Iris Bondora Dvornik izlaže u Velikoj Gorici

Iris Bondora Dvornik konstruira teško vidljivi svijet. Mnogo se zastora mora odgrnuti kako bi se bolje vidjelo i napokon shvatilo. Mora se i nogom stupiti u nevidljivi i opasni svijet labirinta, u kome možda netko živi a možda i ne

Miroslav Pelikan

Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Iris Bondora Dvornik početkom lipnja predstavlja se sa samostalnom izložbom u Kulturnom centru u Velikoj Gorici. Izložba će biti otvorena od 3. do 24. lipnja.

Iris Bondora Dvornik autorica je slojevitog opusa, vrlo specifično, iznimno senzibilnog rukopisa, umjetnica u neprestanom traganju.

Iris Bondora Dvornik konstruira teško vidljivi svijet. Mnogo se zastora mora odgrnuti kako bi se bolje vidjelo i napokon shvatilo. Mora se i nogom stupiti u nevidljivi i opasni svijet labirinta, u kome možda netko živi a možda i ne. U svakom slučaju, kroz mrak i tamu labirinta mora se proći i dosegnuti onu drugu, spasonosnu stranu a sve samo samo zato da bi dotaknuli, ugledali doživjeli istinito, jedino lice svijeta, pa i nas samih jer s druge strane ovih teških boja krije se samo zrcalo koje zrcali naše lice u pravom svijetu, kakav on doista jest i kakav je oduvijek i bio, bez uljepšavanja ili nagrđivanja. Baš onakav kakav je – bez ljubavi, bez nade, bez sentimenata.

Gospođo Bondora Dvornik, početkom šestog mjeseca izlažete u velikogoričkom kulturnom centru. Izlažete kontinuirano.

Pozvana na izlaganje u Kulturnom centru Velike Gorice odlučila sam uroniti u prošlost te izložiti dio davno nastalog ciklusa. Do sada sam na neki način dosta regularno u kontaktu s javnošću, iako sve manje osjećam tu ambiciju.    

Izložba nosi zanimljivi naziv – Zabilježbe prošlosti.

Naziv korespondira s izloženim radovima.  

Izložili ste djela u tehnici kolaža. I danas i nekada, to je dosta rijetka tehnika.

S obzirom na to da se moji opusi razlikuju po izboru materijala tj. izvedbenim elementima ovi kolaži na neki način predstavljaju bazu iz koje se sve daljnje razvilo.

Ističu se motivi figura osoba i skupina ljudi.

Svaka od tih slika sadrži svoju priču realiziranu formom crtežom senzibilitetom elemenata  .

Niz radova posvećen je nefigurativnim motivima, nakupinama znakova i oblika.

Kako se ovdje radi o jednom i širem vremenskom promišljanju, ono neminovno vodi prema izostavljanju figuracije kao fokusa pažnje.

Riječ je o vašim starijim radovima. Kako na njih sada gledate?

Jedan je dio radova svojedobno bio izložen na izložbi u Klovićevim dvorima te nekoliko godina kasnije u pojačanom obimu u tadašnjoj Galeriji Gradec. Mogu reci da osjećam izvjesnu nostalgiju spram tog razdoblja kreativnosti.

Danas je figuracija posve nestala iz vašeg rada.

Dozvoljavam si zaigranost i slobodu kreativnosti. U sakralnim se pak motivima ponekad izrazim donekle figurativnije. Slike se rađaju uz mnoštvo faktora i vrlo smo često pak posve nemoćni mijenjati njihov razvoj i tok.

Što je novoga u atelijeru?

U trenutku se moja kreativnost usmjerila u druge projekte. Vremena u kojima jesmo nisu sklona planiranju Mnogo se toga dešava i bez našeg suglasja.

Planovi, izložbe, monografije..?

Muzej grada Varaždina odavno se obavezao na realizaciju praktički monografske izložbe.

Jeste li naslikali sve što ste željeli?

Ne znam. Budućnost će pokazati.