I ja sam Svjetska banka!

 I ja sam Svjetska banka!

(Foto: Wikipedija)

Onom strategijom pod kapom Svjetske banke koja je, evo igrom slučaja opet tu, točno smo znali kako će izgledati 2050., 2049.,… a vjerujem čak i 2030. Nije se jedino znalo kako će izgledati 2005.!

dr. sc. Viktor Simončič

Neznanje je neispisan papir na kojem možemo pisati, a pogrešno znanje je ispisan papir koji se prvo mora brisati. (Charles Caleb Colton)

Viktor Simončič

Kada sam vidio prijedlog Nacionalne razvojne strategije do 2030. pokušao sam shvatiti oduševljenje birokrata. Obećano je da ćemo neke zemlje prestići u samo 10 godina, iako zadnjih 30 godina zaostajemo za njima. Upravo činjenica da još uvijek zaostajemo, a sutra ćemo ih prestizati u meni budi duboku sumnju. Uz genetski urođeni i kasnije odgojem poticani optimizam ne vidim ništa, baš ništa što bi me razuvjerilo kako je Strategija napravljena na način »što se babi htilo, to se babi snilo«.

Zašto sam skeptik? Strategija se počela izrađivati u svibnju 2018. Nacrt je dovršen u srpnju 2020., tri mjeseca nakon pojave korone, koju smo, istini za volju, zahvaljujući mudrosti i odlučnosti premijera, pobijedili. I trogodišnji rad na strategiji bi imao smisla da smo stvarno pobijedili koronu i da je nema više. No, ne leži vraže, korona se vratila brutalno pogubnija, obrnuto proporcionalno bahatoj izjavi o pobjedi. Korona traje. Posljedice već pogubne, a ne nazire se kraj. Europa spada u jače pogođene ekonomije svijeta, a mi unutra EU-a, zbog prirode stvari, zbog velikog udjela turizma u BDP-u, među pogođenije. I kako da vjerujem da mi za dva mjeseca krećemo u smanjenje zaostataka od onih koji i sada uvećavaju razliku?

I u takvom trenutku, kada se doslovno ne zna kako će izgledati sutra, pa niti idući tjedan, kada cijeli svijet strahuje od narednih par zimskih mjeseci, mi na osnovi dokumenta koji je rađen kada se za koronu nije niti čulo znamo kako će izgledati naš razvoj u slijedećih 10 godina. Na osnovi dokumenta koji je rađen za neka druga vremena, za vremena kojih više ne nema, kojih više neće biti, a ne za vremena »novo normalnog«.

Svijet iz bajke

Pa čak i kada se jako trudim vjerovati premijeru da smo pobijedili koronu, kako nam nitko ništa ne može, ostajem skeptik. Predugo pamtim. U zadnjih 30 godina izradili smo više od 1000 raznih razvojnih dokumenata. Svaki je kao viziju imao sliku idile. Cvijeće, leptiri, na nebu tek ukrasni oblačić… I normalno je da tako izgleda i najnovija vizija u glavama onih koji su radom takvim i sličnim dokumentima basnoslovno zaradili i stvarno ostvarili svoj svijet iz bajke.

Kako dugo pamtim čini mi se da je Svjetska banka prije skoro točno 20 godina izdvojila sličnu sumu za izradu Strategije razvoja do 2050. koliko košta i ovaj nacrt. Malo sarkazma. Slikanje idile za razdoblje od 50 godina koštalo je po godini projekcije razvoja pet puta manje od slikanja idile za 10 godina. Onda malo više od pola milijuna kuna po godini, a sada dobra tri. Onom strategijom pod kapom Svjetske banke koja je, evo igrom slučaja opet tu, točno smo znali kako će izgledati 2050., 2049.,… a vjerujem čak i 2030. Nije se jedino znalo kako će izgledati 2005.!

Zašto bi nova strategija trebala biti drugačija? Nema šanse da je drugačija! Izjavljujem ovo u trenutku kada je dokument na javnoj raspravi. Očekujem da me život demantira. Volio bih to, ali stvarnost me nije demantirala niti kada sam prije 15 i više godina upozoravao na pogubnost gospodarenja otpadom, pročišćavanju otpadnih voda. Pisao sam »od vraga do Boga«, svim ministrima, sve do tadašnjeg EU vrha, pa i DORH-u. Vjerovali ili ne, svi su bili nepogrešivi. Jedino što demantira njihovu nepogrešivost su spomenici kao Marišćina, dvostruko veći uređaji za pročišćavanje otpadnih voda u Sisku, Slavonskom Brodu itd.

U javnoj raspravi neću sudjelovati. Radi se o dokumentu koji kao da je rađen po priručnicima za izradu takvih dokumenata nakon pada Berlinskog zida. I sam sam napisao dva takva priručnika i radio na više nacionalnih strategija pod kapom Svjetske banke. Posebno sam ponosan na vođenje izrade NEAP (National Environmental Action Plan) za BiH. Prvi i možda jedini dokument koji je prihvaćen konsenzusom u BiH. Vodio sam i izradu NEAP za Hrvatsku. Pogledao sam ga ponovno. Kako i sam spadam u malo bahatije te sam odlučio da neću umrijeti od skromnosti, mislim da bi svatko tko se laća bilo kakvog posla u okolišu morao pogledati što tamo piše. Baš sam ponosan na hrvatski NEAP, koji je nastao uz snažnu podršku Lidije, Judite, Kornelije, Hrvoja…

I kako sam radio i za Svjetsku banku, mene je samo u mladosti fasciniralo ako se iza nekog dokumenta pojavila Svjetska banka. Vrlo brzo sam i sam postao Svjetska banka. Doslovno sam osobno vodio i provodio projekte. Uz svu skromnost u ona sam vremena znao više od mnogih na području okoliša, Ta bio sam izabran za docenta u vrijeme kada se o tome jedva razmišljalo, 1980. godine! Tko je u izradi strategije razvoja do 2030. naša Svjetska banka? Tko ima iskustva u izradi uspješnih razvojnih projekata, kada med i mlijeko dobiju okus pelina?

Nepotrebni i štetni projekti

U trenutku kada je na raspravi razvojna strategija do 2030, uz pomoć Svjetske banke, potpisan je ugovor o podršci Svjetske banke Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja na transformaciji sustava gospodarenja otpadom skoro odmah, do 2022. Ima li to ikakve veze sa strategijom razvoja do 2030. i u njoj zacrtanih ciljeve gospodarenja otpadom? Tko će biti naši domaći ili neki od nekuda koji će postati Svjetska banka? Isti koji su nas doveli u ovakvo stanje? Oni koji su proizveli Marišćinu, Kerepovac, Lučino razdolje, koji nam uvaljuju Babinu goru?

Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina središnji je dio integralnog sustava gospodarenja otpadom u Primorsko-goranskoj županiji

Onako usput, je li netko provjerio iskustva Svjetske banke na području gospodarenja otpadom? Znam ponešto o tome, pa postavljam javno pitanje, kako Svjetska banka može pružati pomoć na gospodarenju otpadom kada je u Bosni i Hercegovini izazvala kaos na tom području?

Iako neću sudjelovati u javnoj raspravi jer se na predloženi uradak gotovo ne može ništa suvislo dodati, a da ne zahtijeva rad „ab ovo“, iskoristiti ću proces javne rasprave, da pokušam spriječiti nastavak projekta gospodarenja komunalnim otpadom na Babinoj gori. Pomažem nevladine organizacije, koje su ovih dana po drugi puta podigle tužbu protiv odgovornih osoba.

Pokušavaju dobiti i pomoć od saborskih zastupnika, ali izgleda zaman. Uvjeren sam da je baš projekt Babina gora toliko loš, da se s njime može pokazati sva apsurdnost koncepta gospodarenja otpadom, a i načina kako naš EU novac poklanjamo za sumnjive projekte tvrtkama iz drugih država. Kako je udružena EU&CRO birokracija uspjela u natječaje uklopiti „hrvatsko no pasaran“. Pokušati ću dokučiti tko se sjetio poglavlja Energija i održivi okoliš! Mora da to nije izmišljotina jednoga. Prevelika je glupost. Zamišljam kako bi patila energija da okoliš nije održiv…

Komentiraj

*