I arhitekti protiv izgradnje osmerokatnice na Knežiji

(Trenutno stanje prostora / Foto: DAZ)

Stanovnici Knežije peticijom traže poništenje lokacijske dozvole i zaustavljanje izgradnje. Od Grada traže odgovor zašto rasprodaje svoj javni prostor u proceduri u koju nisu uključeni lokalni stanovnici

Stanovnike Knežije razbjesnila je vijest da se na mjestu malog parka i trgovine namjerava planira sagraditi osmerokatna stambeno-poslovna zgrada za koju je Grad Zagreb krajem lipnja izdao lokacijsku dozvolu. Zgrada se planira izgraditi na križanju ulica Davorina Bazjanca, Ludovika Zelenka i Papove ulice, a stanovnici Knežije smatraju da se time nagrđuje vizura kvarta i da je takva izgradnja neprimjerena s obzirom na veličinu parcele.

Stanovnici Knežije stoga peticijom od Grada traže zaustavljanje pokrenutih procedura, poništenje lokacijske dozvole i zaustavljanje izgradnje. Traži se i odgovor na pitanje zašto Grad Zagreb rasprodaje svoj javni prostor u proceduri u koju nisu uključeni lokalni stanovnici. Postavlja se i pitanje usklađenosti izdane lokacijske dozvole s odredbama važeće prostorno-planske dokumentacije za ovo područje…

O svemu se danas oglasila i struka zajedničkim priopćenjem koje potpisuju čelnici Društva arhitekata Zagreba, Udruženja hrvatskih arhitekata, Hrvatske komora arhitekata, Udruge hrvatskih urbanista i Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata.

Podsjećaju da je navedeni prostor izvornim planom naselja bio planiran kao zona manjeg trgovačkog centra s blago deniveliranim popločanim trgom i perivojno uređenim okolišem, a na taj način koristio se i cijelo vrijeme od njegova nastanka.

Ističu kako je naselje Knežija građeno 1960-ih i 1970-ih godina u duhu poslijeratnog modernističkog i funkcionalističkog urbanističkog planiranja, sa slobodno postavljenim stambenim zgradama koje formiraju mirna stambena susjedstva, a veliku prostornu kvalitetu naselja čine upravo javni i ozelenjeni prostori. Iako su arhitektura stambenih zgrada i uređenje javnih prostora zapravo relativno skromni, kao i u drugim naseljima toga razdoblja upravo su neizgrađene prostore između zgrada i javne prostore naselja i stručnjaci i lokalni stanovnici prepoznali kao jedne od važnijih prostornih kvaliteta.

Arhitekti navode da je za prostor Knežije na snazi Generalni urbanistički plan grada Zagreba, koji u naselju određuje površine stambene i mješovite – pretežito stambene namjene (M1) kao i površine za javne i društvene sadržaje te javne zelene površine. Predmetna čestica nalazi se u obuhvatu mješovite namjene (M1).

Odredbama za provođenje GUP-a za predmetni prostor na snazi je urbano pravilo 1.6. (Zaštita i uređenje dovršenih naselja) koje je propisano za urbanističke cjeline naselja pretežito visoke gradnje. Člankom 63. GUP-a dozvoljava se „gradnja i rekonstrukcija u skladu s urbanom matricom i tipologijom gradnje građevina izvedenih prema izvornoj koncepciji urbanističkog rješenja po kojem je započeta gradnja naselja, u smislu poštivanja pretežite visine te međusobne razdaljine građevina“.

Navedeni članak omogućuje „dovršetak nerealiziranih sadržaja u korist povećanoga zajedničkog standarda stambenog susjedstva, bez mogućnosti naknadne prenamjene novih javnih sadržaja“. Propisuje se i „čuvanje i održavanje urbane matrice, ulica, trgova i osobito postojećih uređenih parkovnih površina“ te „očuvanje izvorne tipologije i oblikovanja građevina, elemenata identiteta i slike naselja“. Detaljnim je pravilima propisano i kako „gradnja na građevnim česticama s postojećim kvalitetnim visokim zelenilom i na uređenim zelenim površinama nije moguća“.

»Smatramo kako je iz navedenog jasno vidljivo kako na prostoru gdje je predviđena nova gradnja ista ne bi trebala biti omogućena budući da to nije u skladu s duhom planskih odredbi GUP-a, temeljnog urbanističkog plana Grada Zagreba«, poručuju predstavnici struke.

Zbog svega navedenog pozivaju stručne službe Grada Zagreba da preispitaju svoju odluku o izdavanju lokacijske dozvole za izgradnju na navedenom prostoru. Dodaju kako je odredbe GUP-a potrebno tumačiti prvenstveno uz poštivanje stručnih prostorno-planerskih kriterija a ne kroz kreativno tumačenje pravnih odredbi na štetu javnog prostora i javnog interesa.

Stručnjaci  ujedno ukazuju i na manjkavosti sustava prostornog planiranja u Hrvatskoj koji zbog nedostatka planiranja na lokalnoj razini i činjenice da su strateški planski dokumenti (poput GUP-a) postali provedbeni dokumenti što kontinuirano stvara ovakve konflikte u prostoru.

»Kvalitetan GUP u njegovoj sadašnjoj dvojnoj ulozi i strateškog i provedbenog plana nije moguć, što je najbolje vidljivo na primjeru zagrebačkog GUP-a, obuhvata preko 200 hektara, sa složenim sustavom urbanih pravila i stotinama iznimaka od tih istih urbanih pravila. Izradom detaljnijih planova lokalne razine prostor bi se sagledavao u pravom mjerilu, u svojoj cjelovitosti i sa svim slojevima i naslijeđa i lokalnih identiteta. Do planskih rješenja trebalo bi dolaziti u participativnom procesu u kojega bi aktivno bili uključeni lokalni stanovnici«, poručuju arhitekti. (ZG-magazin)