I ribe plaču
I ribe plaču
Svoje suze morem brišu
Koraljima tugu krase
Valovima tajne pišu
I šutnjom se u tami glase
I ribe plaču
Od strpljivosti šute
Kao jecanje u duši trepere
Miluju zebnje zabrinute
I čekaju da ih zanos
U beskraju ispere
I ribe plaču
Lutanjem od sjenki bježe
Ljubavlju privlače žrtve
I kad se čari raznježe
Suze se pjene
Za oblake mrtve
Ladislav Prežigalo
Jasno je da ribe plaču, zato je i more slano. A takve, samorazumljive istine ponekad se pretvaraju u kvalitetnu poeziju, ne dodirujući pritom teško probavljive banalnosti i potrošene truizme. Sentimentalno i lijepo,dakle, a svojom temom dodiruje i jednu od najljepših pjesama Jackiea Levena.