Svetom,
u nekoj drugoj rijeci što teče…

Gdje nema boli, rane što peče
i nema plača, kažu ni tuge.
Život se živi i iza duge…

Jer nebo svoju boju ima
u koju utisne svačije lice.
Oslika portret nebeske ptice…
Jer što je život neg ptice let?
Krilima njenim obletiš svijet…

Na koncu kreneš put sjaja neba,
jer to je život i tako treba…
I nema druge i nema tuge.
Život se živi i iza duge…

Kako to tamo ima života?
Kako se ondje taj život kuša?
Kako se živi i tko ga sluša?

Pa gore živi najveća Svjetlost,
najveća istinska ljudska Svetost…
Gore se Božja ljubav kuša,
jer u tom vrtu naša je – Duša

Snježana Kratz

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni