I Sisku je prijetio bejrutski scenarij!

I Sisku je prijetio bejrutski scenarij!

(Šokantna snimka iz zraka: Bejrut prije i nakon jučerašnje eksplozije / Foto: @Cnes, @AirbusSpace)

Tragedija slična bejrutskoj, a možda još i veća mogla se dogoditi početkom rata i u Sisku. Po Sisku se počelo „lupati“, a iz tadašnje „Radonje“ dolazi pitanje što učiniti s tri cisterne s amonijakom, koje su se nalazile u krugu tvornice…

dr. sc. Viktor Simončič

Čovjek je samo bliže opasnosti, kada misli da nema čega da se boji. (François-Augustin de Paradis de Moncrif)

Lakše je ostati izvan (opasnosti) nego se (iz nje) izvući. (Mark Twain)

Iako još važem hoću li nastaviti s pisanjem »poučka«, bejrutska eksplozija me izbacila iz mirne svakodnevice. Vidjevši posljedice eksplozije, 2750 tona amonijeva nitrata, mislima sam se vratio na rane devedesete. Prisjetio sam se da se slična, možda još veća tragedija, mogla dogoditi početkom rata i u Sisku.

Bio sam predsjednik kriznog štaba u Ministarstvu graditeljstva i zaštite okoliša. Po Sisku se počelo „lupati“. Iz tadašnje „Radonje“, koja se kasnije nazvala „Herbos“, a sada je više nema, dolazi pitanje što učiniti s tri cisterne s amonijakom, koje su se nalazile u krugu tvornice.

Herbos Sisak, nekada vodeći domaći proizvođač sredstava za zaštitu bilja. Tvrtka koje je "ugašena/ugušena" 2014….

Objavljuje TRG SisakSubota, 25. kolovoza 2018.

Nastala je frka. Da je saznala druga strana, moglo je doći do velike katastrofe. Mogli smo se otrovati i umrijeti mnogi. Na tisuće nas. Održan je veliki sastanak u Radonji. Auditorij je bio kompetentan i kooperativan. Još je djelovalo ono NNNI – ništa nas ne smije iznenaditi. Dogovarali smo da se cisterne izmjeste. Kamo? Bilo je teško pronaći mjesto jer je cijela Hrvatska ranjiva. Što napraviti? Sastanku je prisustvovao i gospodin Klarić iz Hrvatskih željeznica. Sposoban i operativan. Imao sam autoritet i položaj, a i ponešto sam znao o amonijaku. Predložio sam da o tome – kamo – zna samo gospodin Klarić. Po hijerarhiji sam trebao biti obaviješten ako dođe do kakvih problema, a ostali prema potrebi. Cisterne su bile maknute. Nije bilo nesreće. Kamo su maknute? Ne znam.

Dogodila se slična situacija. Do mene je došao gospodin, žao mi je da mu se ne sjećam imena. Tada je mogao imati nešto preko 30 godina. Bavio se (raz)miniranjem. Posljedice su mu se vidjele (mislim) na lijevoj šaci. Imao je povrijeđena i iskrivljena 2-3 prsta. Obavijestio me da se u sisačkom silosu nalazilo nekoliko desetaka tisuća tona nitratnih soli (ispada daleko više od količina u Bjerutu?), uvezenih iz Rusije. Moglo se upotrijebiti i za izradu eksploziva. Ako bi se pogodio silos, tragedija bi bila daleko veća od one da su kojim slučajem bile pogođene one cisterne s amonijakom. Uz nepovoljne vremenske uvjete moglo bi biti ugroženo i stanovništvo Zagreba, a ne samo Siska.

Odluka je bila na dlanu. Soli su se morale hitno ukloniti. Kamo? Poučen iskustvom, znao sam da to treba znati samo taj gospodin. On je cijeli posao organizirao, mislim u suradnji s policijom i vojskom. Soli su prebačene negdje uz Savu. Tamo su u plitkim slojevima uništavane. Gdje i kako je to napravljeno htio me jednom prilikom upoznati poznanik iz Siska, Škic, miner. Mislim da je nedavno umro. Igrao je ranije nogomet u Segesti.

Tada nismo bili baš nepripremljeni za takve situacije. Valjda pod utjecajem NNNI – ništa nas ne smije iznenaditi, u Ini se krajem osamdesetih dogodila dobra stvar. Njihovim centrom za informiranje počeo je rukovoditi Boris Čavrak. Znali smo se još s juda i faksa. Došli smo na ideju kako bi Inin centar mogao, uz usluge koje je davao tvrtki, davati usluge i u slučaju kemijskih ekoloških akcidenata. Trebalo je nabaviti odgovarajuću kompjutorsku podršku. Ne sjećam se detalja, ali pisali smo, u ime države, u jedan takav centar UN-a, kako bi nam omogućili pristup odgovarajućem softveru koji je bio na raspolaganju samo javnim institucijama. Dobili smo ga. Nakon mog odlaska iz ministarstva, na osnovu tih iskustava, nastao je Priručnik za djelovanje u akcidentnim situacijama – APEL.

Ovo spominjem zato što je taj Inin centar odigrao veliku ulogu u procjenama sigurnosti i potrebe za obustavom rada tvornica (prije svega Rafinerije nafte Siska, Petrokemije Kutina,….) kod granatiranja. Sjećam se jedne procjene na kojoj sam i ja radio. Treba li stati s radom u Rafineriji nafe Sisak kada počne granatiranje? Utvrđeno je da bi najveća šteta mogla nastati ako bi se pogodio platforming postrojenje s vodikom pod visokim pritiskom. Ako se dobro sjećam, učinak bi bio takav da bi se do nekih 1500 m udaljenosti vjerojatno razbila sva stakla, ali da ne bi bilo izravnih ljudskih žrtava.

Pred akciju „Bljesak“, nazvao me general Tolj. Trebalo je procijeniti što se može očekivati ako bi slučajno tvornica gnojiva u Kutini bila raketirana. Bilo je to 1995. Tada smo već puno toga znali, pa čak i živjeti s rizikom. Nije bilo straha.

A što se tiče Priručnika za djelovanje u akcidentnim situacijama – APEL, koristi li se? Postoje li još negdje skrivene opasnosti? Jesmo li danas spremniji nego što smo bili prije 30 godina? Djelovanje kod zemljotresa i poplava ne budi optimizam ….

Komentiraj

*