Industrija kućnih ljubimaca

(Naslovna fotografija: Charlie’s Dog Blog)

Koje stavke u troškovima za ljubimce su zaista potrebne za zdrav i ispunjen život ljubimca, a koje možda nisu neophodne? Zašto bi se ti „neopravdani troškovi“ mogli bolje iskoristiti? Možda za ljude u potrebi: bolesne, beskućnike, nezaposlene, ulaganje u djecu, zaštitu prirode, očuvanje vrsta na rubu izumiranja…

Autori: Damir Žubčić i Saša Zavrtnik

Posljednjih desetljeća došlo je do nove uporabne paradigme domaćih životinja. One koje su stoljećima smatrane blagom, sad su praktički „pretvorene“ u industriju. Isto tako i pas, koji je nekad primarno bio čuvar, postaje ljubimcem kojeg se također industrijalizira. Tako rastuća industrija kućnih ljubimaca razvija se u mnogim segmentima. U glavnini ona uključuje troškove hrane, smještaja, preventive i liječenja, njege i higijene kućnih ljubimaca.

Za primjer koliko to sve košta vlasnika kućnog ljubimca recimo kako će vlasnici kućnih ljubimaca u SAD-u godišnje za ukupne troškove izdvajati oko 1500 dolara za pse i oko 1000 dolara za mačke. Zapanjujuće zvuče brojke prema izvješću American Pet Products Association (APPA) koje govore da su ukupni izdaci industrije kućnih ljubimaca u SAD-u za 2001. godinu iznosili 28,5 milijardi dolara, deset godina kasnije u 2011. godini iznosili su 50,96 milijardi dolara, a prošle 2016. godine iznos je dosegnuo 66,75 milijardi dolara. Procjenjuje se da bi ove godine ukupni izdaci mogli biti oko 69,36 milijardi dolara.

Od spomenutih 66,75 milijardi dolara potrošenih na ljubimce u SAD-u u 2016. godini utrošci po pojedinačnim stavkama iznose:  

Analiza vlasništva ljubimaca u SAD-u prema 2017-2018 APPA National Pet Owners Survey pokazuje ukupan broj ljubimaca koji iznosi: 

Prema 2017-2018 APPA National Pet Owners Survey neki od osnovnih godišnjih troškova vlasnika pasa i mačaka uključuju i iznose: 

U Europi industrija kućnih ljubimaca također pokazuje rastući trend te je prema broju kućanstava koja imaju ljubimca, prema broju ljubimaca, prema broju proizvođača hrane i prema godišnjoj zaradi situacija sljedeća: 

I kod nas se uviđa kako hrana, voda i kućica odavno nisu dovoljne prosječnom vlasniku ljubimca. Međutim, hrvatski osiguravatelji, veterinari, ugostitelji nisu do kraja prepoznali potencijal novih trendova „industrije“ za ljubimce. Tako kod jedne osiguravajuće kuće na čistokrvnog psa vrijednog 10 000 kuna plaća se godišnja premija za osiguranje od osnovnih rizika od 367 kuna, a za mačku 405 kuna. Ovo se tiče, rekli bi, zaživotnih stvari. No, tu je primjerice i posthumna briga za ljubimce pa tako imamo groblje kućnih ljubimaca. Tu je i individualno kremiranje za koje je potrebno izdvojiti od oko 400 – 1600 kuna ovisno o veličini, odnosno težini životinje.

Ipak, da ne bi sve gledali samo kroz izdatke i zaradu, potrebno je istaknuti kako su ispitivanja pokazala kako u prosjeku 86 % vlasnika pasa i 85 % vlasnika mačaka te 54 % onih koji nemaju nikakve kućne ljubimce smatraju kako životinje djeci pomažu u razvoju. Dapače, visok postotak ove četveronošce doživljava i kao članove obitelji, oko 80 % vlasnika kućnih ljubimaca i 51 % ne-vlasnika. Još je više onih koji misle kako pomažu u relaksaciji, 90 % vlasnika i 66 % ne-vlasnika, dok ih 70 %, odnosno 51 % smatra da su životinje i izvrsna terapija pri ozdravljenju. Online istraživanje na više od 27 000 ispitanika u dobi od 15 i više godina kazuje da se po pitanju posjedovanja kućnih ljubimaca ne razlikuju kućanstva sa i bez djece.

No, zašto ih uopće i toliko trebamo? Slobodno se zapitajmo da li je danas kućni ljubimac, koliko god da bila „cijena“ njegovog „postojanja“, uz vlasnika važna odražavajuća komponenta „prirode u stanu“, ili možda „komunikacijski medijator“ ili pak “aditiv ljudskog zdravlja”? Istaknimo da u našem odnosu sparm ljubimca životinja nije igračka ni stroj. Ona isto tako posjeduje emocije, misli i životinjsku svijest te um. Životinja za razliku od nas ima pogled na život iz životinjske perspektive pa tako pas koji gleda oko sebe po sobi ne misli da je okružen čovjekovim stvarima nego on vidi pseće stvari. U razumijevanju i podizanju kvalitete našeg odnosa s ljubimcem, životinjama općenito, potrebno je učenje, učenje i samo učenje i o njima i o nama samima. Na taj način kroz taj odnos možemo doći do suosjećajnosti naspam drugih ljudi pa i boljeg razumijevanja manjina i onih slabijih.

Ova je tema puno šira nego što ju je moguće sažeti u ovom članku i zato nam ostaju otvorena zanimljiva pitanja poput: Jesu li ljudi u zemljama koje imaju puno kućnih ljubimaca zdraviji? Zašto kućni ljubimci sve više obolijevaju od “ljudskih bolesti” uključujući i psihičke? Koje stavke u troškovima za ljubimce su zaista potrebne za zdrav (cjelokupan i ispunjen) život ljubimca, a koje možda nisu neophodne? Koji troškovi su opravdani, a koji nisu? Zašto bi se ti „neopravdani troškovi“ mogli bolje iskoristiti? Možda za ljude u potrebi: bolesne, beskućnike, nezaposlene, ulaganje u djecu, zaštitu prirode, očuvanje vrsta na rubu izumiranja…

U poticaju na daljnje razmišljanje, poručujemo Vam da i dalje puno volite svoje ljubimce, ali ne zaboravite voljeti ljude!

—–

*Članak se temelji na predavanju održanom u sklopu 26. Dana Frane Petrića (Cres, 24. – 27. 9. 2017. godine)